Vlast kvari ljude

- "Kada usporedite način na koji Plenković danas vlada Hrvatskom s načinom kako su Hrvatskom vladali Tito, Bakarić, Milka Planinc i ostali, onda vidite upravo taj uzorak. Imamo mi Ustav, imamo mi trodiobu vlasti, imamo mi neovisna državna tijela – ali iza njih mora biti vladajuća stranka, vladajuća većina i vladajuća koalicija. I veliki, uskoro i dragi vođa..." - piše, između ostaloga, Goran Vojković, kolumnista portala Index, gledajući što radi HDZ, što radi Plenković, sa saborom, s Ustavnim sudom, s DORH-om,... pa radi upravo ono što je Andrej Plenković, tipični sin crvene buržoazije, naučio – institucije su kako bi ispunile formu. Sadržaj će davati Plenković i stranka. I dragi vođa.
Plenković inzistiranjem na imenovanju Turudića radi sebi, pa i stranci političku štetu. Ostaje samo jedno pitanje. Zašto? Možda zato što je Plenković morao smijeniti 30 ministara. Jedini je premijer kojemu su hapsili aktualne ministre. Tko zna koliko je toga potpisao, tko zna što je u mobitelima tih 30 ljudi i tko zna gdje je još spomenut čuveni AP. U takvoj situaciji Plenković radi ono što najbolje zna. Pokušava suvremenu Republiku Hrvatsku vratiti na postavke Socijalističke Republike Hrvatske, s formalnim, papirnim institucijama iza kojih se nalazi svemoćni predsjednik stranke i stranka. Ne vjerujete?
Vlast kvari ljude. Plenkovića, dobro dijete crvene buržoazije, vlast je očigledno pokvarila do razine da postaje opasan po demokratski sustav ove zemlje.
 
Tijekom noći na petak američke i britanske snage pokrenule su napade na jemenske Houthi snage u Jemenu ističući kako je riječ o odgovoru za napade na brodove u Crvenom moru. Svjedoci u razgovoru za Reuters navode da su napadi izvedeni zrakoplovima, brodovima i podmornicama bili usmjereni na vojnu bazu u blizini zračne luke Sanaa, vojnu lokaciju u blizini zračne luke Taiz, pomorsku bazu u Hodeidi i vojna mjesta u provinciji Hajjah. Podsjetimo, Houthi snage usko su vezane uz Iran i za očekivati je da će direktni američki i britanski napadi na njih izazvati određenu lančanu reakciju diljem regije Bliskog istoka.
Ovo se svakako može promatrati kao širenje sukoba koji trenutačno traje već skoro 100 dana u Gazi gdje je Izrael do sada ubio preko 23 tisuće Palestinaca, većinom žena i djece. Napadi Houthija na brodove bili su direktan izraz solidarnosti s Palestincima, a ovi američki udari na Jemen sada će pak biti još jasnija potvrda da SAD i vojno stoji na strani Izraela, što pak otvara prostor za novim eskalacijama, primjerice napadima na američke snage u Iraku, Siriji i šire. Ovo je svakako nešto što je Biden želio izbjeći u izbornoj godini, no pritisak krupnog kapitala, koji gubi ogroman novac ploveći oko Afrike, očito je bio dovoljan da se američka administracija odluči na ovakvu agresiju, piše Advance.hr.
 

Što se sve od 1. siječnja promijenilo

Od 1. siječnja 2024. banke, Fina i Hrvatska pošta prestaju pružati uslugu zamjene valute, pa će te kune moći zamijeniti samo u HNB-u, također bez naknade. Kad smo kod eura, dodajmo i to da od 1. siječnja prestaje obveza trgovaca o dvojnom iskazivanju cijena, i u kunama i u eurima. One trgovine koje to žele, mogu i dalje navoditi i cijene u kunama uz one u eurima, piše Večernji list.
Trošenje eura od 1. siječnja bit će ograničeno nedjeljama, osim u Splitu koji je sve nedjelje proglasio sajamskim danima. Iako je novi Zakon o trgovini već mjesecima na snazi, trgovci će sad 16 neradnih nedjelja morati rasporediti tijekom cijele godine, a ne u pola, kao u 2023.
Na snagu stupa i nekoliko zakona koji se tiču poreza. Točnije, čak devet! Jedan od poteza o kojem se 2023. najviše govorilo odnosi se na ukidanje prireza gradovima i općinama kojima je Vlada ostavila mogućnost da sami propišu porezne stope na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti, čime bi omogućili i rast plaća svojim građanima. Naša općina je oduvijek bila poduzetnički nastrojena, pa nije nikada ni uvela dodatni namet na naše plaće, prirez. Bravo!
 

