Ovo nije priča o ustašama i partizanima

Neću vam pričati o partizanima i ustašama, iako se današnja politika vrti oko tog pitanja. Neću vam pričati o tome kako Hrvatska sve više i više zaostaje za ostalim državama Europe, iako ju je nedavno i Rumunjska pretekla prema BDP-u po glavi stanovnika. Neću govoriti ni o socijalizmu i kapitalizmu, iako u prvome živimo više od 60 godina, a iz drugoga smo izvukli samo najgore. Neću govoriti o političkom duopolu i podjeli vlasti, iako je razbijanje njega preduvjet za bilo kakve promjene. Neću govoriti ni o kupljenom stanovništvu RH koje zbog sitnih povlastica kojima ih taj duopol kupuje stalno glasaju za isto te tako uništavaju i svoju i budućnost svoje djece. Govorit ću vam o djeci. Točnije, o djeci koju sam vidio na dodjeli priznanja pobjednika Croatian Makers lige.., piše Branimir Perković na stranicama Liberal.hr
 

Frane Ćapeta: Što bi HDZ bez županija? Propao bi

Što bi HDZ bio bez županija, tog legla uhljebizma kojeg već godinama rukama i nogama štiti. Štitio ih je Karamarko svim silama govoreći da je regionalizacija uvod u tobožnju separaciju pojedinih regija. Štiti ih i Plenković koji je, iako je Most imao Ministarstvo uprave, davno dao do znanja da se u županije neće dirati. Sad je jasno i zašto. Županije su zapravo posljednja prava i opipljiva poluga moći HDZ-a u lokalnim sredinama. HDZ je pobijedio ili će najvjerojatnije pobijediti u ukupno 13 županija. Možda ponegdje može doći i do iznenađenja, ali jasno je da će HDZ držati više od pola ovih umjetnih besmislenih tvorevina. Reći će HDZ da je pobijedio na izborima jer je ostvario daleko najviše pobjeda u općinama i gradovima. I biti u pravu jer brojke ne lažu. HDZ je opet razvalio po Dalmatinskoj zagori i Slavoniji. Zapravo, da stavimo pod zajednički nazivnik sva ta silna sela i općine, HDZ je najuvjerljiviji tamo gdje se najteže živi, gdje su demografska i gospodarska slika najgore, gdje je stanovništvo najstarije. Ali tamošnjim stanovnicima je valjda dobro..., piše Frane Ćapeta, naš mladi Omišanin na "privremenom radu" u Zagrebu, u članku na stranicama Indexa.
 

Pet godina od smrti Luke Ritza

Ovih dana obilježavamo pet godina od smrti Luke Ritza, zagrebačkog maturanta koji je umro usljed posljedica premlaćivanja. Luku Ritza tukli su zato jer je bio drugačiji, jer je imao dugu kosu i imao svoj stil kakav imaju i milijuni i milijuni mladića i djevojaka u svijetu. U večeri 1. lipnja 2008. godine to se pokazalo kobnim. Pretukli su ga mladići koji imaju drugi stil, šišaju se uglavnom na ćelavo i gaje mržnju prema drugačijima. Jedanaest dana kasnije Luka Ritz se ispisao iz živih i upisao se u hrvatsku povijest, kao simbol borbe protiv nasilja. Njegovi roditelji Suzana i Reno, dvoje poštenih i dragih ljudi, odlučili su donirati Lukine organe bolesnicima koji su ih trebali. Njima i Luki u čast objavljujemo ovaj spomen. Navik on živi ki zgine pošteno.
 
Nakon što su početkom tjedna Saudijska Arabija, Egipat, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) objavili prekid diplomatskih i drugih veza s Katarom koji optužuju za ‘potporu terorizmu’, osobito Al Kaidi, tzv. Islamskoj državi te Muslimanskoj braći, i to samo dva tjedna nakon posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Rijadu gdje je pozvao muslimanske zemlje na obračun s ekstremizmom, Zlatko Dizdarević, ugledni bosanskohercegovački novinar i diplomat te jedan od najpozvanijih stručnjaka za Bliski istok na ovim prostorima za tportal je analizirao uzroke nove krize na Arapskom poluotoku.
 
