DUGI RAT

Višegodišnji umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa Omiš maestro Dušan Šarac ovogodišnji je dobitnik diskografske nagrade Porin za životno djelo. Kao što sami upravni odbor Porina ističe, najvrijednije priznanje hrvatske glazbene struke dodjeljuje se onim umjetnicima koji su svojim trudom, radom i uspjesima obilježili hrvatsku glazbu, koji su se upisali u povijest i onima bez čijeg autorskog rada, glasa, talenta ne možemo zamisliti glazbenu prošlost. Upravo tako i omiški je Festival nezamisliv bez brojnih maestrovih antologijskih skladbi, te njegovog sveukupnog doprinosa, ljubavi i poštovanja prema Omišu i omiškom Festivalu. Dušan Šarac, svestran je glazbenik i glazbeni producent, umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu od 2008. do 2022. godine, te utemeljitelj i umjetnički ravnatelj Večeri dalmatinskih šansona u Šibeniku. Sklada od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a njegov opus sadrži više od 800 snimljenih skladbi. One pripadaju fundusu dalmatinskih evergrina koje pjevaju sve generacije, u svim prigodama i na svim meridijanima. “Maslina je neobrana”, “Dalmacija u mom oku”, “Budi noćas mirno more” ili pak “Šijavica”, “Šibenska balada”, “Na omiškoj stini“… Njegovi brojni hitovi, bilo da su pisani za izvođače zabavne glazbe bilo za klape, toliko su ušli u uho ovdašnjeg puka i u njegov “životni repertoar” da ih se tretira kao narodnu ostavštinu, dalmatinski glazbeni abecedarij koji se u svim prigodama servira uz pršut, sir i vino, pišu njegovi Omišani na stranici festivala..

Maestru Dušanu Šarcu Porin za životno djelo

Izvor: FDK.hr

- Nisam do onih nostalgičara koji govore kako je prije sve bilo dobro, a da danas ništa ne valja. Iako, i u tome ima puno istine. Uostalom, još je Platon govorio - kakva je glazba, takva je i država - poentirao je Šarac nakon što je primio kipić.

- Meni je to normalno. Svi ljudi, pa tako i klapski pjevači, sami biraju put kojim će ići. Jedni se zasite Omiša, izgube motivaciju, a drugi u Omišu možda ionako ne bi uspjeli, pa im je bolje odmah suprotnom stranom krenuti - kazao je Dušan Šarac, umjetnički ravnatelj omiškoga Festivala dalmatinskih klapa, pri početku nekog od prošlih izdanja festivala klapa, nastavivši - Tako je u svemu, pa zašto bi s klapama bilo drukčije. Lakše je nabrzinu uzeti lovu, i to dobru lovu, nego se cijelu godinu mučiti za petnaestak minuta slave. Ako vas, u moru poznatih i slavnih, toliko uopće i dopadne. Lakše je - evo se već čuje grmljavina s estradnoga klapskog krila - nekoliko puta godišnje zijevnuti, snimiti spot i sumanuto se lajkati po Youtubeu i Facebooku, nego po cijele dane biti zatvoren u četiri zida s mušičavim voditeljem i taštim prvim tenorom, kako bi u Omišu, na Pjaceti, ispali već prve izlučne večeri. Lakše je, da skratimo, glumiti da si dio prave, izvorne dalmatinske klape, kititi se, uz to, njezinim perjem, nego uistinu baštiniti izričaj koji je većini publike, barem onom dijelu koji puni stadione i troši grla zborski braneći ‘pismu našu’, nerazumljiv. Točnije, dosadan - govorio je maestro.



Dušan Šarac nije samo dugogodišnji festivalski suradnik već i osvjedočen prijatelj Omiša i odavno ga, uz Šibenik, osjeća i štuje kao svoj grad. Otvorena srca, u monografiji Festivala, za Omiš je kazao: Od prvog susreta ja sam se zaljubio u Omiš i on je postao moj grad, baš kao što je to i Šibenik u kojem sam rođen i odrastao. Ja se u Omišu najbolje osjećam i uvijek se radujem dolasku među ove ljude koji su mi tijekom svih ovih godina postali prijatelji, obitelj.

Četiri desetljeća nakon sudbonosnog susreta s Omišem i “Omišem”, Šarac je jednako strastveno infišan u ovaj grad, u ovaj Festival, u klapsku pjesmu, preuzeo umjetničko kormilo Festivala 2008. godine i uspješno njime plovio petnaest godina. Obnašajući tu odgovornu ulogu u vremenu klapske ekspanzije, u vrijeme njenog priznanja kao baštinske vrijednosti čovječanstva od UNESCO-a, ali i u vrijeme njene komercijalizacije i estradizacije, Šarac je u prigodi obilježavanja pola stoljeća od osnutka Festivala dao svoje viđenje trendova na hrvatskoj klapskoj sceni: Svima je znano da ni jedna klapa nije postala poznata i uspješna ako nije prošla filter omiškog Festivala! “Omiš” je ostao to svetište klapske pjesme, to ognjište s kojeg su sve prave klape krenule, koje im je dalo temelj, stvorilo ime i kojem se mnogi vraćaju nakon što su ostvarili popularnost. Vraćaju se s ljubavlju i poštovanjem. Bez obzira na različitost njihovih nastupa i repertoara, povratkom na omišku scenu oni se preobraze i poklone onoj iskonskoj, svetoj izvornosti. Natječući se redovito u konkurenciji, svjesni da mogu ostati bez nagrade, pokazuju svoje štovanje i svoju ljubav prema omiškom Festivalu, a samim tim i prema ukupnoj tradiciji.



Omiški je Festival fenomen koji prkosi trendovima i modi te promovira neke vanvremenske vrijednosti. Ovaj su fenomen, to svakako treba istaknuti, izgradili mali, obični ljudi, omiški volonteri. Premda su davno za nama vremena kad su omiški domaćini ugošćivali klape u svojim domovima, a kompletan organizacijski tim volonterski pripremao cijele godine središnju manifestaciju svog grada, i danas je očit taj omiški altruizam, ta želja da se sudjeluje, doprinese, jedinstvena predanost zajedničkom dobru.

Omiški se Festival maestru Šarcu odužio dvjema autorskim večerima organiziranim njemu u čast u Omišu 1995. i 2006. godine kao i djelu tradicionalnog koncerta „Pismo moja hrli tamo“ održanog u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u listopadu 2022. godine. Prošle godine Festival je izdao posebno notno izdanje: Mirabella br. 5., Dušan Šarac – Libar od života, koje obuhvaća njegov skladateljski klapski opus izveden u Omišu.

Povodom završnih večeri 53. Festival dalmatinskih klapa Omiš, u emisiji “Pričam ti priču” na Facebook profilu Culsperience emitiran je razgovor s maestrom Dušanom Šarcem, tadašnjim umjetničkim voditeljem Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.