Advance.hr: Pregled 2023. i prognoza za 2024.

Hoće li rat u Ukrajini uskoro završiti ili tek eskalirati? Zašto će masakr u Gazi imati ogromne posljedice? Je li Europa osuđena na desničarske vlasti koje će živjeti od toga da radnici mrze radnike?

Analitički gledano trebali bismo biti zadovoljni činjenicom da rat u Ukrajini traje već skoro dvije godine i da je još uvijek osuđen samo na prostor Ukrajine. Može li nam protok vremena u ovom slučaju biti utjeha ili povod za strah? Očito je da postoje neke vrlo snažne kočnice koje sprječavaju širenje ovog rata. Rat u Ukrajini, koji je obilježio i ovu i prethodnu godinu, i dalje je na klackalici između totalne katastrofe i nekog potencijalnog smirivanja, izbjegavanja najgoreg scenarija. Danas smo, paradoksalno, bliži i jednom i drugom scenariju. Naime, u trenutku dok se Ukrajina kreće prema slijepoj ulici kroz izdaju njenih najbližih saveznika, SAD-a i Europske unije (kroz stopiranje daljnje financijske pomoći), rat je bliže i kraju i eskalaciji. Ovo su sad trenuci koji mogu dovesti relativno brzo do situacije u kojoj će Kijev biti prisiljen pregovarati s Moskvom. Najveća opasnost prijeti iz situacije u kojoj trenutačno dominantna frakcija ukrajinskih saveznika aktualno stanje interpretira kao "sudbonosno" te zaključi kako je potrebno ići dalje s radikalnim potezima. Jedan od radikalnih poteza, možda i najradikalnijih, mogao bi biti stavljanje stranih trupa na ukrajinski teritorij. Kijev svakako ne bi imao ništa protiv.

U ovom trenutku ideja o multipolarnosti kao alternativi trenutačnom svjetskom poretku ima odjeka i u Africi. U zapadnoj Africi imamo tri države koje su, unatoč situaciji koja je izgledala da takvo što nikad neće dozvoliti, odlučile krenuti svojim putem. Vojni udari u Maliju, Burkini Faso i Nigeru zapravo su bili narodni državni udari jer u sve tri zemlje narod je snažno podržao vojsku u namjeri da s vlasti sruši dugogodišnje elite koje su bile i više nego zadovoljne s beskonačnim status quo, ali to je stanje bez ikakve šanse za budućnost ovih naroda. Tri zemlje su tri bivše francuske kolonije koje su sad, mnogo desetljeća prekasno, Parizu rekle "ne". Bit će zanimljivo pratiti što će se s njima događati u godini koja dolazi. Mogu li opstati same zajedno? Već najavljuju da će se udružiti, a imaju i namjeru ojačati odnose s Rusijom i Kinom.

Na Bliskom istoku 2023. su se dogodile dvije vrlo značajne stvari, pozitivne stvari. Kina je uspjela uspješno posredovati između Irana i Saudijske Arabije i dvije zemlje, stari zaljevski rivali, zapravo su relativno brzo obnovili diplomatske odnose i krenuli jednom sasvim novom uzlaznom putanjom. To se odmah odrazilo na širi Bliski istok (posebno na situaciju u Jemenu). Sirijski predsjednik Bashar al-Assad je vraćen u okvire Arapske lige. U neku ruku bi se taj čin mogao proglasiti krajem rata u Siriji da nije još uvijek destruktivne uloge Turske i njenog sponzorstva nad enklavom u Idlibu.

