DUGI RAT

"Mosor nije samo kamen. Za nas, djecu njegovu, Mosor je živo biće. Spomenik života. Neuništiv."  

Na današnji dan prije točno sto godina, 18.12.1919, rođen je Jure Kaštelan, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika. Rođen je u Zakučcu, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimanziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao slavistiku 1949., a 1956. doktorirao tezom o pjesništvu A. G. Matoša. Godine 1940. objavio je u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku Crveni konj (1940.). U Drugom svjetskom ratu sudjeluje u obrani domovine s partizanskim snagama. Nakon rata radio u novinskim i izdavačkim redakcijama. Godine 1950–80. bio je profesor teorije književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, te voditelj Katedre za teoriju književnosti, a neko vrijeme i lektor na Sorbonni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. Zajedno s Bonaventurom Dudom uredio je hrvatsko izdanje Biblije (1968). Redoviti član JAZU bio je od 1979., a od 1985. do kraja života bio je voditelj njezina Zavoda za književnost i teatrologiju. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1984.) i brojnih drugih nagrada i priznanja. Smrt ga je zatekla na mjestu ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju HAZU-a.

Izvor:i Narodna knjižnica Omiš,HR wikipedija

Prvom zbirkom pjesama "Crveni konj" (1940.) iskazao je svoj ideološki angažman i zacrtao većinu pjesničkih preokupacija i osobina svojega pjesništva. To je lirika grada u ozračju predratnoga vremena i sa slutnjom rata.

Baštineći stih hrvatske usmene književnosti i dotadašnjega pjesništva, stvorio je pjesme moderne, nadrealističke strukture s neobičnom metaforikom i neočekivanim značenjima, često povezanima s mitološkim i magijskim simbolima, a isprepletanjem različitih tipova govora, ritmički je dinamizirao stih.

U zbirci "Pijetao na krovu" (1950.) evocirao je ratno iskustvo te je među prvima u poraću unio apstraktna ontološka pitanja u pjesništvo. U njoj se nalazi i poema "Tifusari", s fabularnom kompozicijskom okosnicom hodanja umirućega tifusara u koloni po snijegu, a sastavnice njegova somnambulnoga monologa bitne su egzistencijalne odrednice: užas postojanja, smrt, sloboda i duhovni život. Podudarno s promjenama sadržaja tifusarove svijesti izmjenjuju se različite vrste iskaza s različitim ritmovima i različitom slikovnošću.

"Biti ili ne" (1955.) i "Malo kamena i puno snova" (1957.) zbirke su pune stvaralačke zrelosti, u kojima je spoj stvarnosti, metafizike i sna pjesnički ostvaren isprepletanjem nekoliko stilova.

Zbirku "Divlje oko" (1978.) zasniva na pjevanju o vječnim suprotnostima te unosi mitsku i mitološku transcendenciju. Kaštelanovo je pjesništvo od početka usmjereno ostvarivanju sklada sadržaja i izraza, objedinjujući u sebi ukupnost pjesničkih postupaka suvremene hrvatske poezije te dosežući njezine vrhunce.

U zbirku proza "Čudo i smrt" (1961.) unio je obilježja antiproze, s prevladavajućim postupcima oneobičavanja običnoga, a u dramske tekstove "Pijesak i pjena" (1958.) i "Prazor" (1972.) obilježja antidrame.

Napisao je studije o Matošu i A. B. Šimiću, više eseja, članaka, recenzija, predgovora, osvrta na kazališne predstave i izložbe te uredio više izdanja hrvatskih pjesnika. Prevodio je s talijanskoga, francuskoga, španjolskog i češkog jezika.

Srednja škola u Omišu s ponosom nosi i promiče njegovo ime.