Amerikanci vole manistru s jajima (a i mi isto)
- Details
- Rubrika: Gospodarstvo
- Datum: 28 Svibanj 2012
- Čitanja: 4296
Od Omiške "Cetine", kad je proizvodnja tjestenine u pitanju, starije u Jugoslaviji nije bilo. Prvi stroj upaljen je 1922. godine i, Bog mu dao zdravlje, još se ne gasi. Devedeset je to godina kontinuiteta i brenda koji danas, u samom centru grada Omiša, stvara 35 djelatnika, a među njima i voditelj Tonči Vulić. - Bilo je u Hrvatskoj dosta tvornica tjestenine, no većina ih je, poput onih u Zadru ili Metkoviću, prestala s radom. "Cetina" je, međutim, preživjela zahvaljujući kvaliteti koju nikakvo mešetarenje ne može nadomjestiti ...
OMIŠ
Posljednji dalmatinski grad u kojem je industrija preživjela
Amerikanci vole manistru s jajima
Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija
Uz pomoć visokoautomatiziranoga postrojenja proizvodimo više od pedeset vrsta suhe tjestenine, a do kraja godine planiramo na tržište izbaciti i integralnu manistru - kaže Vulić.
foto: Almissa.com
Zarađeno se i u ovom slučaju redovito isplaćuje (“...sivalo, grmilo, radnik svoje mora dobit!”), no stanje je ipak daleko od idealnoga.
- Konkurencija, prvenstveno iz Italije, ogromna je. A mi upravo iz Italije nabavljamo osnovnu sirovinu, i to najbolje kvalitete. To je durum brašno koje u Hrvatskoj, zamislite, nitko ne proizvodi. Državni su nameti preveliki i jednostavno ne dopuštaju prehrambenoj industriji, ponavljam industriji, a ne trgovini, da se razvija - objašnjava Vulić.
Ipak, vodostaj "Cetine" ne pada. Dapače, otkako je od 2004. godine promijenila vlasnika, nakon kratke epizode sa Slovencima iz “Žita”, proizvodnja je znatno porasla. Radi se u tri smjene, pri čemu manistra s jajima ima jednaka prava kao i ona bez njih.
- Sama činjenica da u vremenu recesije nismo pali velik je uspjeh, a za ovu godinu mogu najaviti i rast prometa. Postoji i plan širenja u neku od srednjodalmatinskih poslovnih zona, no o tome je za sada prerano govoriti.
Domaće tržište nam je primarno, na njemu smo, bez premca, najbolji proizvođač, dok manji dio proizvoda izvozimo u Bosnu i Hercegovinu, a već deset godina 70 do 80 tona godišnje izvezemo i u SAD.
I kad je dolar bio u najvećoj krizi, naši američki partneri nisu prekinuli suradnju, što samo potvrđuje o kakvoj kvaliteti tjestenine se radi - zaključuje Tonči Vulić.
Smanjite PDV na 10 posto i cijenu struje
Evo, prvo bi PDV s 25 posto trebalo smanjiti na 10 posto, a potom nam dati i određene popuste na energente jer je nerazumno da smo po tom pitanju mi u istom položaju kao, recimo, i trgovački lanci.
Ljudi su u pravu kad se bune što su neki uvozni proizvodi jeftiniji od domaćih, ali mi, nažalost, ispod ove cijene naprosto ne možemo ići - kaže Vulić.