Nakon velikog napada Hamasa na južni Izrael eskalirao je rat u Gazi, gdje izraelska vojska sve pred sobom ravna sa zemljom. Rat u Gazi je vrlo bizaran sukob u smislu da se isti svakog dana u zapadnim medijima prati kroz ogromnu dozu cenzure. Naime, svakog dana i svake noći izraelska vojska počini tolike zločine prema palestinskim civilima da bi naslovnice, kad bi htjele, mogle od jutra "vrištati". Ali to se ne događa. Ako samoinicijativno gledate ratne fotografije iz Gaze (što možda nije za svakog) naići ćete na najstrašnije prizore koji se mogu zamisliti u kontekstu jedne ratne zone. Tu su djeca sa strašnim ranama koja umiru u mukama. Tu su zastrašujuća, od boli unakažena lica roditelja koji moraju svjedočiti smrti svoje djece. Sve to se vrlo detaljno snima i dokumentira na dnevnoj bazi. U bolnicama Pojasa Gaze imamo scene takvog horora da ne samo da nije nimalo lako gledati takve scene, nije lako ni pisati o njima. Na sofisticirane i suptilne načine Zapad i medijski jako dobro čuva Izrael i njegove zastrašujuće misije u Pojasu Gaze. Naravno, svaka malo veća i direktnija kritika dočekana je na nož antisemitizma, što je sad već postao "najstariji trik u knjizi". Ironija je tim veća što se ratnim zločinima Izraela većinom protive ljevičari dok su brojne desničarske opcije čvrsto uz Netanyahua.

Ovim tempom Izrael će, malo po malo, srušiti cijelu Gazu, sve Hamasove tunele (ili će ih poplaviti) i na kraju će dobiti jedno zgarište koje će staviti pod svoju kontrolu. A preko 2 milijuna Palestinaca koji tamo žive? Neće ih ubiti, bar ne sve, ali će pokušati stvoriti takvu situaciju da ih se izbaci iz Pojasa Gaze u Egipat. Čini se da je to izraelski plan čak i ako se Kairo bude tome strogo protivio. Jednostavno po brutalnoj inerciji će progoniti civile sve više i više, sve do točke gdje jednostavno više neće imati izbora nego u očaju probijati granični prijelaz Rafah da bi spasili svoje živote.

Količina traume u Gazi je neopisiva. Po magnitudi se može mjeriti samo s količinom ignoriranja. Ovo je situacija koja će dovesti do još puno većeg jaza između Zapada i muslimanskog svijeta. Nije teško zamisliti ni novi val terorizma, a zatim niti odmazde s kakvima smo i počeli ovo stoljeće. Itekako dobro znamo koje su posljedice tzv. "Rata protiv terorizma". No, kao i u slučaju Ukrajine imamo situaciju gdje ovaj rat može postati još i puno veći i širi.

Na drugim krajevima svijeta napetosti su, moglo bi se reći, uobičajene. Na Korejskom poluotoku nikad nije bilo mirno. Slično je i s napetostima između Kine i Tajvana u kojem se za koji dan održavaju izbori, čiji rezultat može dodatno pojačati napetosti.

U jednom trenutku je pak izgledalo da bi mogao buknuti rat u Južnoj Americi, odnosno između Venezuele i Gvajane oko naftom bogatog područja koje je nekad pripadalo Venezueli. Zadnjih dana ipak se čini da se situacija donekle smirila.

Ušli smo u 2024. godinu u kojoj nas čeka i niz izbora, od naših u Hrvatskoj, pa do Europskih, predsjedničkih izbora u SAD i Rusiji (dobro, tu je sve poznato), parlamentarnih u Tajvanu, Indiji.. a Hrvatska se, baš kao i Europa i dalje nosi s nabujalom inflacijom, obični ljudi i dalje puno teže spajaju kraj s krajem nego prije nekoliko godina, cijena osnovnih namirnica kao što je hrana nisu se smanjile i to znači da brojne obitelji skoro sav svoj iznos izdvajaju na prehranu i neizbježne troškove kao što su stanarina, krediti... pritom nimalo ne pomaže činjenica da se i Hrvatska i Europa zapravo ponovno nalazi na udaru migrantskog vala koji je pauzirao za vrijeme pandemije, a sad se nastavio. I to dodatno stvara negativnu atmosferu u Europi na kojoj profitiraju desničarske stranke...

Unatoč svemu gore navedenom zaslužili smo veliku dozu optimizma. Sritna Vam Nova, superizborna godina! Informirajmo se, čitajmo i kritički razmišljajmo te uživajmo u radu i u našim malim, a velikim životnim radostima s najbližima i najdražima. Sritno nam, zdravo, veselo i uspješno Novo Lito!
 

