Valjda će Šibenčani imati više pameti i sreće..

Što je to mješovita zona unutar urbanizma grada? Je li moguće unutar gradskih dijelova zadržati i neku proizvodnju ili ona nužno treba biti dislocirana na gradske rubove? Izbacuje li se na taj način jedan bitan sloj grada i što to znači za funkcioniranje gradova? Jesu li gradovi samo mjesta za stanovanje s nizom trgovina, restorana i kafića ili i nešto drugo? Industrije se, naime, sele na rubove grada ili u druge gradove, pa i udaljene krajeve svijeta. No je li moguće u današnjim gradovima imati stanovanje i sačuvati male tvrtke i manufakture tako da proizvodnja ne bude potpuno izbačena i da grad ne izgubi jedno od svojih povijesnih određenja?
Grad Šibenik je nedavno dobio urbanistički projekt koji je provela međunarodna organizacija Europan, piše Slobodna Dalmacija. Na natječaju je pobijedio rad poljskih arhitektica Ewe Odyjas i Agnieszka Morga pod nazivom "Place" (Mjesto), koji na prostoru bivše tvornice ferolegura TEF, dakle na prostoru crne metalurgije, što je godinama osiguraval posao brojnim Šibenčanima, ali i trovala Krešimirov grad, predviđa izgradnju Šibenika u duhu i vrijednostima 21. stoljeća. Na prostoru površine 27 hektara na kopnu i 3,3 hektara na moru, urbanisti i arhitekti osmislili su "novo lice zapadnog dijela Šibenika". Prostor je to koji je veliki potencijal za Šibenik i jedna od najatraktivnijih lokacija uz samu morsku obalu. Grad Šibenik nije obvezan primijeniti dobivena rješenja. Njih treba uzeti kao osnovu za daljnju razradu, kao početak traženja rješenja za taj prostor. Dok ne dođe investitor..

Vratimo se načas unazad desetak (i više godina) te se sjetimo da je i naš Dugi Rat zahvaljujući projektu MATRA Nizozemske vlade i Berlage instituta iz Rotterdama te splitskim arhitektima iz biroa Ante Kuzmanića dobio projekt "URBOTANSCAPE" koji je urbanistički osmislio prostor bivše tvornice ferolegura "Dalmacija", "sestre blizankinje" Šibenskog TEF-a, dakle još jednu crnu ekološku točku na obalnom prostoru Hrvatske koja je godinama trovala Dugoraćane, ali im i skoro 90-godina osiguravala posao, izgradila mjesto koje je od tvorničkih baraka i kasnije zgrada izraslo u današnji Dugi Rat. Od projekta "URBOTANSCAPE" odustalo se odmah kad je investitor pokucao na vrata općine. Do dana današnjeg, a prošlo je otad već desetak godina, od planiranog Korenat Point Resorta i marine nije napravljeno ništa osim što su novim generacijama u amanet ostavljena brda šljake takoreći u centru mista i obećanje resornog ministra "da su dogovori u tijeku i da samo što nisu gotovi..".

Nadam se da će barem Šibenčani imati više pameti, organiziranosti, transaprentnosti, poslovne kulture (i barenko pinkicu više sreće) s svojim budućim investitorima... i lokalnim i državnim uhljeb-aparatom.

URBOTANSCAPE

Povezani članci

Who's Online

We have 234 guests and no members online