DUGI RAT

Generacije dugoratskih rukometaša sanjale su svoju dvoranu, znate onu priču o igranju po kiši i buri na betonu Streljane... Ko nije prova ne zna šta je to, kad ruke zebu, a balun se natopi i postane težak ka medicinka i klizav ka da je namazan uljen... Svoju dvoranu nisu dočekali, ali jesu onu u susidnome Omišu. Između Dugoga Rata i Omiša samo su Duće ka tampon zona, ali i Duće su dil općine Dugi Rat pa se more reć da se naslanjaju jedni na druge. Pa kad je Omiš napravija dvi dvorane šta i mi iz Dugoga Rata ne bi igrali tamo. Nije daleko. Kaže Sipa “četri-pet kilometara pješčanih plaža”. Moš na noge, pogotovo ako je lipi dan. I zato se svaki drugi vikend Dugi Rat priseli u Omiš. U prosjeku 700 ljudi bude na utakmici. A kad dođe Split onda ih bude cila iljada! Ka preksinoć. Njih iljadu na drugoligaškoj rukometnoj utakmici!? Toliko ih ne bude niti na balunu u prvoj ligi. Dalmatinski derbi napunija je omišku dvoranu do čepa. Neupućeni namjernik teško bi moga pomislit da je to druga liga. Istinabog zove se prva, jer se prva zove Premijer, ali je ipak druga, neka se zove prva. Završilo je 26:26. Splitu bod puno znači u trci za prvin miston i povratak u elitu (fala Bogu više), a Dugoraćanima će ovaj drugi bod možda falit u grčevitoj borbi za ostanak u ligi.., piše Marko Bilić na stranicama Slobodne Dalmacije o dugoratskoj rukometnoj rapsodiji...

Piše: Marko Bilić / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

PROČITAJTE VIŠE..