Newsweek: Biden na rukama ima ukrajinsku krv

Iako je, nedvojbeno, i dalje veliki geopolitički problem po SAD – Ukrajina definitivno prestaje biti u središtu pozornosti američke politike i javnosti, pri čemu su teme povezane s ukrajinskim ratom već gotovo iščezle s naslovnica ključnih medija za razliku od prošle godine kada su bile uvjerljivo dominantne. Zamjenjuju ih američke unutarnje političke borbe – pojačane u izbornoj godini - i rat u Gazi.
Jedan od poznatijih američkih medija – Newsweek (također je u više navrata otvoreno pisao o stanju na ukrajinskim bojišnicama u po Kijev vrlo negativnom kontekstu kada je riječ o ljetnoj protuofenzivi i velikim ukrajinskim žrtvama) – objavio je i novi tekst na "škakljivu" temu Ukrajine, s tipkovnice autorice Rebekah Koffler, strateške vojne obavještajne analitičarke i bivše visoke dužnosnice u američkoj Vojnoj obavještajnoj agenciji (DIA) i jedne od triju najboljih analitičara ruske doktrine i strategije u obavještajnoj zajednici SAD-a, koja je davno upozorila američki establishment na Putinove planove i strategije, ali ju Biden, dok je obnašao dužnost u Obaminoj administraciji, nije čuo. Biden i njegov tim, od kojih će se mnogi kasnije pridružiti njegovoj administraciji, nastavili su opasnu strategiju guranja Ukrajine prema članstvu u NATO-u – piše Rebekah Koffler na stranicama Newsweeka.
GeoPolitika.news donosi prijevod tog članka, kojeg možete pročitati i u nastavku teksta ...
 

War Machine: Sve je isto kao lani...

Još jedna ratna godina završava intenzivnim napadima s obje strane - nakon što je Rusija izvela, kako tvrdi ukrajinska strana, najveći zračni i raketni napad od početka rata, pri čemu je ubijeno i nekoliko desetaka civila, Ukrajina je jučer uzvratila intenzivnim napadom kazetnim bombama na ruski pogranični grad Belgorod u također, kako se čini, najvećem udaru na ruski teritorij do sada. Iz Moskve su sad poručili da će se definitivno osvetiti za napad na Belgorod, tako da u Novu 2024. ulazimo s novom eskalacijom napada između dvije strane, piše Advance.hr.

Ratna mašina bez milosti melje dalje.
 

BRICS u 2024: Izvan logike tabora

BRICS raste, a s njim i njegov utjecaj. Je li savez tako različitih zemalja nebitan ili nastaje antizapadni blok? Stručnjaci preporučuju suradnju. Nakon najave Argentine pod novim predsjednikom, BRICS-u će se priključiti još pet zemalja: energetski teškaši Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Iran, kao i Egipat i Etiopija. Tim proširenjem, BRICS jača svoju ulogu glasa globalnog juga i dobiva veću težinu u međunarodnoj politici. Proširenje se odvija pod predsjedavanjem Rusije. Značajan potencijal za sukobe sa sobom donose i nove zemlje članice: Egipat i Etiopija se bore oko voda Nila. Saudijska Arabija i Iran se već desetljećima žestoko bore za prevlast u Perzijskom zaljevu. No, BRICS može donositi odluke samo jednoglasno.
Članstvo u BRICS-u, objašnjava politolog Günther Maihold, ne nudi samo jačanje pozicije u međunarodnoj politici, piše Deutsche Welle. Ono također pruža priliku da se izbjegne taborsko razmišljanje u rastućem geostrateškom nadmetanju između Kine i Rusije s jedne i Zapada s druge strane.
BRICS ima svoju instituciju u financijskom sektoru: Novu razvojnu banku, čime skupina dobiva alternativni izvor financiranja za nacionalne razvojne projekte, ali i za javne dugove, "koji nisu povezani s uvjetima koji se obično povezuju sa Svjetskom bankom ili Međunarodnim monetarnim fondom".
Za većinu zemalja BRICS-a trebalo bi važiti ono što je indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar naglasio u rujnu govoreći o svojoj zemlji: "Indija nije zapadna, nije ni anti-zapadna".
 

