Hrvatska na razmeđi

S nestrpljenjem čekamo svjetlo na kraju tunela. Početi najmanje sve ispočetka! Demokracija kojoj je dvadeset godina, a još joj trebaju pelene, što je rekao mudri Ante Klarić, nešto je što se ne može više trpjeti. Hrvatska očekuje nove ljude, viziju i nužnost da se stvari imenuju pravim imenom, jer prodavanje magle, nikome neće pomoći - kazao je don Ivan Grubišić u razgovoru za Narodni list ...



IMAMO ALTERNATIVU

Crkva "žmiri" na probleme

Piše: S.P. / Narodni list
Izvor:
Narodni list

Hrvatska država je u dva desetljeća svoje državnosti doživjela neke od najtežih trenutaka u povijesti. Tijekom Domovinskog rata mnogi su ostali bez svojih najmilijih, imovine, ali i budućnosti o kakvoj su sanjali.

Godine hrvatske državnosti donijele su u gospodarskom smislu urušavanje ekonomije, čije posljedice u svakom dijelu Lijepe naše građani osjećaju posljednjih nekolikih godina.

Gospodarska kriza, čije smo dno dotakli kažu neki ekonomisti, dok oni manje optimistični drže da će život u Hrvatskoj biti još teži, diktira našu svakodnevicu.

Osim gospodarskog propadanja, duhovna kriza kao da se vrlo neprimjetno provlačila kroz društvo, iako nije ništa manje teška od gospodarske. “Obećana zemlja”, pretvorila se u zemlji u kojoj su s jedne strane “poduzetni” Hrvati, a s druge izgubljena masa, pa unatoč brojčanoj snazi u njoj nema dovoljno pojedinaca koji bi promijenili njenu budućnost.

Jedan od malobrojnih pojedinaca, koji se izdvaja iz političke kaljuže u koju se Hrvatska nalazi je svećenik i sociolog don Ivan Grubišić. Razgovarali smo o tome koji su uzroci, ali i izlazi iz situacije u kojoj se građani Hrvatske nalaze jer o posljedicama manje više sve znamo.

don Ivan Grubišić

NL: Dvadeset godina je hrvatske državnosti, to je malo, za državu, ali za čovjeka je danas zapravo četvrtina životnog vijeka. Zanima me kako iz prizme svećenika gledate na ovo prošlo vrijeme?

To je vrijeme propuštenih šansi, manipulacija, bez bilo kakve strategije, izgubljeno vrijeme. Od Ustavom proklamiranih načela ništa nije ostvareno. Nije se dogodila demokracija i pravna država, još manje politika kao briga za opće dobro, a da i ne govorimo o duhovnim i moralnim resursima te o socijalnoj državi. S nestrpljenjem čekamo svjetlo na kraju tunela.
Početi najmanje sve ispočetka! Demokracija kojoj je dvadeset godina, a još joj trebaju pelene, što je rekao mudri Ante Klarić, nešto je što se ne može više trpjeti. Hrvatska očekuje nove ljude, viziju i nužnost da se stvari imenuju pravim imenom, jer prodavanje magle, nikome neće pomoći.

NL: Crkva je u prošla dva desetljeća dobila materijalnu sigurnost jer je potpisom sporazuma između Sv. Stolice i RH osigurana njena financijska neovisnost. Čini se kako je nakon toga samo prividno ostvarena otvorenost Crkve prema građanima, koji financiraju potrebe crkvenih službenika. Je li možda razlog tome što je Crkva većinom podržavala jednu političku opciju?

Moje je mišljenje da je Crkva, mislim na visoku hijerarhiju, odigrala itekako veliku i negativnu ulogu. Još uvijek ne žele spoznati“da slijepac slijepca vodi i da će obadva pasti u provaliju!

Gledaju se samo interesi, šuti se o problemima, “žmiri” se na pretvorbu i privatizaciju, kriminal i korupciju, bahatost i lopovluk.

NL: Građani Hrvatske kako to ankete pokazuju izražavaju nezadovoljstvo zbog različitih razloga. Od ulaska u EU, preko trenutne političke situacije do gospodarskog stanja u zemlji. Negativizam je postao sinonim za svaku i najbenigniju pojavu ili događaj u društvu. Kako to tumačite kao sociolog?

