Ivanjska večer na plaži u Dugom Ratu

Bolje da nestane sela nego običaja.
S tom mišlju i unatoč neprilikama s koronom i našim političarima (hoću-neću u samoizolaciju. Ma mrš!) i našim generalima poslije teniske bitke u Zadru, koji se sada iščuđavaju epilogu i likuju u svih 16 po medijima i društvenim mrežama, te nabacaju kante i kante medijskih govana na jednu lijepu i plemenitu, humanitarnu inicijativu naših i susjednih sportaša, koja je, nažalost, u samoj završnici neslavno propala zahvaljujući ponajprije nedoras..sigurnim organizatorima koji su skinuli gaće pred turističko-predizbornim PR-om vladajućih i njihovih Stožerlija, te jednom neodgovornom sportašu koji je zatajio da se ne ćuti dobro... u utorak, 23. lipnja, večer uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, na dugoratskoj plaži od 20 sati ispred popularnog kafića okupili su se lokalni entuzijasti i članovi dugoratske udruge "Tvornica" koji su pokušali odgovorno skrenuti malo pozornosti i na našu lijepu narodnu tradiciju i bogatstvo starih staroslavenskih običaja, kroz prigodno paljenje baklji na dugoratskoj plaži, koje su trebale simbolizirati Ivanjske cvitnjake, svitnjake, krijesova, vatre, koje se uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja običavalo paliti na gumnima drevne Poljičke kneževine i drugdje diljem naše domovine.
U sumrak su tako "Tvorničari" upalili stare, visoke peći..., pardon  nekoliko baklji postavljenih na rub dugoratske plaže, nazdravili lipo starim (i novim) prijateljstvima i još starijim običajima, te krenuli, poput svojih prekomorskih susjeda, u razgovor ugodni s pogledom na more i velike krijesove, vatru koja je na Malom Ratu lipo plamtila da su i Supetrani mogli sinoć, a kamoli na Dugoraćani, uživati u pogledu na Malorački svitnjak, a kasnije nakon što je skoro dogorio - i na dječicu kako ga umješno preskaču bez lomova donjih ekstremiteta i odlaska na Firule...
Bolje da nestane sela nego običaja.
 

Običaji svitnjaka u Poljicima

Pripreme vezane za blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja (slavi se 24. lipnja) koji je u narodu također poznat kao Sv. Ivan Svitnjak započinju i do tjedan dana prije samog blagdana. Te pripreme su nekada bile izražajnije i prepune motiva staroslavenske mitologije koji su ujedno bili vezani uz zimski i ljetni suncostaj te proljetnu i jesensku ravnodnevicu kao i za žetvene običaje te početak ljeta, a 24. lipnja je ujedno i (gotovo) najduži dan u godini. Kako su se za blagdan rođenja Sv. Ivana Krstitelja pripremali žitelji Gornjih Poljica, prenosimo s strabica portala Dalmacija Danas u članku Gorana Mikasa, autora, ethno-glazbenika, istraživača gornjopoljičke tradicije, koji je rad pretvorio u predavanje uz potporu udruge Val Kulture i Lidije Bajuk..
 
U vremenu modernizacije u urbanog načina života često zaboravimo tko smo i odakle potječemo, no postoje pojedinci i udruge koje ne dopuštaju da neka davna vremena padnu u zaborav. Scene gornjopoljičkih nošnji, stari zanati i ljudi koji još brane svoju tradiciju, epilog su nastavka projekta očuvanja poljičkog identiteta Poljičana u suradnji s zagrebačkom udrugom Val Kulture, o čemu smo već pisali na ovim stranicama, a projektu se priključila i udruga "Tvornica" iz Dugog Rata.
Duh nekog minulog vremena na kratko je oživio u malenom gornjopoljičkom zaseoku Vela Njiva (Srijane) u projektu fotografiranja već pomalo zaboravljenih radnji sa starinskim artefaktima u živopisnim svečanim gornjopoljičkim nošnjama. Za ostvarenje i realizaciju ovog dijela projekta zaslužni su Ivan Batarelo iz Vele Njive i njegova djevojka Katija Sičić, a sve je to fotografijom je ovjekovječio fotograf Tino Goleš...
 