Mali pijuni, velike sile i narodi između

Sezona je ratova, globalna. Svi bi trebali biti na posebnom oprezu. Ovo što se događa u Gazi je okidač za rat na cijelom Bliskom istoku koji je možda vrlo blizu (osim ako Hamas ne kapitulira na temelju trenutačnih pregovora u Egiptu). Rat u Ukrajini je okidač za još niz ratova. Mi, na Balkanu, trebali smo još jučer polijevati vodom sve oko sebe, dok još ništa ne gori (čitaj: Milorad Dodik najavljuje da će Republika Srpska proglasiti neovisnost od Bosne i Hercegovine već za nekoliko tjedana), jer ako kreće sezona globalnih ratova, sama činjenica da se nalazimo na Balkanu, bačvi baruta koja se nikad nije dovoljno ispraznila, dovoljan je razlog za uzbunu, piše Advance.hr.
Samo kolektivna svijest može spriječiti sukob budućnosti, i to ne neka miroljubivo pacifistička kolektivna svijest, mada bi i takva dobro došla. U ovim vremenima na ovim prostorima potrebna je radikalna kolektivna svijest, ona koja je spremna prepoznati da joj je najveći neprijatelj onaj koji prvi kaže da bi se trebalo ići u rat za nešto.
 
Mir će nastupiti tek kada Palestincima bude omogućeno da se organiziraju kao jaka nezavisna politička snaga, koja je demokratska i koja odbacuje svaki oblik vjerskog fundamentalizma – što Izrael svim snagama nastoji spriječiti, ostavljajući Palestincima samo jednu opciju: da prihvate Hamas kao jedini glas koji se bori za njih. Najnovija istraživanja javnog mnijenja pokazuju da gnjev zbog rata jača palestinsku podršku Hamasu, posebno na Zapadnoj obali, gdje izraelska vojska ne provodi sveobuhvatnu ofenzivu i gdje Hamas nema kontrolu. Širom arapskog svijeta, stotine tisuće ljudi protestiraju protiv Izraela, a tenzije dostižu točku eksplozije. Neki na ljevici možda u takvoj eksploziji vide trenutak istine, koja će raspršiti liberalno-pacifističke iluzije o okupaciji – ja u tome vidim katastrofu, ne samo za Židove i Palestince, već i za svijet, piše slovenski filozof Slavoj Žižek u New Statesmanu. Peščanik donosi prijevod članka.
 
Hrvatska je na najboljem putu da postane zemlja u kojoj će uvezena radna snaga živjeti u svojim getima, ne uklapajući se u ovdašnje društvo i njegove tokove. Vodeći stručnjaci za migracije kažu da vlada nije donijela odgovarajuće programe i propise za integraciju ekonomskih migranata iako je jasno da gospodarstvo bez stranaca u nekoliko sektora, poput građevine, prijevoza i turizma, više ne može funkcionirati. Novi radnici sada dolaze preko specijaliziranih agencija, ali ne može se reći kako postoji neka osmišljena politika useljavanja.
Do sada su se integracijske mjere i akcijski planovi donosili i bili namijenjeni azilantima, odnosno osobama pod međunarodnom zaštitom, pri čemu nije bilo i ciljanih mjera za kategoriju stranih radnika. To i nije čudno s obzirom da su inozemni radnici uglavnom bili ljudi iz regije koji su slične kulture i jezika, piše Dubravko Grakalić na stranicama Indexa.
Točka prave integracije je svladavanje jezika, bez obzira gdje rade, što bi izbjeglo stvaranje paralelnih društava i probleme kakve vidimo da postoje u zemljama Europe. Trenutačno nijedna politička stranka u hrvata ne govori o tome iako teoretiziraju o svim mogućim temama.
 

Božić u Betlehemu

Crkva u povijesnom gradu Betlehemu na okupiranoj Zapadnoj obali pripremila je dekoraciju za ovogodišnji Božić koristeći krhotine umjesto božićnog drvca kao odgovor na izraelske napade na Gazu.
- "Dok se nad našim narodom u Gazi provodi genocid, ove godine ne možemo ni na koji način slaviti rođenje Isusa Krista. Nemamo volje za slavlje" - rekao je pastor Evangeličke luteranske božićne crkve u Betlehemu Munzir Ishak novinarima  turskog lista Anadolija.
Kršćani iz cijelog svijeta posjećuju Betlehem svake godine krajem prosinca kako bi proslavili Božić, ali ne i ovog Ljeta Gospodnjeg 2023.
- "Nažalost, Božić u Palestini je ovakav. Bilo kršćani ili muslimani, ovo je situacija kroz koju prolazimo u Palestini. Izloženi smo genocidnom ratu koji cilja sve Palestince. Nažalost, kada razmišljamo o rođenju djeteta Krista, mislimo na bebe brutalno ubijene u Gazi" - dodao je pastor Ishak.
Božić u Betlehemu, u okupiranoj Zapadnoj obali, 2023.
 

