Obnovljena crkvica Sv. Ivana na Malom Ratu

Bilo je krajnje vrijeme nakon dugih desetljeća, da naša orunula i pomalo izgledom tužna crkva Sv. Ivana na Malom Ratu dobije novi i pristojniji izgled, baš onakav kakav i zaslužuje. Crkva je uspješno renovirana, riječ je o prvoj renovaciji u 39 godina i važnom koraku za očuvanje lokalne baštine. Specifičnost ove renovacije je u tome što je rezultat individualne građanske, lokalne inicijative skupine mještana Malog Rata. Nakon što smo 2016. godine uspjeli izlobirati asfalt od Općine Dugi Rat za prvo asfaltiranje lokalne ceste u zadnjih 42 godine(!), sada smo ovim novim poduhvatom još jednom uspijeli postići nešto za našu mikro-zajednicu. Nauštrb kržljavosti javnog sustava koji bi trebao voditi brigu kako o kvaliteti života (u što spadaju i prometnice) tako i o kulturi (u što spadaju i lokaliteti poput crkvice). Ovim malim projektima sami sebe uvjeravamo da individualna inicijativa i solidarna organizacija još imaju smisla. Projekt renovacije je u potpunosti podržao načelnik Jerko Roglić i financirala Općina Dugi Rat, na inicijativu par pojedinaca iz Malog Rata. Nadam se da će nas vodstvo naše općine podržavati i ubuduće.
 

Poljičani, ne spušćajte barjaka!

Povodom blagdana svetog Jure i proslave blagdana nebeskog zaštitnika Poljica i višestoljetnog svepoljičkog patrona u nedjelju će se na Gradcu u Gatima okupiti Poljičani koji će nakon svete mise za svog patrona prirediti i prigodni kulturni program. Povodom Jurjeva, možda je prilika podsjetiti zainteresirane na pismo posljednjeg Velikog Kneza Poljičke Republike, Ivana Čovića koji je nakon ustanka Poljičana protiv Francuske uprave Dalmacije, te pada i ukinuća Poljičke Kneževine, ljeta Gospodnjeg 1807. otišao u izbjeglištvo u Rusiju gdje je i umro 1816. Sa sobom je ponio Poljičku škrinjicu u kojoj su se nalazili dokumenti, isprave, povlastice, Poljički Statut, zastava Poljičke Kneževine..
Pismo posljednjeg velikog poljičkog kneza Ivana Čovića donosimo u nastavku članka..
Poljičani, ne spušćajte barjaka!
 
Poljičani poštovani, na dobro Vam Jurjev danak doša! Uz dan sv. Jurja (Jurjev dan, Zeleni Juraj, Ðurđevdan..) i 23. travnja vezani su mnogi narodni običaji s početka proljeća (ophodi uz obredne pjesme, paljenje krijesova i tome sl.), no za Poljičane je Jurjevo ili Jurjev danak onaj dan u godišću kad se tradicionalno i u velikome broju oboružani župskim bandirama okupljaju na svom povijesnom zborištu na brdu Gradac zapadno od Gata kako bi zajedničkim misnim slavljem pred crkvicom sv. Jure obilježili dan svog nebeskog zaštitnika, a potom u Podgracu birali svoje velike knezove i vojvode, te cjelokupnu svjetovnu i sudsku vlast svoje nekoć slavne Poljičke knežije.
Danas, u doba pandemije korona virusa biti će to drukčije, proslaviti ćemo dan Poljica potpuno drukčije nego dosad, fizički se distancirajući, ali ne i socijalno jer danas zahvaljujući znanosti i tehnoligiji možemo biti i jesmo zajedno i kad i nismo skupa na brdu Gradac, već u svojim domovima. Ta zar već godinama zbog posla i drugih obveza nismo spriječeni da na Gracu i u svojim župama diljem Poljica svetkujemo blagdan sv. Jure, pa je hodočašće Gracu i zajedničko misno slavlje odgoženo do prve nadolazeće nedjelje, dok je tradicionalno biranje kneza i drugih organa vlasti u Poljicima sukladno poljičkome zakonodavstvu iščezlo zajedno s nestankom Poljica s političke scene. Poljičani poštovani, na dobro Vam Jurjev danak doša! Preživjeli smo puno toga, pa ćemo zajedno i ova virusna nevremena...
 
