DUGI RAT

Akademski slikar Marin Baučić otvorio je u utorak u Salonu "Galić" u Splitu svoju petu samostalnu izložbu nazvanu "Portret". On je izložio osam portreta u kombiniranoj tehnici, a svaki se sastoji od dva dijela – od triptiha otisnutog sprejem te od portretnog diptiha izvedenog u ulju i akrilu na platnu. Mladi Omiški slikar portretirao je njemu značajne osobe uključujući i kolegu slikara Ivana Svagušu, koji je otvorio izložbu, djevojku Saru Dodig, autoricu teksta u katalogu, te Ivana Kovačića Kovu, člana Leut Magnetika, koji je glazbeno obogatio otvaranje izložbe ...

"PORTRET"  MARINA BAUČIĆA

Izgled je samo šablona

Piše: Siniša Kekez / Slobodna Dalmacija
Foto: Duje Klarić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

“Svaki se portret sastoji od reprezentativnog dijela, koji je šablonski, plošan, u formi znaka, te intimnog koji je istraživački, drukčiji, sa stavom i osjećajem. Intimni portret pokazuje doživljaje portretirane osobe, ali i samoga slikara.  Marinova izložba nam poručuje da izgled osobe ne govori ništa, već je to oklop, odnosno šablona osobe”, kazao je Svaguša na otvaranju pred ispunjenim “Galićem”.

“Ovaj tjedan između Božića i Nove godine uvijek mi je bio najdraži pa mi je drago da u njemu otvaram izložbu. Odlučio sam se za formu diptiha s obzirom na poveznicu o dvije strane lica, dok triptih sugerira slijed. Bavim se i s opozicijom vidljiv/skriven, a u to je uklopljen i skriveni izvođač glazbe iz druge prostorije”, kazao je vidno zadovoljan Marin Baučić, 29-godišnji slikar iz klase Gorkoga Žuvele koji je, poput diptiha, premostio staru i novu godinu u “Galiću”.

Izložba “Portreti”, naime, ostaje otvorena do 10. siječnja 2012.

Crtica o autoru

Marin Baučić (1982) diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Gorkog Žuvele na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2005. godine. Do sada je ostvario pet samostalnih i više skupnih izložbi. Član je HULU-a Split, te živi i radi u Omišu i Splitu.

Portret

Piše: Sara Dodig

Portret. Jedan od najvažnijih motiva u povijesti umjetnosti koji dvostrukim sagledavanjem ljudsku glavu - lice predočava kroz uvriježenu ili karakternu ljepotu. Prodiranje u osobnost, rušenje ustaljene estetike reprezentativnog portreta, općenito sukob potonjeg s intimnim, područje je zanimanja slikarove evokacije.

Reprezentativni portret podrazumijeva masku na koju gledamo nametnutim očima, dok karakterna provokacija traži nešto više. Udaljenost odnosno blizina ovih dviju struja potiče na rasudbu samog promatrača, čime on, postaje dio Portreta, postaje treće lice u priči. Sudeći prema rečenome, kontekst Portreta počiva na reprezentativnoj šabloni, koja ponavljanjem postaje proizvod, subjekt bez lica. Razvoj šablonskog materijala u osobnost ličnosti neprijeporno predstavlja dug put upoznavanja i prepoznavanja Osobe – Portreta.

Svaki dan objedinjuje nove i/ili stare susrete, nove i/ili poznate portrete koji, (ne)slučajno otkrivaju svoja lica - a mi, uočavamo li, i koliko uočavamo njihovu intimnu kompleksnost pored vlastitog zaokupljanja stvarnošću, banalnošću i bezdušjem.

Doživljaj(i) karaktera pojedinih bliskih ličnosti, autoru postaju sredstvo i za autoocrt, subjektivnu protkanost autobiografskih elemenata. Koliko se neobjektivna uviđajnost svakoga od nas ogleda u zjenicama drugih karaktera? Koje obrasce ponašanja ili razmišljanja posuđujemo, a koji su formalizirano uobličenje naših skrivenih intencija?