Rat u Ukrajini, 666. dan

Numerolozi će svakako imati nešto za reći o današnjem danu, no broj dana koliko traje rat u Ukrajini samo je još jedan podsjetnik na to da se na prostoru Europe i dalje vodi najveći rat još od Drugog svjetskog rata te da će uskoro ući i u treću godinu, pošto ne izgleda da bi se mir mogao pronaći do 24. veljače 2024.
Danas je također i zimski solsticij, najkraći dan u godinI, no dani na fronti doimaju se jako dugi jer dok ostatku svijeta već djeluju pomalo monotoni, bez nekih "velikih događanja", u rovovima istočne i južne Ukrajine svakog dana se masovno gine u tragediji kojoj se ne nazire kraj.
Kremlj je rekao da trenutno nema temelja za razgovore između Rusije i Ukrajine jer nijedan od preduvjeta nije uspostavljen. Glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, rekao je da se Ukrajina povukla iz pregovaračkog procesa 2022. godine "na inzistiranje Britanije" te da je Britanija "zabranila" pregovore s Rusijom. Ukrajina pak ističe da se mir može temeljiti samo na potpunom povlačenju ruskih snaga sa svih teritorija koje je zauzela od početka rata u veljači 2022.
Unatoč pokušajima da se pokaže jedinstvo tijekom rata s Rusijom, znakovi neslaganja između generala Zalužnog i predsjednika Zelenskog vidljivi su tjednima, što je potaknulo nagađanja domaćih medija da bi zapovjednik vojske mogao biti smijenjen. Velika većina Ukrajinaca ne bi podržala smjenu Valerija Zalužnog s mjesta šefa oružanih snaga, pokazala je anketa koju je u srijedu proveo Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS).
Na sjevernom dijelu bojišnice kod Bakhmuta/Artemovska, ruske snaga nastavljaju napredovanje kod Bohdanivke, napredujući uz željezničku prugu i autocestu O0506. Mogući gubitak ovog mjesta ugrozit će jedan od pravaca opskrbe ukrajinskih snaga u mjestu Ivanivske(Krasnoe) i ukrajinskih snaga kod Klishchiivke a na pravcu prema Chasiv Yaru ruske snagu bile bi na prilazu naselju Kalinina...
 

Rat u Gazi

Od jutra izraelski tenkovi probijaju se sve dublje u drugom po veličini gradu Pojasa Gaze, Khan Younisa. Izraelska vojska tvrdi kako su već stigli do centra grada što bi sugeriralo kako Hamas ni ne pruža preveliki otpor u "nadzemnoj" sferi sukoba te se oslanjaju na napade iz tunela. U isto vrijeme WHO navodi kako je humanitarna katastrofa u Gazi sve izraženija. No, pošto SAD još uvijek ne vrši snažan pritisak na Izrael ni Izrael ne osjeća da bi trebao ublažiti intenzitet razornih napada diljem Pojasa Gaze. Glasnogovornik Hamasa izdao je upozorenje po pitanju života talaca koji se još drže u Gazi. U televizijskoj izjavi rekao je da Izrael neće dobiti svoje taoce žive bez razmjene i pregovora, izvještava AFP.  "Zdravstveni sustav Gaze je na koljenima i u kolapsu", rekao je šef Svjetske zdravstvene organizacije, Tedros Adhanom Ghebreyesus, ističući kako samo 14 od 36 bolnica rade u bilo kojem kapacitetu...

Gaza, tuga, čemer, jad. Svijet gleda. I muči.
 