Uskrs, nedjelja uskrsnuća Gospodinova, najstariji je i najveći kršćanski blagdan, spomen Kristova uskrsnuća i temelja kršćanske vjere. U ranokršćansko doba slavio se svake nedjelje. Od sredine II. st. počelo se Kristovo uskrsnuće slaviti jedanput godišnje, ali je datum slavljenja bio predmetom razmirica. Tradicija maloazijskih crkava II. st. bila je za 14. dan mjeseca nisana, dan židovske Pashe, odnosno prema evanđeljima – Isusove smrti; rimska tradicija bila je za nedjelju nakon toga datuma. Izračunavanje je bilo otežano time što se židovska lunarna godina nije podudarala s građanskom, solarnom godinom. Razmimoilaženja su razriješena na ekumenskom koncilu u Niceji 325. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvoga punog mjeseca – uštapa (između 21. III. i 25. IV), koje će točno izračunati astronomi u Aleksandriji. U srednjem vijeku nastale su mnogobrojne tablice za izračunavanje uskrsnoga datuma, pri čem se koristio tzv. zlatni broj, epakte i nedjeljno slovo. Već su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdjenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega..
 
Budi slavljen Isus Krist i njegova pod križem žalosna majka Marija – molitvom, uz križ na brdu Gradina u Katunima, vjernici su okončali svoju procesiju za križem, tradiciju koja živi dugo, točnije više od tri stoljeća u tom dijelu Dalmatinske zagore. A ima deset godina kako mještani župe Katuni-Kreševo svoj križni put završavaju pred novim betonskim križem visokim 29 metara, nakon uspona od kilometra i pol, uz četrnaest postaja križnog puta koje vode do vrha brda, odakle puca pogled na kanjon Cetine, Katune i Kreševo polje, piše Slobodna Dalmacija. Procesija za križem u župi Katuni-Kreševo središnjih je događaj u omiškom dekanatu koji obuhvaća sljedeće župe: Omiš, Rogoznicu, Slime, Svinišće, Kučiće, Zadvarje, Žeževicu, Blato na Cetini, Nova Sela i Katune-Kreševo..
 

Otkazuju se Dani kršćanske kulture

Zbog epidemije koronavirusa odgađa se manifestacija Dani kršćanske kulture koja se trebala odrżati od 10. do 19. travnja 2021. godine.
- Program manifestacije bio je u potpunosti pripremljen, nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada dogovorili smo mnoštvo kulturnih događanja u Splitu i Šibeniku - tribina, koncerata, kazališnih predstava, likovnih i tematskih izložbi, filmskih projekcija, predstavljanja knjiga, susreta s autorima, predavanja, radionica, tematskih izleta. Ipak, sukladno podacima o sve većem broju novozaraženih u Republici Hrvatskoj, odlučili smo da je najodgovornije otkazati cjelokupni program ovogodišnje manifestacije - poručuju organizatori.
 

Tragom Gornjopoljičkih dida

Bogata je Poljička tradicija, a nimalo ne oskudjeva ni Pokladnim običajima, Goran Mikas iz Vele Njive, aktivni član Udruge Val Kulture u donjem je tekstu lijepo skrenuo pozornost na pomalo i zaboravljene pokladne običaje u Poljicima. Pročitajte..

Vrijeme poklada započinje već od blagdana Vodokršća i traje do Čiste srijede tj. do početka Korizme. Najvažnija su zadnja tri dana - nedjelja, ponedjeljak i utorak (Pokladni utorak). Nekada davno, danas rjeđe, i u Gornjim Poljicima su se održavale Poklade koje su predstavljale vrijeme kada je svatko mogao biti što želi. Maskirane povorke mačkara su obilazile sela i znalo se u koji dan koje selo ide u pohode. Glavne figure mačkara su bili baba i did koji bi imitirali spolni čin. Mačkare bi obilazile svaku kuću, a ljudi su ih darivali najčešće hranom i pićem, no ukoliko bi im netko zatvorio vrata tu se kuću proklinjalo riječima: Ova kuća kućerina, do godine miretina!  Osim glavnih aktera babe i dida, povorku mačkara još su sačinjavali i pop koji je čitao iz molitvenika te skidao uroke, torbonoša koji je nosio torbu u koju je prikupljao darove te mladoženja i najvragolastiji među njima, đava, koji je radio razne nepodopštine i posipao ljude lugom (pepelom). U Pridpoklađe, pokladnu nedjelju, spadao je i običaj odiva...
 

