DUGI RAT

Izložba radova splitske slikarice i kiparice Nevenke Mistrić-Gulin otvara se u okviru jesenskih kulturnih događanja u našim malim mistima u četvrtak, 25. rujna 2025. u 20 sati u Galeriji Krug, u "kući kulture" u Dugom Ratu.
- "Oslikani kamenovi, različitih veličina i formi, postaju tragovi živih bića koji prolaze pored nas; ne prepoznajemo svaki put o čemu se radi, ali vidimo živu sjenu, trag stopa živoga stvorenja, koji se odražavaju preko ruku umjetnice Nevenka Mistrić - Gulin. Kada dublje promotrimo kako je umjetnica oblikovala svoje kamene instalacije, onda nam pogled plijeni njezin spontani i postupni kolorizam u kojemu akromatski tonovi, od bijele do crne nijanse, skladno prelaze u kromatski obujam koji tvore tople boje, kao što je žuta, narančasta i crvena, i prelaze u hladne obrise zelene, modre i ljubičaste. Tako posloženi koloristički tonovi odaju smisao za figurativnost koja predmete, iako na plošnoj površini, u ovom slučaju kamen do kamena, omeđuje jasnom razdvojnicom obojanoga svjetla i tame..." - napisao je, između ostalog, Ante Branko Periša u predgovoru izložbe koja se u Galeriji Krug može razgledati sve do 08. listopada.

IZLOŽBA U KRUGU

Kamen koji živi

Piše: Ante Branko Periša

Da bismo razumjeli likovna djela koja je umjetnica Nevenka Mistrić Gulin iz Splita uprizorila na zadanu temu i postavila pred dobronamjerne gledatelje, morali bismo najprije otkriti i pokretačku snagu koja ju je nagnala da se preko kista i pigmenta u boji upusti u suptilnu igru oslikavanja likovnih djela na osebujan način.

Da bismo otkrili stvaralačku tajnu koja je potaknula slikaricu da se pojavi u svijetu likovne umjetnosti, morali bismo se najprije zaustaviti na likovnim prizorima koje nam je predstavila slikarskim uradcima. Na prvi mah to su nijemi motivi koji upravo šutnjom i tihoćom pozivaju da zastanemo pred njima dok ih promatramo. Jer, ovo nije samo kamen do kamena, niti je ovo slaganje pojedinih dijelova u građevinsku svrhu. Kamen jest postavljen da resi prirodu, omeđuje svakodnevicu, ali je njezin kamen izvučen iz staništa, da bi kroz umjetničko slaganje, opet bio vraćen, recimo tako, na svoje mjesto, ali u drugoj formi, novom obliku.

Tako umjetnica su-stvara novi predmet, objekt, sadržaj, koji postaje umjetnička vrijednost, osobni subjekt, samo njeno djelo. Umjetnica, dakle, uzima od božanske stvaralačke moći da bi oblikovala novi svijet oko sebe. Zapravo, tako, zahvaljuje Tvorcu svijeta na daru i postaje, biblijski rečeno, su-stvarateljica, jer je na to pozvana; ne da uništava ili ruši, nego da gradi i izgrađuje, kako vidimo, proživljeni život u svijetu likovne umjetnosti. Plod razgradnje prirodnih elemenata postala su izložbena slikarska djela na platu.

Nakon što je prohodala stvaralačkom moći Tvorca svijeta, umjetnica je pogledom ‘zapela’ o kamen, odnosno dlanovi su joj se zalijepili za površinu koja ižaruje tajanstvenu svjetlost iz planine, brežuljka, suhozida, procjepa, srušene ograde, međaša. Upravo je tim odsjajem obojala oslikane prizore.

Izlazeći postupno iz mirne simetrije u nemirni treptaj treće dimenzije, pronašla je novi način spajanja prirodnih pojava. Ne robujući proporciji kao ravnovjesju, odlučila je osobno razgrađivati materiju s kojom se susreće. Ali, donekle statički ritam, koji na prvi mah djeluje smirujuće, zapravo je časovitost koja će se u izmjeni manjih i većih spojenih dijelova ubrzo pred očima gledatelja pretvoriti u razigranu formu. Bolje rečeno, nevidljiva životnost kruži između oslikane površine koja poziva ljubitelje lijepih umjetnosti da se usmjere na ono što je umjetnica prikazala.

Tako oblikovan, kamen postaje živo biće poput čovjeka; kamenje ovako postavljeno dobiva lice i naličje, čak oči i usta, pogled i dah, ponekad smiren, počesto neprirodno čudesan. Kamen je to koji gradi kućicu, širi ruke, grli i ljubi voljene; kamen koji ima dušu, osjećaj, tajnu,osmijeh; koji zbližava susjede; stvara slapove, izvodi izvore, napaja cvijeće.

Oslikani kamenovi, različitih veličina i formi, postaju tragovi živih bića koji prolaze pored nas; ne prepoznajemo svaki put o čemu se radi, ali vidimo živu sjenu, trag stopa živoga stvorenja, koji se odražavaju preko ruku umjetnice Nevenke.

Kada dublje promotrimo kako je umjetnica Mistrić Gulin oblikovala svoje kamene instalacije, onda nam pogled plijeni njezin spontani i postupni kolorizam u kojemu akromatski tonovi, od bijele do crne nijanse, skladno prelaze u kromatski obujam koji tvore tople boje, kao što je žuta, narančasta i crvena, i prelaze u hladne obrise zelene, modre i ljubičaste. Tako posloženi koloristički tonovi odaju smisao za figurativnost koja predmete, iako na plošnoj površini, u ovom slučaju kamen do kamena, omeđuje jasnom razdvojnicom obojanoga svjetla i tame.

Crtica o autorici

Nevenka Mistrić - Gulin rođena je u Splitu, gdje je diplomirala na PMF-u, smjer Likovna kultura i likovne umjetnosti, u klasi Kaštelančića, Jakelića i Hraste.

Članica je HRV. INSEA i HDPLU-a. Radila je u OŠ „Manjan“ u Splitu kao profesor i mentor. Rezultati nastavne prakse bili su prezentirani na 28. svjetskom INSEA kongresu u Montrealu te na svjetskoj izložbi u Oslu.

Kiparstvom i slikarstvom bavi se od studijskih dana, a od tada izlaže grupno i samostalno te sudjeluje na likovnim kolonijama: Živogošće, Ston, Metković, Dugi Rat, Supetar, Zlarin, Danilo kod Šibenika, Šibenik (Festival djece), te BiH (Livno i Sarajevo).