Poštanska marka u čast sv.Jeronimu

Hrvatska pošta pustila je u optjecaj novu prigodnu poštansku marku "1600. obljetnica smrti svetog Jeronima", prevoditelja Biblije, dalmatinskog zaštitnika i crkvenog naučitelja, što je najviši mogući status u Katoličkoj Crkvi. Bez njegova prijevoda Biblije na latinski, koji je Sveto pismo učinio široko dostupnim, teško bi bilo zamisliti povijest europske kulture i civilizacije. Kao jedan od najobrazovanijih i najslavnijih ljudi svoga vremena bio je prkosne naravi i nemirna života. Pripisuje mu se glasovita rečenica: "Parce mihi, Domine, quia dalmata sum" ("Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac"). Još za života postao je mit i legenda.
Motiv prikazan na poštanskoj marki je sveti Jeronim sa slike autora Jacopa Tintoretta iz 16. stoljeća, koja se nalazi na oltarnoj pali u župnoj crkvi svetog Marka Evanđelista u Korčuli. Autorica marke je Sabina Rešić, dizajnerica iz Zagreba, a autor fotografije Goran Tomljenović. Nominalna vrijednost marke je 10 kuna, naklada marke 100.000 primjeraka, a otisnuta je u arku od 12 maraka, piše Slobodna Dalmacija.
 

Ljepota svečanih gornjopoljičkih nošnji

Poljičani iz Vele Njive i udruga Val kulture pokušavaju u ovom nevremenu, kada često zaboravimo tko smo, što smo i odakle potječemo, oživjeti duh vremena drevnih Poljica. Najnovija akcija u tom smjeru projekt je fotografiranja pomalo zaboravljenih poljičkih radnji sa starinskim artefaktima i Poljičanki i Poljičana u živopisnim svečanim gornjopoljičkim nošnjama.
– Projekt je zapravo nastojanje udruge Val Kulture da se sačuva od zaborava način života u Gornjim Poljicima i navodno smo prvi koji su radili nešto ovakvo na tom području pa se iskreno nadam kako će se u bud9uće probuditi veći interes za očuvanje bogate Poljičke tradicije. U planu nam je također raditi i izložbu na ovu temu a nastojimo i pokrenuti inicijativu za otvaranje muzeja na području Gornjih Poljica koji bi itekako bio zanimljiv – rekao je predsjednik udruge Val Kulture Ivor Zidarić.
Za ostvarenje i realizaciju ovog projekta najzaslužnije su dvije sestre koje potječu iz Vele Njive (Srijane), Ivona i Karla Pavić. One su za ovu prigodu odjenule gornjopoljičke ženske nošnje te prikazale kako se nekada odijevala "jenga" te nosila voda u vučji i još niz drugih radnji. Spomenimo i vještog fotografa Tina Goleša uz modele zaslužnog za ove lijepe fotografije.
– Bila nam je prava čast i ponos što smo upravo mi mogle odijenuti ove tradicionalne nošnje i tako prezentirati kraj iz kojeg dolazimo – kazale su mlade Poljičanke iz Vele Njive. Njima se pridružio i Goran Mikas, dugoračanima dobro poznati glazbenik na tradicijskim glazbalima i promotor Poljičke historiografije, također iz Vele Njive, koji je odjenuo mušku svečanu svatovsku nošnju, a koji s bendom Plet uskoro priprema i prvi nosač zvuka s gornjopoljičkim tradicijskim napjevima...
 
Poljičani poštovani, na dobro Vam Jurjev danak doša! Uz dan sv. Jurja (Jurjev dan, Zeleni Juraj, Ðurđevdan..) i 23. travnja vezani su mnogi narodni običaji s početka proljeća (ophodi uz obredne pjesme, paljenje krijesova i tome sl.), no za Poljičane je Jurjevo ili Jurjev danak onaj dan u godišću kad se tradicionalno i u velikome broju oboružani župskim bandirama okupljaju na svom povijesnom zborištu na brdu Gradac zapadno od Gata kako bi zajedničkim misnim slavljem pred crkvicom sv. Jure obilježili dan svog nebeskog zaštitnika, a potom u Podgracu birali svoje velike knezove i vojvode, te cjelokupnu svjetovnu i sudsku vlast svoje nekoć slavne Poljičke knežije.
Danas, u doba pandemije korona virusa biti će to drukčije, proslaviti ćemo dan Poljica potpuno drukčije nego dosad, fizički se distancirajući, ali ne i socijalno jer danas zahvaljujući znanosti i tehnoligiji možemo biti i jesmo zajedno i kad i nismo skupa na brdu Gradac, već u svojim domovima. Ta zar već godinama zbog posla i drugih obveza nismo spriječeni da na Gracu i u svojim župama diljem Poljica svetkujemo blagdan sv. Jure, pa je hodočašće Gracu i zajedničko misno slavlje odgoženo do prve nadolazeće nedjelje, dok je tradicionalno biranje kneza i drugih organa vlasti u Poljicima sukladno poljičkome zakonodavstvu iščezlo zajedno s nestankom Poljica s političke scene. Poljičani poštovani, na dobro Vam Jurjev danak doša! Preživjeli smo puno toga, pa ćemo zajedno i ova virusna nevremena...
 

