Europski kriteriji za lokalnu samoupravu

glasajOpćineNovi izazovi koji očekuju nove nosioce izvršnih poslova na lokalnim i regionalnim razinama upozoravaju na dodatne kriterije, što ih svakako valja imati na umu prilikom izbora budućih načelnika općina, gradonačelnika i župana. Oni će imati znatno veći utjecaj na donošenje razvojnih odluka na svojim područjima nego što su to imali njihovi prethodnici i od njih se, dakle, očekuje sposobnost suradnje i povezivanja s drugim jedinicama lokalne samouprave, koordinacije unutar jedne županije, ali i efikasne komunikacije sa središnjom vlašću, te sposobnost korištenja europskih razvojnih šansi kroz lokalne projekte i planove financirane novcem EU. Stoga akteri koji na uskogrudnom lokalpatriotizmu nastoje uspostaviti homogenost svoje izborne baze nikako nisu primjeren izbor za predstojeće razdoblje hrvatske lokalne samouprave. Od kandidata za nosioce izvršnih poslova birači bi, dakle, trebali tražiti iskustva u projektnom radu i prekograničnoj komunikaciji te njihovu jasnu viziju o podizanju kapaciteta javne uprave kojoj žele biti na čelu..., piše Davor Gjenero u Vjesniku... Imamo li mi takvih kandidata? ...

IZBORI

Europski kriteriji za lokalnu upravu

Od novih nositelja izvršnih poslova na lokalnim i regionalnim razinama očekuje se sposobnost suradnje i povezivanja s drugim jedinicama lokalne samouprave, koordinacija unutar jedne županije, ali i efikasna komunikacija sa središnjom vlašću

Piše: Davor Gjenero / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

U medijskim analizama predizborne političke arene prije lokalnih i županijskih izbora uglavnom se govori o promjenama što ih donosi izmijenjeni način izbora nosilaca izvršnih poslova na lokalnoj i regionalnoj razini, a analitičarima iz vida posve izmiče drugi vrlo važan kontekst ovogodišnjih izbora.

Pred parlamentarne izbore 2007. i analitičarima i biračima bila je jasna jedna važna činjenica - da se na tim izborima izabire saziv Sabora koji mora završiti nomotehničke reforme za hrvatsko pristupanje Europskoj uniji, a posredno i administracija koja će provesti pretpristupne reforme i u svom mandatu završiti procese uključivanja Hrvatske u euroatlantske političke i sigurnosne strukture i europsku integraciju.

Svijest o tome da su pristupanje NATO-u i EU temeljni nacionalni prioritet znatno je utjecala na izborno ponašanje birača, a mediji su pridonijeli tome da se pretpristupne teme profiliraju kao bitan element predizborne kampanje.

Uoči skorih lokalnih izbora pozornosti javnosti, nažalost, izmiče važna činjenica da na ovim lokalnim izborima hrvatski birački biraju nosioce vlasti na lokalnim i regionalnim razinama koji će dio svoga mandata >odraditi< nakon što Hrvatska bude već pristupila Europskoj uniji.

Naime, pristup EU najveće će političke, ali i ekonomske promjene vjerojatno donijeti upravo na razini lokalne politike.

Izuzme li se utjecaj velikih gradova i vlasti u njima, visoko fragmentirana hrvatska lokalna samouprava, koja je dosad bila i prilično siromašna, nije imala znatnijeg utjecaja na nacionalni politički život.

Hrvatska je svoj sustav lokalne samouprave dizajnirala prema francuskom uzoru, a tamošnja je politička tradicija bila tradicija državnog centralizma.

Tek je europska integracija - odnosno, prije svega, činjenica da se Europska unija zasniva, osim ostaloga, na načelu ravnomjerna i održiva društvenog razvoja, a da su kohezijski fondovi za poticanje regionalnog razvoja, nakon onih za poticanje poljoprivrede, najizdašniji dio europskog proračuna - utjecala na to da Francuska prestane funkcionirati kao visoko centralizirana država.

Slična su iskustva i drugih europskih država koje su, poput Španjolske, imale snažnu centralističku tradiciju.

Hrvatski politički i razvojni centralizam danas više nije vrijednost koju bi zastupala ijedna od parlamentarnih stranaka. Upravo konzervativna europska tradicija, kojoj pripadaju HDZ i HSS, inzistira na načelu supsidijarnosti, dakle, na principu da probleme treba rješavati na onoj razini na kojoj oni nastaju i na kojoj ih je moguće najefikasnije i najjeftinije riješiti, a socijaldemokratska govori, pak, o decentralizaciji političkog odlučivanja i dekoncentraciji države.

Iako je u nas u posljednjem desetljeću započet proces jačanja političke autonomije lokalne i regionalne samouprave, pa i njihove fiskalne autonomije, on će u punom smislu riječi oživjeti tek pošto Hrvatska pristupi Europskoj uniji i nakon što se njenim jedinicama lokalne i regionalne samouprave otvori pristup europskim kohezijskim fondovima.

