Na današnji dan je otišao Tin

Augustin Tin Ujević, ponajveći hrvatski pjesnik 20. stoljeća i jedan od najučenijih Hrvata prošlog stoljeća otišao je s ovog svijeta na današnji dan, 12. studenoga 1955. u Zagrebu. Rođen u Vrgorcu 5. srpnja 1891. godine u obitelji učitelja. Školovao se u Imotskom i Makarskoj. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju i živio u Nadbiskupskom sjemeništu, ali se nije zaredio nego odlazi u Zagreb gdje studira hrvatski jezik i književnosti, klasičnu filologiju, filozofiju i estetiku. U mladosti je bio gorljivi politički borac, najprije protiv Austrougarske, a potom se zauzimao za ujedinjenje Hrvatske i Srbije. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije razočarao se ("kad već su guske da su barem sa Kaptola“) i potpuno se odrekao političkog djelovanja, te se do kraja života posvetio samo poeziji. Nije prihvaćao neke od temeljnih društvenih konvencija, nije imao karijeru ni dom, a znao je raskidati veze s najbližima, u književnosti s "učiteljem“ Matošem, a u privatnom životu s članovima svoje obitelji.

Zanimljiva legenda o Tinu kruži među dugoraćanima. Tin je na svojim putešestvijama često svraćao i u Dugi Rat, poglavito u gostionicu obitelji Kadić, tada jedno od rjetkih mjesta u mistu gdje se moglo družiti, dobro jesti i popiti, a gdje je nerjetko račun plaćao - stihovima. Umjesto "Ivane, zapiši me, pa ću platit kasnije..", Tin je, legenda kaže, na poleđini papirića računa ostavio Kadićima brojne svoje "brzopotezne" pjesme. Eh da mladi Ivan iz roda Kadića na tavanu obiteljske kuće među odbačenim starinama umjesto prastarog usisivača (kojeg sam lani dobio za rođendanski poklon) uspije pronaći neke javnosti još nepoznate Tinove pjesme, vrijedile bi to danas.. barenko nekoliko bačvi vina! Eto što ti je.. inflacija...
 

'Žrvanj' Ivana Bitange Šujana

Naklada Bošković i ogranak Matice hrvatske u Podstrani pozivaju Vas na predstavljanje knjige izabranih pjesama "ŽRVANJ" Ivana Bitange Šujana. Predstavljanje će biti u utorak, 6. studenoga 2018. u 18 sati u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Podstrani, Trg Franje Tuđmana 3. O knjizi će govoriti Mara Pezo, Ivica Šušić, Mladen Vuković i autor, a stihove će čitati Ivana Župa i Marijan Grbavac.

 
 

Meni su najmiliji..

 

Njegov križ svejedno gori

Danas obilježavamo godišnjicu rođenja velikog hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića. 19. rujna 1928. malo mjesto Slime u zaleđu Omiša dalo je velikog pjesnika.  Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik časopisa "Krugovi" i "Književnik". Poezija mu je na tragu Kaštelana i Šimića, a iskonska veza sa zavičajem jedan od temeljnih pokretača. Njegova prva pjesnička zbirka "Kiše pjevaju nad jablanima" u znaku je spontanog doživljaja rodnog kraja i nostalgičnog povratka u djetinjstvo, a u svakome se stihu osjeća divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama te potpuna stopljenost s njom. Međutim, već se i u tim prvim pjesmama osjećaju egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju ljepotu krajolika, a koje su prevladale u sljedećim zbirkama "Mladić" i "Cvijet izvan sebe". Iako i u tim pjesmama ima čistog lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme "More", po mnogima jedne od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti), ipak su većinom prožete notama prolaznosti života, sumnji, bolnih osjećaja i smrti. U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama "Ustoličenje" i "Moj križ svejedno gori" (koja je objavljena posthumno) njegova je poezija intelektualna, ali zatvorena, grčevita, isprekidana i napeta. Poginuo je 23.05.1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku, u kojoj su poginule i njegova supruga i kći.
 

