Dugoratski Status Quo: Oće li te "garancije" više ministre? Ajmo ziđat! Pardon, sanirat..

Details: Rubrika: Gospodarstvo; Datum: 16 Studeni 2017; Čitanja: 968

Prošlo lito, još jedno lito, pet ili već šesto otkako postoje "piramide" šljake u Dugom Ratu, a ništa da se pokrene najesen u Dugom Ratu, malom, nekoć bogatom mjestu u ponajljepšem dijelu Dalmacije (i Europe). Nema bagera, labudica, ništa se ne kopa, ništa ne zuji, niti se vraća "u bazene" na potezu put Sinaja. Obala stoji postojano. Armi i Čara dostojanstveno vataju lignje. Jure i komarče. Postojano. Đunđa krenio vižitat vršu na "vrelu života". Sve se ponavlja. Beskrajan jesenji dan. Status quo par excellence!

Nema samo Načelnika da skokne opet na čajanku s "Englezima" u predvorje Ministarstva državne uprave i istraživanja ruda i gubljenje vremena. Nema ni doktora ekonomije i baluna, našeg dragog ministra Gorana Marića, više po našem malom mistu. Jebiga, nije predizborno vrijeme i ne mora se čovik više sramotit ispred naroda sa obećanjima i garancijama koja imaju vijek trajanja dok kandidat HDZ-a ne zasjedne ili ostane u četverogodišnjoj statičkoj poziciji. Nema ni bosanskog Indiane Jonesa Semira Osmanagića da istraži koja je to drevna "civilizacija" ostavila ove piramide šljake u amanet šutljivim i plahim Dugoraćanima, tim dobrodušnim Hrvati(na)ma koji u pravilu svi glasaju "za Vranu i Adz" i već su navikli na lažna obećanja i developerske megaplanove kao neko naše staro magare na svakodnevne batine. Nema više ni "pozdrava iz Dugog Rata" na naslovnicama naših dnevnih medija, inspektor Vinko očito ima previše posla, a i Hajduk je opet u krizi, Sipi se načas "ugasila" kamera, a i Frenki je nešto prezauzet slučajem Agrokor kojeg će, kako mi se čini, moći pratiti i do penzije. A možda i koju knjigu, pa i doktorat, napiše na tu temu. Nema ni lokalnih prosvjednika ni u simboličnoj akciji 10-minutnog puževljevog prelaska državne ceste D8 na "zebri" ispred nekadašnje Tvornice, a kamoli da se digla nekava veća graja i skandal u mistu koje se boji i svoje sjene ispod drevnih piramida.

Nema ničega osim zagarantirano gluhe dugoratske jeseni. Dok Jeseničani i Dućani "privrću" pare od sezone, Dugoračani, ti doktori lake šetnje i praktikanti "pusti me stat" filozofije, tek za jačeg vjetra mogu oćutiti taj fini osvježavajući lahor s sivih piramida u centru mista, praćen filmom nevidljivih, mikroskopskih, čestica koje se vole taložiti pri dnu pluća, ali od "domorodačkog" mozga bježe u širokim lukovima.

Jebi ga, pomislim, također itekako poprilično kriv zbog teških grijeha nečinjenja i propusta... ako već ne od brzog ljetnog preljubničkog seksa sa nekom dobrodržećom Mitteleuropljankom, od nečega se mora jednom i umrit. Čak i u mistu koje se užasava i zalaska sunca u posezoni. Čak i Dugom Ratu. Mistu koje se pomirilo sa svojom izvjesnom sudbinom.

Sad bi valjalo upututi i poruku optimizma, barenko poruku najmlađima, onima koji se još uvijek mogu spasiti (sve ostale spasiti će i uhljebiti HDZ, ta zna se), a to je najbolje nedavno rekla Ivana Milas Klarić, bivša pravobraniteljica za djecu - "Djeco, učite strane jezike i bježite glavom bez obzira!".