Pinka smija, na čakavštini

Gradska knjižnica Kaštela je u studenom 2020. godine po prvi put raspisala Natječaj za najbolju humorističnu priču napisanu na čakavštini. Natječaj je bio otvoren od 15.10. do 15.11.2020., a u istome su mogli sudjelovati državljani Republike Hrvatske – djeca i odrasli. Najboljom humorističnom pričom na južnočakavskom dijalektu proglašena je priča "Višćica" autora Nikše Krpetića iz Splita, najboljom humorističnom pričom na sjevernočakavskom dijalektu proglašena je priča "Kako se penzionerka luštra za poć spat" autorice Nadije Rubeša iz Mošćeničke Drage, dok je najboljom humorističnom pričom u kategoriji "dječja humoristična priča na čakavštini“ proglašena priča" Misto di ćeš parkirat" koju je napisao Karlo Mijaković, učenik Osnovne škole Bijaći iz Kaštel Novog (mentorica: Mirela Carev). Uz tri nagrađene priče, Povjerenstvo je odabralo i ostale priče koje će biti objavljene u zborniku, a neke od njih će biti predstavljene i u emisiji "Kad se smijah tad i bijah" na Radio Splitu.
 

Poljičkim stazama do napuštenog eko-etno sela Ume

“Etno-eko selo” Ume priča je o davno zaboravljenom vremenu. Iako je proces obnove napuštenih starih kuća tek u početnoj fazi, svatko tko posjeti napušteni tugarski zaselak Ume može vidjeti da su turistički potencijali Poljica “beskonačni”.
Etno-eko sela odražavaju dalmatinsku pučku kulturu i graditeljske običaje. Sela su to koja su nastajala stoljećima, građena u skladu s prirodnim zakonitostima svoga kraja, i to je upravo ono što nude današnjim gostima – povratak prirodi obogaćenoj kulturnom tradicijom. Ume krasi i obnovljena crkvica svetog Ante koja datira iz 17. stoljeća.
Ispod samog zaseoka Ume nalazi se ogromna površina kamenom ograđenih međa koje su danas potpuno zarasle u šumu i makiju. Priča kao i drugdje u Dalmaciji, poljoprivreda je gotovo pala u zaborav, uz Bogom danu klimu i podneblje, uvozimo sve što se uvesti da. U gornjem dijelu sela nalazi se velika livada idealna za izletnike, a na njoj se može sjesti na postavljenom stolu i klupama. Od Uma markirana planinarska staza vodi preko prijevoja Ostrog u staro selo Jesenice. Malo iznad Jesenica je živopisni zaselak Zeljevići...
U fotoreportaži Rade Popadića, urednika portala DalmacijaDanas, osim sela Ume možete vidjeti i prizore snimljene s vrha Mošnice (Poljičke planine), crkvicu Sv. Jure na Gradcu kod Gata kao i kanjon Cetine i kip Mile Gojsalić.
 
Upravo bi tako naši pređi, Poljičani poštovani, jedni drugima čestitali Badnju večer i Božić, a kako su se pripremali za ovaj najveći i najveseliji blagdan u godini, kako su se družili i proslavljali, pročitajte u nastavku iz pera našeg velikog poljičkog etnografa, prosvjetitelja, dobrotvora, političara i svećenika Frane Ivaniševića rođenoga u Jesenicama 1. siječnja 1863. koji je život i običaje Poljičana zabilježio u svojoj nenadmašnoj etnomonografiji "Poljica – narodni život i običaji“ iz koje (s stranica Poljica.hr) prenosimo prigodni ulomak "Svetkovine čitavoga kraja"...