- "Najavu poreza na nekretnine iščitao sam kao izjavu politike da sa sigurnošću zna da smo mi ovce, ili vlast makar misli da smo nemoćne ovce. Znaš da je najmanje devedeset posto ljudi protiv, ali svejedno ideš s tim porezom jer naprosto računaš da će proći? Ljudi će malo gunđati, ali na kraju će platiti, i plaćati. Moraš biti prilično hrabar, ili si možda točno procijenio da su s druge strane ovce. Koje će samo blejati... Ideja je da promijeniš način na koji birači gledaju što se zbiva u državi. Kad to promijeniš, onda će se i stranke promijeniti, jer ne mogu ignorirati birače... Mi podržavamo sve što mislimo da je dobro kod bilo koje stranke. Svejedno nam je tko će provesti naše ideje. Pokušavamo utjecati na politiku Vlade. Važno je naglasiti – mi smo politički neutralni. Mi smo interesna udruga s jasnom misijom i vizijom, a to je zaštita interesa poreznih obveznika, čime se u Hrvatskoj prije nas nitko nije bavio. Svi su bili na suprotnoj strani. Imaš stotine interesnih skupina koje traže više novca iz proračuna. Ključne skupine su sindikati, javne službe, branitelji, penzioneri, udruge, razne gubitaške kompanije poput brodogradilišta i Petrokemije, njihovi sindikati, i tako dalje. Većina skupina radi pritisak da se proračun poveća, a na drugoj strani nije bilo nikoga – nikoga tko bi brinuo o interesu poreznih obveznika. Porezni obveznici sve to plaćaju, a nitko ne štiti njihove interese!" - kaže Davor Huić iz Udruge poreznih obveznika Lipa u razgovoru s Tomislavom Birtićem za portal Rafinerija ideja.
 
U drugom krugu Francuskih predsjedničkih izbora susresti će se Marine Le Pen, kandidatkinja krajnje desnice i Emmanuel Marcon, 39-godišnji neovisni kandidat centra, bivši ministar gospodarstva u vladi Socijalista Francoisa Hollandea, koji je u kolovozu 2016. napustio vladu i osnova vlastiti pokret En Marche! (Naprijed!). Sve relevantne ankete prije izbora govorile su kako, ako u drugi krug uđu Marine Le Pen i Emmanuel Macron, kandidatkinja krajnje desnice nema nikakve šanse..
 

Grgo Zečić: Split na nogama zbog Olivera Frljića

Grad koji je u posljednje dvije godine toliko napredovao u kontekstu ljetnog turizma za mlade diljem svijeta koji su u Split došli da bi uživali u novim restoranima, nezaobilazno posebnim kafićima u staroj palači blistave povijesti - sada je još jednom otkrio svoje pravo lice onog "grada slučaja". Napominjem kako se ispred HNK nisu okupile samo nekakve mračne udruge već građani. Od djece do umirovljenika. Od časnih sestara i agresivno napaljenih srednjoškolaca. Okupila se cijela demografija jednog grada koliko god to bilo teško priznati. Drugi najveći grad u Hrvatskoj pokazao se još jednom kao najopasnijim. Jer biti ljubitelj umjetnosti, novinar, peder, pripadnik druge nacionalnosti ili osoba koja iole misli drugačije od mase je doslovno opasno. Ima u Splitu tisuće izuzetaka, kozmopolita ali znamo da u Hrvatskoj takvi uvijek šute i okreću glavu jer bi bez nje mogli vrlo lako ostati..., piše na stranicama Buro 24/7 naš sumještanin Grgo Zečić, trenutno na "privremenom radu" u New Yorku, o jučerašnjim "kazališnim" događanjima u Splitu.
 

