DUGI RAT

O judima dritima ka kolone.. pisao je stihove pokojni Ljubo, a mi ćemo sad samo jednu malu crticu u našem tušu na Oriju! Je, mogli bi smo koju i o koloni koja stoji pored njega na ovoj slici, o velikom asu s Malog Rata, no to ne bi stalo u crticu, o njemu ćemo ipak nekom drugom prilikom i u nekom romanu u nastavcima.
Valja nam reć koju o tušu, našem kapalu koji je, sve donedavno, drit ka kolona staja u portu Orija. Taj vjerni čuvar bilih lađa izvan sezone, tih kadeni naših primorskih familija o' ščapa i kolina, on koji je svu dicu vodon nakon igre napasao, a ljeti i naše ljude i turiste ispirao od soli i od žege s nebesa, naš osvježivač, naš vodonosac, naš tuš! Napokon je napravio ovog siječnja desetak koraka niže i spustio se do ruba plaže... Lipi, pametan potez, rekao bi neki kibicer s susjedne klupe, a ja  rekao bih dodao i da mu nova štacija sasvim lipo pristaje!
A da usitinu jest, kad se malo naviknete, sasvim zgodna, to će vam od svibnja opet svjedočiti sve one krasotice i macani s male, ali šesne plaže, put Orija. Nemojte pričati drugima puno o njemu ni o njoj, niti o portu Orija, a pogotovo ne o kamenu koji mi je tako mio da mu pola godine hodočastim svakodnevno, jerbo će se garant pročut naširoko i nadaleko, pa će svi na proliće nahrupit na ovo malo prirodnog šljunka kojeg prihranjenjujemo svakog prolića, pa će nam nestat i sva ta čarolija..
Eto, da ne dužim, utakmica će skoro, kauboji, marendaši, tija sam vam samo reć da je netko pametan napravija pravu stvar i malo iz porta izmaka tuš na rub naše plaže, di je puno pristupačniji kupačima. Još da ga je nekako do lita sačuvat od nasrtaja naših Ludonja i Kraljeva ponoći...
Neka stoji ka kolona i čeka spreman na novo lito. Jerbo čekaju nas važni ljetni poslovi i svakodnevna druženja.

I dok mnogi žale za kunom (fala bogu da smo je se rješili i potpuno prigrlili euro, kojim ionako odavno sve vrijednije plaćamo), naš sumještanin Joško Čizmić se prisjetio i na fejsu objavio zgodnu crticu iz povijesti našeg mista koja kaže da se u Dugom Ratu u vremenu od 1929. do 1941. moglo plaćati i dugoratskim dinarom, našim dugoračkim novcem, koji je izdavala naša fabrika, tvornica "La Dalmatienne" (kao i sestrinska tvornica u Šibeniku, gdje je ovaj novac također bio u opticaju). Dugorački dinari su se djelili na pare, a s tim našim novcem onda su se u fabrici i mistu mogle kupiti neke osnovne životne potrepštine i platit litra vina nakon smjene u crnoj kući...
Eura i centi, kuna i lipa, dinara i para, kako onda, tako i danas (jerbo uvijek su u nas neke "Mukle ure")... para nikad dosta!

U subotu, 11. veljače 2022. navršilo se točno 105. godina od smrti jeseničkog junaka Mate Brničevića, jednog od vođa pobune mornara u Boki Kotorskoj 1918. god. Pobunio se naš Mate protiv besmisla rata i nepravde i teških uvjeta života carevih mornara, svojih kolega. Svojih 27 godina života položio je na oltar domovine, bez prava na obranu, strijeljan je s još troje mornara u Škaljarima. Rodni kraj mu je i do sada obilježavao velike godišnjice, prije četiri godine s nizom manifestacija na okruglo stoljeće od njegove smrti, a i u subotu će ova ponosna jesenička postojbina mornara i brodara pokazati, makar prisjećanjem i polaganjem vijenaca na njegov grob na Sustipanu, groblju poviše Sumpetra u Jesenicama, da nije zaboravila svoje zaslužne i odvažne sinove...