Za Križen

U Velikom smo tjednu koji prethodi Uskrsu, kada posebno obilježavamo Sveto trodnevlje: Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. Po Dalmaciji su uobičajene brojne procesije što svečano obilježavaju događaje koji se svetkuju. Jedna se ipak ističe – hvarska procesija "Za križen". Tradicija procesije Za Križen održava se na otoku oko 500 godina, a prvi pisani dokument koji spominje procesiju datira još iz 1658. Hvarska procesija uvrštena na reprezentativnu UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine svijeta. U organizaciji procesije ne sudjeluje službena crkva, nego sami mještani-vjernici. Nekada su ih organizirale bratovštine iz čijih redova bi se birale i križonoše.
Ove godine zbog pandemije koronavirusa u cijelom svijetu odgođeni su mnogi vjernički obredi Velikog trodnevlja, pa i same proslave Uskrsa. Ipak, jedna procesija će se održati. Upravo ova na Hvaru, koja već pet stoljeća prkosi svim pošastima, ratovima i nedaćama, a odoljela je i strogoći Stožera.. U procesiji koja obično okuplja tisuće vjernika na svom 25 kilometara dugom putu, ove će godine hodati tek nekoliko ljudi iz svakoga mjesta, predvođenih križonošom, pišu iz Etnografskog muzeja u Splitu...
 

Čestitamo rođendan KUD 'Dalmacija' Dugi Rat

Baš na Međunarodni dan žena, tamo daleke 1967. u Dugom Ratu se osnovalo kulturno-umjetničko društvo "Dalmacija". Neki su se u to vrijeme pentrali s stotinama drugarica po Mosoru, što je isto tako lipo, no naši Dugoraćani su odlučili s svojim drugaricama početi organizirano plesati, pjevati i družiti se večerima u plesnoj dvorani u našem radničkom mistu koje nije zaboravljalo na kulturno uzdizanje i slobodne aktivnosti. I tako su krenuli zajedno uz probe, nastupe, putovanja, gostovanja, festivale, diljem domovine i svijeta promicati našu bogatu kulturnu baštinu te našu lipu tradiciju prenositi na nove generacije. Rade to oni nesmanjenim elanom i istim guštom i danas kad im je u druženju uz glazbu, ples i pjesmu, ali i naporne probe, prolazi i 50 i neka godina zajedničkog rada. Sve se mijenja, samo par detalja u našem KUD-u ostaje i nakon pustih godina navlas isto: Oba Raljevića i teta Mare se odlično drže, otplesati će i stotu, Zelić je još El Presidente.. samo eto, izgubili su najpoznatijeg člana - Šegu. Ali ples i život ide dalje, slijede im novi nastupi, nove turneje, nove vježbe, nove fešte i novi rođendani. A idući je već sutra, na Dan žena. Čestitamo 50 i neki rođendan KUD 'Dalmacija' Dugi Rat! Naravno, da ne bude sad neke zabune, ovim krasoticama sa slike je tek 20-ak ljeta..
 

Predavanje: Gomile i narodna vjerovanja u Poljičana

 

Mila Gojsalić, heroina Poljičke knežije

Prema legendi, u vrijeme turskih bitaka s Poljičanima, Mila Gojsalić, mlada djevojka iz drevne Poljičke knežije koju je oteo turski zapovjednik Ahmed-paša, zapalila je spremište baruta turske vojske i tako žrtvovala svoj život za slobodu svoga ponosnog kraja. U spomen na taj događaj, poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović izradio je njen kip koji se nalazi ispod brda Gradac, a iznad kanjona rijeke Cetine. Jeste li znali da je Poljička kneževina, uz Dubrovačku republiku, bila jedina povijesna hrvatska republika na tlu Dalmacije, a po svojem unutarnjem društvenom uređenju bila je jedinstvena i u svjetskim razmjerima?

Pa opet u Lijepoj našoj, što zbog aljkavosti i nesloge današnjih Poljičana, a što zbog šutnje i nemara današnjih "kulturnjaka", čuvara tradicije, nikako da se Poljica profiliraju barem kao hrvatska kulturno-povijesna regija.
Ali dobro, glavno da imamo, ta zna se, čak 23 županije za "transfere" poreznog plijena. Jer što će nama moderne europske regije kad ne poštujemo ni one naše stare?