Slobodna kod Pave Gruice, glasa naroda s vrha Mosora

Ne znaš Pavu? Poznajem ga godinama i jednako toliko godina ovaj pučki tribun, izravni glas naroda koji na srednju Dalmaciju gleda s Mosora, iz svoga dvora u Sitnomu Gornjem, iznova me inspirira na misao kako vrag nije odnija pamet ciloga svita. Pave Gruica je oduvijek znao procijeniti koja je prava strana, gdje usmjeriti pogled i glas, u njemu buba poljičko srce veliko kao zvono u Svetoga Klimenta i kad ti Pave kaže, onda ćeš zapamtit, pasalo ti ili ne. A on će reć pa kud puklo da puklo. Ne sjećam se da sam ga ikad nešto molio a da je rekao "ne može se". Trebaš pet statista u poljičkim nošnjama – zovi Pavu, trebaš staro sime mosorske rašćike – zovi Pavu, nekome treba vodič po mosorskim katunima, nema problema - javit ćemo Pavi, potrebna ti je klapa za sprovod ili vinčanje - sredit će Pave, negdi gori oko Splita – zazovi Pavu, izaći će na čuku i javit u pet minuta što se zbiva, dolazi snig – javit će Pave s koje strane. Treba Vrdoljaku statista za film "General"? Pave! Tri tisuće ih je priveo! Ne, ne pretjerujem, nego se ne mogu ni sjetiti koliko puta i zbog čega sve je Pave uskočio, pomogao, preporučio, savjetovao. I kolikima. A ka da mu je motor na škini, ima ga svugdi; pa bili u pitanju pisma, okupljanje, znanstveni skup, koncert, polje, brdo i dolina.. Ako ne stigne Pave, stigne njegova Mladenka!.. piše Damir Šarac na stranicama Slobodne Dalmacije.
 
Svaki u ratu izgubljen život nenadoknadiva je i tragična žrtva, no dati život spašavajući drugoga.., to je ipak jedna nedodirljiva vrijednosna dimenzija, nešto što izaziva strahopoštovanje i poniznost. U vojsci jednostavno nema većeg čina, nema većeg herojstva. Goran Kliškić Splićanin je koji je sa samo 22 godine zaslužio taj besmrtni status i velika je šteta što šira javnost o njemu gotovo da i ne zna. U Americi bi, sigurni smo, film već bio snimljen.. Upravo prije nekoliko dana napunilo se 25 godina od njegove pogibije na Bistrini pokraj Stona kada se izložio smrti spašavajući suborca Ivicu Vucu. Neprijateljska granata, nažalost, bila je jača od njegova junaštva. Oba su bili pripadnici diverzantskog voda 4. gardijske brigade tada pod zapovjedništvom pokojnog generala Ive Jelića, počasnog građanina općine Dugi Rat. Među diverzantima je tada na Bistrini bio i naš Gaćanin Mate Kuvačić. Goranovi suborci i prijatelji, iako su ih godine odvele u raznim smjerovima, s jednakim žarom prepričavaju sjećanja na njegovu hrabrost, snagu, posvećenost. Među njima je i Ćiro Ugrin, još jedan Poljičanin, umirovljeni časnik Hrvatske vojske koji je bio jedan od Goranovih najbliskijih prijatelja i suboraca s kojim je zajedno prošao sva bojišta, od Kruševa, Zadra, izviđanja u okolici Drniša te na kraju južnog bojišta i koji ne zaboravlja niti najsitnije detalje, anegdote, vrijeme i mjesto radnje. U razgovoru za Dalmatinski portal ispričao je Goranovu priču, priču jednog od heroja Domovinskog rata.. Ljudi danas heroje traže na televiziji, a nisu svjesni da je jedan takav živio i hodao među nama upravo u gradu Splitu. Amerikanci bi o ovakvom heroju snimali filmove.. a naša šira javnost o njemu i nizu drugih hrvatskih vojnika, istinskih heroja Domovinskog rata, gotovo da ništa ne zna! Nepravda je dijelom ispravljena zahvaljujući Goranovom ocu, poznatom baritonu splitskog HNK-a Ratomiru Kliškiću, koji je snagom koju daje samo roditeljska ljubav nedavno dovršio i izdao monografiju u spomen na svog sina.
 