Taj proces mora biti praćen i daljnjom fiskalnom decentralizacijom. Fiskalna je decentralizacija započeta istodobno s procesom konsolidacije državnog proračuna i uvođenja reda u javne financije, ali da bi hrvatska lokalna i regionalna samouprava mogle u punoj mjeri iskoristiti europske razvojne šanse, morat će ih se bitno financijski osnažiti kako bi mogle namaknuti potrebne udjele od vlastitog novca za programe koje sufinancira EU.

Policy planeri koji se bave javnim financijama svjesni su te potrebe, ali proces daljnje fiskalne decentralizacije, u uvjetima restriktivne fiskalne politike, neće biti moguć bez snažne političke potpore, ali i svijesti da će radi toga biti potrebni i ponekad bolni rezovi u potrošnji na nacionalnoj razini.

GradonačelniciNa predstojećim lokalnim i županijskim izborima neposredno biramo načelnike općina, gradonačelnike i župane koji će imati znatno veći utjecaj na donošenje razvojnih odluka na svojim područjima nego što su to imali njihovi prethodnici. Razlika proizlazi i iz činjenice da investituru dobivaju neposredno, pa će samim tim njihova moć u sustavu biti veća.

Oni će, naime, biti individualni nosioci izvršnih poslova, a ne samo prvi u kolektivnom tijelu izvršne vlasti (poglavarstvu) i pri tome trajno ovisni o povjerenju predstavničkog tijela.

Najveća razlika proizlazi, pak, iz činjenice da će nakon hrvatskog pristupanja EU nosioci izvršnih poslova, koje sada biramo, biti u prilici da namaknu znatno više novca za svoje razvojne projekte nego što je to bilo moguće ijednom njihovu prethodniku.

Međutim, za razliku od svojih prethodnika koji su raspolagali više-manje zadatim proračunom, a uspješniji su mogli biti samo oni koji su za razvojne projekte na svojim područjima umjeli bolje lobirati kod središnjih vlasti, načelnici općina, gradonačelnici i župani koje sada biramo neće raspolagati unaprijed zajamčenim novcem.

Sposobnost pripreme projekata, komunikacije metajezikom europske administracije i ispunjavanja složenih uvjeta za njihovu prijavu i praćenje provedbe bit će kriteriji po kojima će se razlikovati uspješni od neuspješnih gradonačelnika i župana.

Da bi mogli biti uspješni, nosioci izvršnih poslova morat će u kratkom roku, već u prvom dijelu svoga mandata, znatno podignuti razinu kompetencije administrativnih aparata lokalne samouprave, a uspješni će biti samo oni koji će moći uspostaviti i čvrstu suradnju sa susjednim jedinicama lokalne samouprave.

U Francuskoj su problem fragmentiranosti svog sustava lokalne samouprave prevladali stvaranjem svojevrsnih >sindikata< općina radi povezivanja dviju ili više susjednih općina za zajedničko obavljanje određenih poslova iz domene lokalne samouprave.

Takva su >sindikalna< povezivanja posebno važna radi zajedničkog kandidiranja za europske projekte, i to zato jer samo više malih jedinica lokalne samouprave može imati dostatne kapacitete za sudjelovanje u takvim projektima.

To se odnosi i na ljudski potencijal, dakle, dovoljan broj stručnjaka koji će znati definirati projekt i pratiti ga sukladno europskim kriterijima, a i na financijski potencijal potreban za vlastiti udio u projektu.

Novi izazovi koji očekuju nove nosioce izvršnih poslova na lokalnim i regionalnim razinama upozoravaju na dodatne kriterije, što ih svakako valja imati na umu prilikom izbora budućih načelnika općina, gradonačelnika i župana. Od njih se, dakle, očekuje sposobnost suradnje i povezivanja s drugim jedinicama lokalne samouprave, koordinacije unutar jedne županije, ali i efikasne komunikacije sa središnjom vlašću.

Stoga akteri koji zagovaraju političke sukobe i na uskogrudnom lokalpatriotizmu nastoje uspostaviti homogenost svoje izborne baze nikako nisu primjeren izbor za predstojeće razdoblje hrvatske lokalne samouprave.

Naime, takva bi politika uvelike smanjivala šanse za pridobivanje europskog novca suradnjom lokalnih jedinica, pa bi predstavljala i velik rizik razvojnog zaostajanja.

Od kandidata za nosioce izvršnih poslova birači bi, dakle, trebali tražiti iskustva u projektnom radu i prekograničnoj komunikaciji te njihovu jasnu viziju o podizanju kapaciteta javne uprave kojoj žele biti na čelu.

Povezani članci

Who's Online

We have 351 guests and no members online