Na FB stranicama Udruge Duće osvanuo je danas izvrstan članak Ante Škobalja, zasnovan na informacijama Mate Vojnovića Miličina, o istočnim predjelima Duća, o Livadama, Škanju i Ribnjaku s početka 20. stoljeća. Tekst objave prenosimo u nastavku članka.

"Vjerojatno početkom XX. stoljeća, Ribnjak je prokopala grofica Kulmer (neudata sestra grofa Kulmera). Na poziciji 1 na slici (u nastavku teksta) bila je i kuća s gustirnom obitelji Kulmer. Kulmerovu kuću ovdašnji su ljudi nazivali Brgulja.
Područje južno od Ribnjaka, Dućani su nazivali Škanj. Sjeveroistočno područje Dućani su nazivali Livade, a Omišani Priko. Na istočnom dijelu Ribnjaka, na poziciji 2 na slici, nalazila se je betonska brana koju su ovdašnji ljudi nazivali Mostina, a služila je za regulaciju toka Cetine u Ribnjak. Rukavac od Mostine direktno prema moru također je umjetno prokopan.
Otočiće uz Škanj, na desnoj obali Cetine, Dućani su nazivali: Pipetin Bus, Veliki Bus i Mali Bus. Škaričine krave, kada bi popasle travu na Škanju, preplivale bi do svježe trave na otočićima.
Livade su koristili većinom Dućani i naravno pritom državi plaćali porez za čestice na koje su bili upisani. Osim Dućana i Jeseničani su imali svoje livade. Područje oko zgrade policije zvalo se "Kadića livade". Za vrijeme Stare Jugoslavije, Vojnovići su kupili od nekog Keka njegove livade (današnje Četvrt Vrilo) i zbog toga su Dućani to područje zvali "Kekove Livade“ (Ugovor o kupnji Kekovih livada i danas je sačuvan!). Škobalji i Orlandiniji imali su livade (i vrtle) na području oko današnje cestarske kućice uz most.
Škanj (područje južno od Ribnjaka) koristili su Dućani i Borčani. Svake bi se godine područje predviđeno za košnju dijelilo tako da bi se u travu (visine cca. 1 m) zabile trstike. Nakon izvlačenja brušketi znalo se je koji će dio kositi Dućani, a koji Borčani. Dućani su pokošenu travu "zbalavali" u tzv. kašunu, a zatim sa Škanja batelama vozili na Rogač, a s Rogača na mazgama u Selo.
Ribari su na ovom području lovili nevjerojatnu količinu ribe. Dućani pričaju da bi Marko Vojnović (Dragin) ubija po pun kaić ribe. Osim cipli, bilo je puno i lumpuri. Lumpure se tuklo i s kraja (obale). Tako ubivena riba prodavala se i u Beču, a mraz za otpremu vadio se na Biokovu.
Nešto mlađe čitatelje moglo bi zanimati da je na Škanju bio pokopan i Franjo Kluz, narodni heroj, pilot i jedan od pionira zrakoplovstva na ovim prostorima, a dugo nakon Drugog svjetskog rata po Škanju su pronalažene aluminijske krhotine Kluzova aviona.

Tko je bio Mate Brničević Antin, rođen 1891. u poljičkim Jesenicama? Ajmo djeco, đaci, veseljaci, kviz znalci, zna li tko? U srijedu, 1. veljače obilježava se točno sto i pet godina od velike pobune mornara tadašnje Austro-Ugarske monarhije pred kraj Prvog svjetskog rata u Boki Kotorskoj u kojoj je sudjelovalo 6.000 mornara. Naš Poljičanin, brodski artiljerac, rukovodio je pobunom na bojnom brodu "Gea", sve do njenog sloma tri dana poslije. - "Ja ne žalim.." - rekao je Mate pred austrijskim vojnim sudom nakon sloma pobune - "..što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu.". Četvorica mornara, kolovođa velike pobune mornara u Boki, a među njima i naš Mate, streljani su u mjestu Škaljari kod Kotora, 11.2.1918. godine.
O pravdoljubivom i hrabrom jeseničaninu snimljen je i dokumentarni film “Tko je bio Mate Brničević” u produkciji HRT-a, scenarista i redatelja Stipe Ercegovića, našeg Kriljanina, predsjednika Zajednice Hrvata Beograda "Tin Ujević".