Situacija sa Agrokorom svakako je tema mjeseca, ako ne i godine. Čuli smo i pročitali sve što je trenutno znano, od gospodarske strane problema: o dugovima, vjerovnicima, "tajnim" sastancima u Vladi i razgovorima sa Sberbankom i ICBC-om, do razgovora o ruskoj destabilizaciji. Stoga je korisno sagledati situaciju iz drugačijeg, diplomatskog i političkog kuta, piše Branimir Vidmarović, stručnjak iz područja međunarodnih odnosa, na stranicama portala Energypress.net. Naoko iznenadni javni i oštri problemi Agrokora imaju svoju konkretnu lepezu koja je pomogla razbuktati plamen. Radi se o izjavi veleposlanika Rusije Anvara Azimova na Dan ruske diplomacije kojom je dosta oštrim riječima prozvao ne samo Agrokor, već i osobno Ivicu Todorića. Zašto je Ministarstvo vanjskih poslova Rusije odjednom odlučilo na ovakav način uzburkati hrvatski život?  Potenciranje Agrokorovih problema najvjerojatnije je odgovor MVP Rusije premijeru Andreju Plenkoviću i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koji su redom, svaki na svoj način, prozvali Rusiju u kontekstu aneksije Krima i sigurnosne situacije u BiH..
 

Priča o Luki Modriću

Priča o Luki Modriću je priča o Hrvatskoj, priča koju trebate pričati svojoj djeci dok ih odgajate u ljude, piše Mihovil Topić na stranicama Telesporta. U jednom nogometašu je sažeto sve dobro i loše, tako pojednostavljeno. Gotovo kao karikatura ili Ezopova basna koju pričate djetetu da shvati dobro i zlo na prenesenom primjeru. Kad budete pričali svome snenom djetetu priču o Luki Modriću, malo pročistite grlo, upalite svjetlo i razbudite ga, jer sljedeća lekcija je važna. Put do Reala vodio je preko Zrinjskog i Intera, Liga prvaka se prvo osvajala na blatnim terenima koje lažno reklamiramo ako ih nazovemo travnjacima. Luka Modrić je zaobišao sve mesare koji su mu ciljali potkoljenice i preskočio sve lokve u kojima je mogao zaglibiti. Radio je nevjerojatno jako, nije imao vjetar u leđa medijske mašinerije i to ga nije spriječilo da postane najbolji. Modriću nikad ništa nije poklonjeno. Djetetu kojem su u ratnoj agresiji ubili djeda i zapalili kuću, koji je odrastao u nekom hladnom prognaničkom hotelu bez da je imao išta osim lopte, nogomet je postao štit. Naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, da život može biti nevjerojatno okrutan, ali da uvijek nudi izlaz, da se uporan rad uvijek isplati i kako je malo toga poklonjeno u životu. No koliko god svi skupa to ponekad pokušavali ignorirati, Luka je daleko od slike savršenog idola. Služio je kao bankomat obitelji Mamić i aktivno pomagao u prevari. Njegovo ime se vrti kroz spise Football Leaksa i gotovo je sigurno kako je Luka Modrić utajio porez. Jednako kao što je, kako izgleda sasvim izvjesno iz USKOK-ovih navoda, sudjelovao u krađi novca iz matičnog kluba. Tu priču znamo svi; uostalom, Modrić ju je ispričao kao svjedok. Šutio je dugo vremena, a kad se suočio s mogućim problemima i kaznama odlučio je progovoriti, spasiti vlastitu kožu i postati svjedok. Hoće li priča, koju trebate pričati svojoj djeci dok ih odgajate u ljude, tu stati, ovisi o vama i o tome kakvo dijete želite odgajati. Ako naučite svoju djecu, na Modrićevu primjeru, kako nije u redu krasti na porezu i varati klub koji vas je stvorio, ova Hrvatska još ima šanse.
 

Nek’ ih Prva voda nosi

Usvajanjem izmjena Prostornog plana i ukidanjem obaveze izrade PPPPO-a na Marjanu bi se omogućila izgradnja koju su građani bili spriječili, a od toga bi mogla profitirati dvojica kandidata za gradonačelnika Splita. O postojanju građevinske zone na Prvoj vodi građani su saznali 2011., kad je Željko Kerum, odnosno njegova današnja supruga Fani, namjerio graditi ugostiteljski objekt u Park-šumi Marjan, gdje su kupili nekoliko privatnih parcela koje su izmjenama GUP-a iz 2005. prenamijenjene u građevinske. Među parcelama koje su proglašene građevinskima jedna pripada obitelji Daniele Marasović Krstulović, supruge gradonačelničkog kandidata Andre Krstulovića Opare (HDZ). Stoga i ne čudi što je tadašnji gradski vijećnik Krstulović Opara glasao za izmjene GUP-a. Tim je izmjenama, pretvaranjem dijela zemljišta u građevinsko, započelo novo nagrizanje Marjana, piše Mašenjka Bačić na stranicama portala Novosti.
 