Goran Vojković: Razdoblje kokošara

Što reći kada pročitamo priopćenje Ureda Europskog javnog tužitelja oko slučaja Plenkovićeve omiljene ministrice Gabrijele Žalac (plaćanje njenih privatnih troškova u ugostiteljskim objektima kao trošak ministričine reprezentacije u službene svrhe)? Za razliku od kakvog načelnika male općine koji neke stvari i može zamuljati - kod  ministarstva ili europskog novca to nema šanse. Čim trošite znate da će to ostati negdje zapisano. U pitanju je ili totalna glupost ili totalna bahatost.
Tu dolazimo do suštine priče - u zemlji u kojoj na politički vrh dolazite ne znanjem nego političkim vezama, u zemlji gdje temeljem bahatluka prema podređenima i servilnosti prema nadređenima postajete ministar, župan, član predsjedništva stranke ili državni tajnik - upravo u takvom političkom modelu će se ovo besprizorno trošenje javnog novca cijeniti.
Vrhu naše političke kaste sposobnost znači s plaćom od 2.000 eura steći kuću, sposobnost znači putem javne nabave naručiti auto koji je oličenje dječačkih snova, sposobnost je uz tanki doktorat dobiti zvanje na fakultetu, a uz tri tečaja jezika mjesto veleposlanika. To su vrijednosti koje u Hrvatskoj vladaju.
U takvom društvu koje cijeni lažne vrijednosti lažnih, šupljih veličina kakvi su naši mnogi smijenjeni ministri, takvo društvo upravo će cijeniti one koji svoj status kupuju u kafani, plaćajući račune službenim karticama, sa službenih računa.
A na vrhu svega toga u Hrvatskoj smiješi se samo jedan - Andrej Plenković. On je taj koji postavlja korumpirane ministre. On je taj koji odobrava državne tajnike. On je taj koji predlaže direktore državnih firmi koji se umjesto svojim poslom bave divljom gradnjom.
U kancelarskom modelu vladanja koji imamo u Hrvatskoj premijer posredno ili neposredno imenuje ili odlučuje o položajima stotina ljudi. A s obzirom na to kakve je postavio, kada se bude pisala povijest ove države, razdoblje vladanja Andreja Plenkovića će se zvati razdoblje kokošara.
Ovo što čitamo, a vjerujte, samo je zagreblo površinu, ovo trošenje javnog novca na ćevape, pljeskavice i vinčinu ne zaslužuje nikakav drugi naziv nego kokošarenje, najniži, najprimitivniji oblik zloporabe javnog novca. A iza svih tih ljudi stoji onaj tko ih je učinio jakima i moćnima - naš dragi premijer, nepogrešivi Andrej Plenković, onaj s radarima. Andrej Plenković - vladar svih kokošara.

Piše: Goran Vojković / Index.hr
 

Ukrajinu se počelo ozbiljno pripremati za poraz

Ukrajinu se počelo ozbiljno pripremati za poraz, a njeni saveznici pokušat će sakriti da je taj poraz i njihov, piše: D.Marjanović na strancama portala Advance.hr .
Je li Rusija zaista pred pobjedom u Ukrajini (i drugdje)? Sudeći prema medijskim izvorima koji već godinama, i prije nego je počela ruska invazija na Ukrajinu, tvrde da "Putin ne smije pobijediti", Rusija ide prema pobjedi i u ovom trenutku se više ne mora čak ni truditi. Je li zaista tako i otkud odjednom toliki defetizam onih koji su do nedavno tvrdili da je rat u Ukrajini moguće zaokrenuti do te mjere da će ukrajinske snage umarširati i u Krim? Priču svakako treba uzeti s rezervom.
Što je bio okidač? Situacija u američkom Kongresu, dakako. Idući paket financijske i vojne pomoći Ukrajini je trenutačno zapeo protivljenjem republikanaca koji inzistiraju na uparivanju financiranja s američkom imigracijskom i graničnom politikom, u vrijeme dok povijesno velik broj migranata stiže na južnu granicu SAD-a.
Bez američke potpore Ukrajina može odmah proglasiti poraz jer američka potpora je ta koja joj je omogućila da se suprotstavlja Rusiji ovako dugo. Europska potpora će pak ekspresno nestati ako nestane američka potpora. Ono što pak dodatno komplicira tu potporu je činjenica da zapravo i demokrati, odnosno barem dio njih, shvaćaju da je cijela ova priča oko podupiranja Ukrajine "koliko god bude potrebno" krajnje nerealna, odnosno da ih to vodi u neki novi Vijetnam.
Sve ovo se itekako sad osjeća i u Kijevu, a vjerojatno i na frontu. Zelenski se već sad mora itekako bojati eventualnog prevrata. A kad rat jednom završi ishodi vjerojatno neće biti tako dramatični kako ih se danas želi medijski prikazati. Puno se priča o tome kako će Rusija "nastaviti osvajati", kako će napasti Baltik, Poljsku... ništa od toga se neće dogoditi, osim u slučaju da nekome padne na pamet da prema ruskoj granici počne gomilati prijeteće oružje, ali i onima kojima bi to palo na pamet jasno je da nakon Ukrajine više nema "tampon zone" između Rusije i globalnog rata.

Piše: D.Marjanović / Advance.hr