DUGI RAT

U četvrtak, 15. srpnja 2010. u za tu priliku oživljenom i mnoštvom ispunjenom nekadašnjem Domu kulture poznatijem pod imenom "stara Blagajna" održano je predstavljanje pretiska originala knjige pok. don Frane Ivaniševića (1863-1947) "Pučka škola u Jesenicama, o 50. godišnjici (1867 - 1917)". U i pred Blagajnu nisu mogli stati svi zainteresirani čuti više o životu i bogatom djelu pok. don Frane Ivaniševića, poznatog Jeseničkog prosvjetitelja, etnologa, narodnog zastupnika, osobe koja je zbog svojih inicijativa nailazila na mnoge zapreke u svom djelovanju, osobu koja je smatrala vjeru i znanost "dvima sestrama", pa sve do borbe za uvođenje nastave jeseničke djece na jednom mjestu, a ne po kućama pučana, i to na svom materinjem jeziku, i otvorenju prve pučke škole u Jesenicama, te u jeseničkom selu Krugu, kao i prvoj pučkoj školi uz more u Sumpetru, nakon koje se gradila nova u Dugom Ratu, pri čemu je važno naglasiti da ovaj naš kraj ima 143 godine neprekinutog školstva. Prebogato je bilo djelo i život don Frane Ivaniševića, a da bi moglo stati u predavanja i riječi o jednom od velikana ovog kraja ...

STARO SELO JESENICE

Predstavljanje pretiska knjige don Frane Ivaniševića
"Pučka škola u Jesenicama, o 50. godišnjici (1867-1917)"

Tekst i slike: Zorana Vuković

Prebogato je bilo djelo i život don Frane Ivaniševića, da bi sve stalo u predavanja dr. Gracijana Kalebića, don Pave Medića, Zorice Mimica, prof. hrvatskog jezika i književnosti te Ante Nazora, ravnatelja osnovne škole "Jesenice" u Oriju oko očuvanja identiteta vlastitog naroda, očuvanja povijesne baštine rodnoga mu kraja, njegovih Poljica, te svih prepreka na koje je kao u svom djelovanju nailazio.

Neka od njih je za pribilježiti i za naše čitatelje, da je predstavniku Vlasti koji je došao u Jesenice na otvorenje Pučke škole rekao, na zamjerci zbog jezika, jer je samo hrvatski jezik bio uveden u toj školi: "Nećemo pa nećemo, piši kako kažeš, ako nećeš pođi kući!"

Kada su don Frani Ivaniševiću Kostanjci prigovorili da oni imaju vinograde, a Jeseničani borove, rekao im je: "Vi imajte vinograde, a mi ćemo naš dio Poljica obogatiti čistim zrakom, učvrstiti naš krajolik, njegove temelje i učiniti ga ljepšim".

Pučka škola u Jesenicama tada je brojila 190 učenika, od kojih su pretežno bila pretežno muška djeca, prema tadašnjim shvaćanjima.

Zanimljivo je da danas osnobna škola "Jesenice" broji 590 učenika, od kojih upravo 190 je djece iz Jesenica, od kojih prevladavaju prezimena redom: Zemunik, Rakuljić, vuković, Ivanišević, Ercegović,..

Zamjerili su onda neki don Frani Ivaniševiću na "jugoslavenstvu" jer je don Frane smatrao da se Južni Slaveni moraju ujediniti kako bi bili zajedno jači, ali pri tom zadržati svoj nacionalni identitet. Dr. Kalebić je rekao: "da je kojim slučajem don Frane doživio one represije Golog otoka, da bi sigurno zbog onakvih svojih stavova i on bio tamo doživotno zatvoren. Ovako mu je Tito osobno na sahranu poslao muzičku mornaricu i počasni vod".

Don Frane Ivanišević je tijekom svog života, od vrlo naprednog intelektom nadarenog mladog svećenika, humaniste, moraliste, pa preko nadaleko poznatog prosvjetiteljskog i etnološkog rada, te zastupanja i brige za duhovni ali i svjetovni boljitak čovjeka ovog kraja, na koncu svog životnog puta ugasnuo od tuge i očaja, bolestan, vidjevši kako njegov narod pada pod okupatorom i domaćim izdajnicima.

Skoro dva sata Jeseničani i njihovi gosti guštali su u predavanjima i riječi o jednom od velikana svoga kraja, podjsećajući se ili upoznavajući se s svim značajnim pojedinostima rada tog velikog jeseničkog prosvjetitelja, i njegova zalaganja za zadržavanje materinjeg jezika, odupiranje talijanizaciji, germanizaciji i mađarizaciji, koja se uvukla ne samo u naše škole već i sve druge ustanove, borbe za očuvanje hrvatskog identiteta putem jezika koji je bio "domovnica" našem čovjeku, obnašaanje vrlo važnih dužnosti, urednika mnogih novina (Pučki list, Velebit itd.), a sve prema izreci jednog od njegovih istomišljenika: "Tuđi jezik poštuj, a svojim se ponosi"

Predavanja i riječi govornika, kao i citati, bili su jako dojmljivi, kao i borba naših prethodnika na očuvanju materinjeg jezika kroz povijest.

Don Pave Medić je svoje predavanje završio citatom Nazorove "Zvonimirove lađe", asocirajući na slavu nekadašnjih starih jeseničkih "salbunjera", a danas turističkih ljepotana koji ne stoje "na pijesku" nego plove sinjim morima, imaju svoje kormilo, svoju "busulu", ne tuđinovu, te zahvalio vjeri i mornarima, naglasivši da jedino uz obrazovanje, moral, slogu i vjeru možemo i danas ploviti na "Zvonimirovoj lađi", dalje i sve dalje, u našu sretnu budućnost, ako ne za nas, onda za naše potomstvo.

O ljubavi don Frane Ivaniševića prema njegovim Poljicima svjedoče i njegovi zapisi od 1903. do 1905., koji su tiskani u knjizi "Poljica, narodni život i običaji". Vrijedna je to knjiga koja sadrži čitav niz zanimljivih pojedinosti o životu i radu pučana njegova vremena.

Ovu prigodnu večer pri ulazu u "Blagajnu" prisutni su po prvi put vidjeli i zastavu Dugoratskog ljeta kako se vijori uz zastavu Republike Hrvatske, a ovaj kulturni program starom narodnom pjesmom "Jesenice, Jesenice" je uveličao župni zbor Jesenica te dječja klapa "Jidro" OŠ "Jesenice", s pjesmama "Poljičani, poštovani" i "Kad si bila mala Mare".

Razdragano mnoštvo okupljeno oko riječi i svoje povijesti, nakon svečane promocije knjige dugo se družilo uz razgovor ugodni i nepcima tako uvijek mile jeseničke specijalitete: soparnik, fritule i kroštule, te dobro jeseničko vino.

Sav prihod od prodaje knjige don Frane Ivaniševića, utrošiti će se na daljnje aktivnosti mlade udruge "Jesenice", s kojom se s razlogom Jeseničani "uz more" već ponose, inače glavnom inicijatoru i organizatoru ove nezaboravne ljetne, sparne ali divne večeri.

Red je spomenuti i pokrovitelje večeri, kao i cijelog Dugoratskog ljeta, našu Općinu Dugi Rat i Turistička zajednica Općine Dugi Rat, bez čije podrške bi sve ovo bilo puno teže realizirati.

Dugoratsko ljeto ide dalje, vidimo se svi u subotu uokolo Lučice u Dugom Ratu, na bezbrižnoj, glazbeno-sportsko-zabavnoj večeri pod maskama!