DUGI RAT

Sinoć je u okviru kulturnih događanja 9. Dugoratskog ljeta u Općinskoj vijećnici umjesto u brošurama (i ovdje na portalu) pogreškom najavljenog otvaranja izložbe slika akademskog slikara Damira Medvešeka, otvorena izložba reljefa akademskog kipara Anđelka Odaka. Dalmatinac sa zagrebačkom adresom, rođen u Bračeviću u splitskog zagori, uz teologiju diplomirao je i kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Stipe  Sikirce. Skulpture mu se nalaze u mnogim javnim prostorima, a mi zajedno sa Igorom Brešanom, razgledajući do 28. srpnja u općinskoj vijećnici izložbu njegovih reljefa "Znamenja", poželismo da se dogodine, na slavljeničkom 10 Dugoratskom ljetu, neka od njegovih skulptura trajno "naseli" u našem Dugom Ratu, u nekoj našoj danas samo budućoj likovno-kiparskoj koloniji ...

KIPAR ANĐELKO ODAK

Razumijevanje materije i osluškivanje baštine

Općina Dugi Rat, Općinska Vijećnica
Izložba kipara Anđelka Odaka - "Znamenja"
Izložbu možete pogledati od 19. - 28. srpnja 2010. za radnog vremena
 

Piše: Lilijana Domić
Izvor: Galerija Brešan

Reljefi, skulpture i skulpturalne aglomeracije Anđelka Odaka u koje ugrađuje nesvakidašnja značenjska mjesta obrata (mjesta inverzije), nastali su na tragu iznimnog razumijevanja materijala. Nastali su u dubokom suzvučju i izvorištima forme zapisane u samoj prisutnosti zemlje, gline, kamena - onako kako ih nalazimo u prirodi.

To nipošto ne znači da se kipar prepustio fascinaciji takvim izvorima. Jednostavno, znanja koja je stjecao iz povijesti umjetnosti kultivirala su i osvijestila umjetnikov odnos prema materijalu, bolje je kazati prema materiji.

Valja istaknuti, onaj povlašten, lijep odnos prepoznavanja i oslobađanja forme koji uvijek iznova prepoznajemo u izvornom talentu.

Na tom tragu prepoznatljivi su i Odakovi reljefi, kako oni koji su u suglasju s trodimenzionalnom živošću skulpture, dakle oni koji poništavaju plohu iz koje rastu, tako i plitki reljefi koje autor naziva crtežima u pijesku.

Crtajući, utiskujući linije na glinenim pločicama stvorio je jednostavnu formu podobnu materijalu, a opet tako podudarnu s
formom skulpture, dakle pune plastike, da možemo govoriti o suzvučju.

U svakom slučaju razumijevanje materije u nizovima glinenih crteža, potom u izraženom plasticitetu reljefa u hrvatskoj recentnoj suvremenoj umjetnosti definira semiotiku jednoga novog jakog autorstva.

Upravo to razumijevanje materije koja u autorskoj interpretaciji postaje istodobno rustična i tanana građa što materijalizira ideju i odnos, navodi me citirati Stari zavjet. Uostalom, jedna od Odakovih skulptura nosi naziv Jakovljeve ljestve.

Naime, u "Knjizi Postanka" zapisano je iskustvo Jakova koji je, glave položene na kamen, u snu primio objavu o sudbini svoga potomstva. Potom je Jakov postavio isti kamen, kao znak u prostoru, spomen na Božju objavu, mjesto hodočašća, spomenik. Ljestve koje su se u Jakovljevu snu uspinjale s toga kamena simbolizirale su vezu između čovjeka i Boga, između neba i zemlje. Tako su nastala mjesta litofanije, kultna mjesta.

Simbolizam na tragu litofanije nalazimo i u Novom zavjetu, sjetimo se one Petre, ti si stijena... Kameni biljeg upućuje nas i na cenotafe, nadgrobne stupove, kamene vertikale, na postojanost trajanja, što nam govori da je litofanija povezana s trajnošću moći i života.

Tako se kamen, menhir, kao čuvar grobnice nadovezuje na arbor vitae, stablo života i os svijeta, što svakako već u materijalnoj podlozi zaokuplja kipara. A te su preokupacije sasvim specifične: materijal i forma, materija i ideja, naočigled se otvaraju k inverziji, k mjestima obrata koja bilježe prisutnost rasta; primjerice, od jakog arhetipa kamena do seizmografski osjetljive, zapravo apstraktne, uzlazne linije uspona u nebo.

Anđelko Odak sa svakom skulpturom uspijeva materijalizirati Jakovljeve ljestve, dakako ne doslovno, niti anegdotalno, nego misaono, k značenjskom obratu koji je uvijek zapisan u materiji.

Doduše, sa svakom skulpturom pronalazi originalne, no u biti arhaične forme usporedive i s menhirima, cenotafima, stećcima, nadahnute vertikalom drva života, ustrajne u istraživanju simbola vezanih uz transcendentalne uspone i obrate određene emanacijom.

Na tom je tragu izgradio nizove osobnih simbola što nas upućuju na razmišljanje o prirodnoj i duhovnoj ekologiji.

Anđelko Odak je kipar, koji osluškujući baštinu, oblikuje osebujan, snažan (post)moderni opus.