Čovjek je društveno biće i sve što se oko njega događa ostavlja i na njega posljedice, osjeća ih, premda nema snage da ih imenuje i hrabro iznese. Tko iskreno progovori i upozori na najbenignije probleme izdajica je te nostalgičar ili ljevičar.

Blago onima koji gledaju, a ne vide! Poštenje, istinoljubivost i sve ono što Crkva propovijeda prije su iznimke, nego pravilo u hrvatskom društvu.

NL: Može li država u kojoj je mito i korupcija jedini način uz koji se ostvaruje uspjeh u društvu ravnopravno sudjelovati u razvoju zajednice kao što je Europska unija?

Retoriku Crkve može se prihvatiti, ali, Isus kaže;”Po djelima ćete ih njihovim prepoznati!” Tu je Crkva i mnogi “veliki Hrvati” u raskoraku. To je licemjerje kad se jedno govori, drugo misli, a treće radi. To je naša stvarnost!

NL: Teško je prihvatiti, ali činjenica je da mentalitet, koji je ovaj dio Europe “zarobio”, za koji mnogi ne žele čuti da je prisutan-balkanski ukorijenjen duboko u svakom dijelu našeg društva. To nije bilo moguće riješiti u 20 godina, ali čini se kako se nije ni pokušavalo promijeniti u društvu. Kome to odgovara?

Status Quo odgovara gospodarima Hrvatske. Podijelili su narod na sirotinju i nezaposlene i na šeike ili šerife. Od Hrvatske su učinili zemlju u kojoj oni koji nisu na vlasti ili pri vlasti imaju lošiji standard nego kmetovi ili robovi.

NL: Kao nijedna zemlja u Europi u 20 godina četiri smo puta ugostili poglavare Katoličke crkve. Što nam je to donijelo u duhovnom smislu i što se stvarnoga promijenilo nakon njihovih pastirskih pohoda Lijepoj našoj?

Znamo da su pri svakom dolasku bila velika očekivanja, o tome su brujali mediji, a pozitivni se pomaci bilo na kojem području nisu dogodili. Mogu reći da se i neće dogoditi, jer građanima Hrvatske da sam Bog dođe jednog vikenda ne bi mogao ništa učiniti, ako mi kao pojedinci nešto ne učinimo na sebi i oko sebe. Hrvate treba čuvati od nas samih, reče mi jednom jedan prijatelj.

NL: Još prije 15-ak godina nastala je sintagma “čovjek nadasve” što ona sa sobom nosi danas, u odnosu na vrijeme kada je nastala u okvirima Hrvatske akademske udruge koju ste Vi predvodili?

Osobno i kao Udruga uporno ponavljamo tu sintagmu, koja je u osnovi izvorno kršćanska, za neke druge je čista blasfemija, jer je “Bog nadasve”! No, pri tom zaboravljaju da je Isus rekao:Bog je radi nas ljudi postao čovjekom, Isus ne spašava boga i bogove nego dolazi radi nas grešnika. Bogu je Čovjek nadasve!"

NL: Često se govori o tisućljetnom prokletstvu hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira o tome kako hrvatski narod neće imati svog vladara i države. Povijest je za sada pokazala kako se ono ispunilo. Je li naš usud kao naroda da budemo dobre sluge, a loši gospodari? Kako vidite budućnost Hrvatske u perspektivi našeg ulaska u EU?

Budućnost Hrvatske je u našim rukama, a ne ni u Vatikanu ni u Bruxellesu, ni na Zapadu. Nedostaje nam reda rada, poštenja i pravednosti. Riba inače, kaže se “smrdi od glave” u Hrvatskoj je to pravilo. I nakon 20 godina mnogi ne vide što se događa, a nisu slijepi!

Smatram, da nam je u pitanju, ako se ne probudimo, upitna budućnost. Puno je lažnih proroka, “svetih krava”. Puno privilegiranih, još više marginaliziranih.

nevera

Povezani članci

Who's Online

We have 202 guests and no members online