Lokalni izbori 2021: Post festum

Sinoć sam čestita svim borcima na lokalnom izbornom frontu, pa sam vidjevši rezultate za općinsko vijeće, od srca zahvalija zainteresiranim mještanima što su nas barem "poštedjeli" nekolicine aspiranata i vijećnika iz starih saziva. Fala Vam još jedanput!
Ža' mi je kasnije bilo što su ovi nezainteresirani ostali kućama, jer je ostalo još nekoliko onih "stalnih" članova koje bi ja najradije izbacija iz vijeća sigurnosti, ali to ne bi bila demokracija, već diktatura, a to smo već imali i nije ispalo dobro... Bolje je ovako. Malo ih trpiš, daš im demokratsku šansu, a ako je ne iskoriste, ne odrade, fala lipa, doviđenja. Ali eto, nekim našim se baš omililo palamudit u dalj i uokolo, a mi smo toliko fini da im barenko jednom u četiri godine kažemo, fala ti sokole, galebe, crna vrano, ali nemoj više... vidi, eno oni tamo mladi grdelini puno lipše pivaju.. i to lipe, nove pisme... Neka naših novih nezavisnih lista!
Pa sam onda javno poželija da kum i kumić viteški odigraju ovo pripetavanje za novog načelnika, pravo gospodski, ka šta je i red i običaj u nas. I u familiji. Evo pogledajte srednja i gornja Poljica, je li tko čuo da je Doktor rekao nešto loše o Ivi i Ivo o Doktoru, a šta je sve bilo po gradu prije osam godina... To te ja pitam!
Čestita bi Barba Puzi, i to dva puta. Prvo i važnije, na izboru za novog predsjednika našeg vatrogasnog društva. Bravo! A onda opet, jer ni to nije za bacit, za najbolji izborni rezultat solo igrača, i to ne s klupe, već iz same špice napada! Bravo Živko, od srca! Ovo je tvoja godina..
Popratiti ću još na Dan državnosti koga će grintava većina zaokružit, kuma ili kumića, pa da lipo završimo i ovu našu feštu demokracije i uvatimo se radit.
Valja do tada napravit sve što ova naša "nezainteresirana" grintala, koja će valjda jednom napokon izaći iz kuća i glasati, traže od svake narodne vlasti: novi i besplatni vrtić, veći proračun, četvrti škver u Krilu, brzu cestu do kraja godine, blagostanje svima, a ne samo njima, do kraja mandata...   - sve to naši nezainteresirani najčešće škrabaju po zidovima i sanjaju po fejsu, svađajući se s neistomišljenicima i mladeži druge partije u svih 16  -  a naša tužna južna realnost je da nam ni Mandrake mađioničar, ni engleski Fantom, a kamoli naš Boban, mali đava Demien solinski i ministar Marić zajedno ne mogu napunit općinski proračun na predkovidne razine.

Ali ne boj se dugorački svitu... stiže lito vilovito i još jedna uspješna sezona koja će popuniti malo barem kućne "proračune" svih onih koji od lita na ovim obalama žive i podebljati takujine naših neumornih sezonskih radnika i njihovih "gazda", pa bi nešto od poreza na vanpansionsku potrošnju moglo konkretno kapnit i u općinski proračun. Pa će se najesen nastavit šetnice, a do tada pronaći i srediti vrtićke prostore za novu dicu, pred zimu skockat naša mala mista, urediti npr. fasade zgrada u Vili koje bodu oči, a barenko pred Božić dogoditi i malo čudo da profunkcionira i destinacijski "menađment" i u našoj TZO, i da uz bakalar, vino i fritule, violine i gitare, svi zdravi i veseli i na broju, s smišnicama (ili macanima) ispratimo u povijest ovu izbornokovidnu godinu i krenemo u zdravo, poduzetno i šesno Novo lito!
Ajmo mi i ajmo naši! Neće niko drugi...

LOKALNI IZBORI 2021.

Post festum

Piše: Mladen Banović

 

BORIS MARUNA: SAN O SVJETLU

Naša zemlja je zabit, turoban kraj
ništa veliko
tu dugo ne raste ona čovjeku ne pruža
zadovoljstva nikakvih udobnosti
u njoj se uvijek kinjilo glađu, mučilo
i ubijalo radom
i na druge načine
premda se
čovjeku ponekad učini drukčije
u našoj se zemlji uvijek živjelo u mraku
u tmini naši očevi i očevi naših očeva živjeli su
tako: nekako su živjeli
mi živimo kako su nam namrijeli
mi sanjamo
u našoj se zemlji oduvijek živjelo
sanjajući
sanjalo se dabome o svjetlu
o njemu se s koljena na koljeno znanje sabiralo
proširivalo, čuvalo o njemu naše žene kazuju
našoj djeci o njemu pjevaju naše narodne
pjesme o njemu naši učeni ljudi raspravljaju
u debelim knjigama
taj san o svjetlu
daje smisao našem životu: u našim velikim trenucima
mi samo njemu služimo govori se: negdje
u dnu stoljeća netko je jednom vidio
svjetlo
okolnosti su zaboravljene (u našoj prošlosti
mnogo toga je zaboravljeno) ali ono svjetlo se
i danas drži
za sveto
odonda se natrag više nije moglo a ni ono
kako je bilo
ni ovo
kako jest
nije dobro
nešto temeljito treba učiniti u našoj zemlji
u nama ja ne jednom rekoh: neka je proklet
taj san o svjetlu
što guta naše najbolje ljude
a, s druge strane, zar da se mi danas (nakon
svega) pomirimo s time
da dovijeka u mraku
umiremo?



Boris Maruna,
hrvatski pjesnik
Malaga, 11. siječnja 1972.
(pjesma je posvećena Vladi Gotovcu)

Povezani članci

Who's Online

We have 212 guests and no members online