Imamo skoro sve i zato smo prestali primjećivati ljepote koje su još uvijek oko nas. Društvene mreže svakodnevno nas obasipaju fotografijama i videosnimkama na kojima prikazuju neke od najljepših dijelova svijeta, i to je dovelo do toga da zaboravljamo ljepote koje nas okružuju svakog dana i ljepote koje se nalaze diljem Lijepe Naše. No, zato valja putovati ili barenko čitati, a tu smo i mi da vas svako malo podsjetimo tko smo i u kakvom raju na zemlji živimo.
Jedna od naših ljepotica jest Državna cesta D8, odnosno popularna Jadranska magistrala, dugonoga ljepotica koje se proteže u dužini od čak 643,8 kilometara, . Jadranska je to turistička cesta, jedna je od glavnih cesta u državi koja povezuje sjeverni i južni Jadran. Izgrađena tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća, izrasla je u ljepoticu kojoj se dive svi u svijetu.
Ova cesta povezuje sve važnije gradove na Jadranu – Rijeku, Zadar, Šibenik, Split, Dugi Rat, Omiš, Makarsku, Ploče i Dubrovnik. Svi su oni sastavni dio Jadranske magistrale i gradovi koji su dali svoj doprinos njezinoj popularizaciji. Iako se s Jadranskom magistralom paralelno proteže nova, moderna autocesta, ona ipak nije izgubila na svojoj važnosti i sve je više ljudi koji se 'vraćaju' na nju kako bi uživali u prekrasnim prizorima i pogledu na Jadransko more s jedne strane i npr. Velebit s druge.
I upravo je to ono zbog čega je proglašena jednom od najljepših cesta na svijetu. Mnogo je cesta koje se protežu kraj obale, ali rijetko koja može se pohvaliti tako azurno plavim morem u kojem su, kao biseri, razbacani naši otoci. Na nekim mjestima spušta se do samog mora, dok se na drugim mjestima usijeca visoko u brda. Na nekim je mjestima ravna, a ponegdje vrludava i vijugava poput zmije. No kako god bilo, kojim god dijelom da se vozite, budite sigurni da ćete naići na jedan prizor koji će vam oduzeti dah.
Svojedobno je zadovoljila prometne potrebe stanovništva, gospodarstva i turizma, ubrzala razvoj priobalja i cijele Hrvatske, no zbog svojih ograničenih prometnih svojstava (kolnik širine 6 do 7 m, a u istarskome području samo 5 do 6 m, polumjeri zavoja mjestimice manji od 60 m, a uzdužni nagibi veći od 6%) danas nije u stanju odgovoriti izazovu povećanoga prometa. Zbog toga su već 1975. počeli radovi na izgradnji zaobilaznica oko Pule, Rijeke, Crikvenice, Trogira, Splita, Omiša, a iako je danas većina prometa preusmjerena na suvremene autoceste, koje bi trebale postati dijelom planirane jadransko-jonske autoceste, neke od obilaznica nikako da se završe. Od 1970. se čeka na brzu cestu Trogir - Omiš, dio kroz Kaštela je završen, no od Splita do Omiša se kilavimo na papirologiji, dozvolama, natječajima i dabome, financiranju brze ceste koja će jednom, valjda još za našega života, bolje povezati Split, Dugi Rat i Omiš.
I tako, čekajući na nove ceste i dalje vozamo svoje autiće obalnomm, našom starom, dobrom Jadranskom magistralom, pokušavajući preživjeti svakidašnje kolone kroz Podstranu gledajući ljepote ovo malo obale što je još nismo izbetonirali i čuvajući uspomene na ovu ljepoticu kakva je bila nekoć...
Jadranska magistrala, ako ne živite na potezu od Omiša do Splita, još uvijek je jedna od najljepših cesta na svijetu. Jer gdje ćete drugdje naći toliko prirodne ljepote, prekrasne prizore na plavo more, mala mista i gradove, uvale i plaže, koji se pružaju uz dužobalnu cestu ispod planina koje svjedoče dugoj i teškoj povijesti prometovanja u Hrvata...