Viktor Ivančić: Mediji služe pasivizaciji publike

- "Autoritarni režimi ranije su se služili direktnom političkom cenzurom, a danas su u igri druge tehnike, ponajprije manipulacija. Više nema potrebe stornirati objavu neugodnih vijesti, nego će se uz takvu vijest plasirati još devet potpunih gluposti, ne bi li se na taj način zaslijepili čitatelji. Temeljna funkcija medija je pasivizacija publike. Oni žele uvjeriti prosječnoga čovjeka kako ne može učiniti ništa da promijeni svoj vlastiti položaj, a kamoli da mijenja stvari oko sebe ili sudjeluje u donošenju odluka.. Ovdje je jedina konstanta konvertitstvo. Stvarni trijumf nacionalizma na ovim prostorima nisu osigurali uvjereni nacionalisti, već ljudske armije koje su poslušno i šutke marširale iza zastave koja se tog trenutka razvila. Oportunizam je ovdje temeljna politička energija..", govori u intervjuu novinar Viktor Ivančić o hrvatskim i globalnim, neprofitnim i "mainstream" medijima te o politici. Ivančić, danas kolumnist Novosti i Peščanika nekad je bio jedan od pokretača – zajedno s Borisom Dežulovićem i Predragom Lucićem – Ferala koji je u Hrvatskoj tijekom 1990-ih bio jedini tračak svijetla slobodnog novinarstva koji se opirao nacionalizmu u Hrvatskoj i čitavoj regiji.
 

Umro je Marko Veselica

U 81. godini života umro je Marko Veselica, ekonomist i političar poznat kao "hrvatski Mandela", bivši čelnik HDS-a i HKDU-a. Preminuo je u zagrebačkoj bolnici nakon duge i teške bolesti. Rođen je 9. siječnja 1936. u Glavicama kod Sinja. Potječe iz partizanske obitelji. Gimnaziju je završio u Sinju, a ekonomiju je diplomirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1967. postao je docent na Ekonomskom fakultetu. Marko Veselica je bio jedan od istaknutih sudionika Hrvatskog proljeća, nacionalnog pokreta kojim su se tražila veća prava za Hrvatsku unutar tadašnje Jugoslavije. Bio je poznat po svojim govorima i člancima. Njegove teze bile su da je Hrvatska u ekonomskom pogledu opljačkana, zalagao se za tržišnu ekonomiju u okvirima socijalizma, a u političkom pogledu za više samostalnosti i državnosti Hrvatske. Nakon sloma tog pokreta, Veselica sljedećih osamnaest godina provodi po suđenjima, u jugoslavenskim zatvorima i u potpunoj izolaciji od javnosti, te su ga s pravom prozvali "hrvatski Mandela". "Hrvatsko pitanje – smrtonosna bolest Jugoslavije", bio je naslov intervjua što ga je Veselica dao njemačkom tjedniku Der Spiegel 1980. godine. Tadašnje komunističke vlasti su ga pod optužbom da lažno predstavlja političku situaciju u bivšoj Jugoslaviji osudile na 11 godina zatvora (koje su kasnije smanjene na sedam). Napisao je desetak knjiga. Među ostalima "Zov savjesti iz hrvatskog Sibira", "The Croatian national question - Yugoslavia’s Achilles’ heel" i "Moja hrvatska sudbina: uznički dnevnik". Krajem 1980-ih sudjelovao je u osnivanju HDZ-a, štoviše, Marko Veselica je pravi inicijator osnivanja HDZ-a i bio je motor okupljanja na Plešivici u kleti Ante Ledića kad se dogovaralo osnivanje stranke. Prema Veseličinim riječima, Franjo Tuđman se nije poslije ponio korektno, nego je s Vladimirom Šeksom organizirao tajnu osnivačku skupštinu u baraci na Jarunu da bi uklonio Veselicu iz upravljačkih tijela u HDZ-u, što mu je Veselica poslije oprostio. Kasnije je Veselica osnovao HDS, zajedno s bratom Vladom i Ivanom Gabelicom, a potom osniva i HKDU. Bio je zastupnik u Hrvatskog saboru od 1995. do 2000. godine.