DUGI RAT

Prošle nedjelje, baš prid neveru, sjevalo je te večeri u daljini nad Bračom (a otkad je strefilo onog nesretnog Sarajliju na Mutograsu nije mi svejedno na plaži ili u moru za grmljavine), nebo nad kanalom su parale munje, Bogovi su očito bili poprilično ljuti... i na Plenkovića i na Milinovića, a kamoli ne na našeg Jerka, i na to što nema.. Višnje?
A dolje ispod crnih oblaka, na "usamljenoj" plaži u smiraju još jednog (izgubljenog?) lita, čuli su se samo milozvuci gitare, niz vječnih melodija i poznati grintavi rašpasti glas. Tu je svakog ranog rujna. Piva nam. Pred dopola ispunjenim "gledalištem". Pljesak sa svega šest, sedam stolova ciklički dopire svakih pet-šest minuta i samo to na čas prekine njegovu tužnu misu... Na plaži je probrana ekipa. Sami su došli. One koji treba pozivati ostali su opet doma. Boje se ljetnog pljuska. Ili su zaboravili ponijeti maramice na Radin hommage Oliveru, Arsenu, Cohenu..
Ispred nas boca, dvije dobrog vina. Valja nekako utopiti sjetu i umor pri dnu čaše. I nazdraviti svima okolo koji se još ne daju. Umorni su od svega, malo štufi, da se to nazrijeti kada se malo bolje zagledaš u te široke osmjehe, ali se ne daju.. Nipošto. Nikome. I još im petaju roge! Tugu utapaju samo sporadično, u dobrom bluesu, na praznom Sinaju ili na delti Cetine. Inače su presritni! Jer život je lijep. Pogotovo liti i kada pamtiš samo dobre dane..

Prošle nedjelje, baš prid neveru, pivao nam je Rade Šolaja. Baš kao i svakog rujna. Olivera, Arsena i par ostalih legendi.. Sada bi već, s obzirom na koncentraciju čitateljstva, tribalo nekako efektno zavrišiti članak.. valjalo bi izvući neku pouku ili napisati nešto poput.. "uživajte i dalje punim plućima na dugoratskim plažama i okolo.., u škuribandi".

Volite se, ljudožderi!

Foto: Vlade Zemunik