Dobro jutro more

Za sve ljubitelje pisane riječi, u nedjelju navečer 05.08., općina i turistička zajednica Podstrane pripremili su pravu ljetnu poslasticu, kombinaciju prekasnog ambijenta i romantičnog sadržaja - večer poezije pod nazivom "Dobro jutro more". Riječ je o međunarodnoj pjesničkij manifestaciji utemeljenoj 1997., posvećenoj poeziji, moru i mladosti, koja je postala multimedijalna prezentacija umjetničkog stvaralaštva nadahnutog morem. Ljubitelji lijepe riječi i ambijenta dođite u Gornju Podstranu ispred Čitovnice u nedjelju u 20:30 sati, odmorite se od svakodnevice i izdvojite vrijeme za sebe uz neke od najljepših stihova domaće poezije.
 

Pleši, Modesty, pleši

Hej, Modesty, zašto si se prepala draga?
Tebi više nitko ne može ništa, zato bez straha
rasprostri svoje grudi na umjetnom jezeru
i munjama gađaj lažne astronaute.
Dok grickaš kruh sa sezamom, namazan
paštetom od tuna, sledi usput pogledom
tog tipa koji satima ispija kavu i pobožno
tumači propovijedi kardinala.
Lijep je praznični dan, hajd s licem
okupanim u vodi punoj cvijeća, budi Judita
i odrubi glavu onom tko je ravno iz pakla
došao da sudi i oduzme ti pravo.
Budi prava heroina, plesom zavedi ljude
na borbu floretom. I nek počne predigra
i pokret iz praznog, proljetnog
karnevala.

- DARIJA ŽILIĆ

Darija Žilić je hrvatska pjesnikinja, dobitnica nagrade "Kiklop" za pjesničku zbirku godine 2011. za zbirku "Pleši, Modesty, pleši" u kojoj se nalazi i ova lipa pjesma.
 
Predstavljanje zbirke pjesama "VRIDILO JE" devetorice autora, ratnika 6. domobranske pukovnije, 114. brigade, 141.brigade i 16. domobranske pukovnije: Ivo Rakuljić- Arafat, Ante Nadomir Tadić Šutra, Ivan Pavić – Mrgud, Goran Protega, Stipan Medvidović, Zoran Jurišić, Mario Blagaić, Nikša Krpetić i Ivica Marin održati će se u utorak, 29. svibnja 2018., s početkom u 19.30 sati u prostorima Narodne knjižnice u Omišu. Dođite.
 

Njegov križ svejedno gori

Danas obilježavamo 47. godišnjicu tragične smrti Josipa Pupačića - poginuo je 23.05.1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku, u kojoj su poginule i njegova supruga i kći. Nekoliko mjeseci prije tragične smrti napisao je pjesmu "Moj križ svejedno gori", za koju se može tvrditi da je svojevrsna lirska slutnja njegove tragične smrti. Josip Pupačić rođen je 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik časopisa "Krugovi" i "Književnik". Poezija mu je na tragu Kaštelana i Šimića, a iskonska veza sa zavičajem jedan od temeljnih pokretača. Njegova prva pjesnička zbirka "Kiše pjevaju nad jablanima" u znaku je spontanog doživljaja rodnog kraja i nostalgičnog povratka u djetinjstvo, a u svakome se stihu osjeća divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama te potpuna stopljenost s njom. Međutim, već se i u tim prvim pjesmama osjećaju egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju ljepotu krajolika, a koje su prevladale u sljedećim zbirkama "Mladić" i "Cvijet izvan sebe". Iako i u tim pjesmama ima čistog lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme "More", po mnogima jedne od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti), ipak su većinom prožete notama prolaznosti života, sumnji, bolnih osjećaja i smrti. U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama "Ustoličenje" i "Moj križ svejedno gori" (koja je objavljena posthumno) njegova je poezija intelektualna, ali zatvorena, grčevita, isprekidana i napeta.
 

Malo mraka

Malo mraka
u pupoljku.
Malo mraka.
Ne mnogo.
Malo.

Toliko
da procvjeta

  - Danijel Dragojević, "Kasno ljeto"
 

Proliće

Prva marčana bura
Roba biži s tiramole
Snig će

A proliće!