Nije sve crno-bijelo

Motiv osnutka udruge Tvornica Dugi Rat je očuvanje kulturne baštine i briga o prostoru u kojem živimo, a koji nam je priroda stvorila i dala na brigu i čuvanje. Tako stoji i u našem Statutu:" cilj udruge je očuvanje, promocija i unapređenje kulturnog, povijesnog i urbanističkog nasljeđa i prirodnog okoliša, zaštita prirodnih, materijalnih i društvenih dobara"...  Jedna od  djelatnosti iz naše registracije  kojima ostvarujemo ciljeve:" okupljanje građana koji se bave ekološkim problemima, zaštitom okoliša i prirode; edukacija za održivi razvoj ruralnih područja.."
Uz sva predavanja, tribine, promocije, izložbe i ostala kulturna događanja koja smo u prethodnih 12 godina djelovanja organizirali u mjestu bilo je i obilježavanje 100 godina od početka rada tvornice (14.3.2014.-14.3.2014.), i uz izložbu starih fotografija postavljenu u kinu, imali smo predavanje i razgovor s bivšim djelatnicima tvornice koji su nam dali povijesne materijale u nastanku tog giganta koji je pomakao razvoj našeg mjesta i cijele okoline.
Za tu priliku smo (uz pomoć I.K.) zatražili i stav i mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode vezano za procese na području bivše tvornice "Dalmacija, KLASA:351-03/14-04/43, URBROJ: 517-06-2-2-14-2 od 7. ožujka 2014.g. kojeg Vam stavljamo na uvid (već je bilo objavljeno i na našem web, DugiRat.com)
Ali, (ne)razvoj projekta, prestanak rada tvornice i naprasno uništenje (živi su još kompetentni svjedoci koji su zagovarali prenamjenu i razvoj čistije industrije na tom području), prodaja zainteresiranim investitorima (koji su došli po nečijim preporukama) sve su to VELIKA pitanja visoke politike u datom vremenskom trenutku (a i danas, nap.ur.). Naše mjesto nije trebalo biti naprasno uništeno, ljudi u radnom potencijalu pretvoreni u sirotinju, a ostali ostarili čekajući...
Investitori su došli s namjerom izgradnje i oplodnje kapitala, ali im to nije bilo moguće, jer su i oni kupili "povoljno" područje koje nije imalo ni preduvjete razvoja turističkog kompleksa (nepostojanje urbanističkih planova, T zone)... Zatečena troska na terenu trebala se iskoristiti u gradnji, a preostali sačuvani "bomboni" iz peći iskoristiti kao ukras u budućem kompleksu i podsjetnik na industrijalizaciju i industrijsku prošlost Dugog Rata.  
Pod okriljem noći nestali su tada i više tonski pohranjeni "bomboni"kao i ostali sačuvani eksponati (za budući kompleks), a u namirivanju "svakome po nešto", došla je i 2009.g. i ekonomska kriza kada su se sve investicije u RH ugasile, pa tako i naš Korenat Point Resort... dok se neki mudri (Englezi pojma nisu imali!) nisu sjetili da bi mogli iskoristiti preostalu trosku na terenu, mljeti je i prodati... Zaposlivši ljude iz mjesta, sve je opet kratko "živnilo", a čestice su tek tada počele letjeti zrakom... dok sve nije zaustavljeno.
Kako živimo u pravnoj državi i postulat vlasništva se štiti (investitori su vlasnici dijela prostora!), nadamo se kompromisnom rješenju za dobrobit naše zajednice: da je došlo vrijeme da se započne s realizacijom investicije, da se sanira sve što je potrebno, da konačno imamo mjesto promaknuto u kvalitetnu turističku destinaciju!

Piše: Ana Brničević / Udruga Tvornica



Povezani članci

Who's Online

We have 247 guests and no members online