Hrvatskoj nedostaje zdravoga razuma

razumNismo mi te sreće da poput Prousta gospodski tragamo samo za izgubljenom prošlošću, mi smo izgubili i budućnost jer ne postoje ni utopijske osnove za traženje spasa od bliske sutrašnjice. Kršćansko čekanje boljeg života, nakon drugog Kristova dolaska, zamijenjeno je sekularističkim, ali to nije promijenilo strukturu problema - čekanje. Na tren se pomislilo da će brutalna kriza odškrinuti nadu u promjenu, u što je povjerovao i sam Rohatinski, koji zna sve o optimizmu i pesimizmu brojki. Šuker je, međutim, novim kreditima krenuo u kupnju vremena za status quo pa će politika nastaviti hod unutar prostora dogmatomahije ...


Hrvatskoj nedostaje zdravoga razuma


Bez razuma se ne može raspravljati o stvarnosti već samo o neoideološkim adutima: ja sam Hrvat i katolik i normalno je da sam u pravu, ili Ja sam HDZ-ovac i prirodno je da poduzeće pripadne meni, a ne dušmaninu


Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Povijest se, naime, već nekoliko tisuća godina vodi kao borba mitoloških, teoloških, ideoloških, nacionalističkih i stranačkih dogmi, a u pravu je uvijek ona koja je na vlasti. Ideokracija u Hrvatskoj očigledno nije srušena radi oslobađanja zemlje od potrošenih pravovjernosti, već radi nametanja novih totema. Preslagivanjem modela kolektivističke svijesti, nacionalne su vrijednosti kao kompleksni simboli, a simboli kao zgusnuta iskustva davne stvarnosti, dobile zadaću zamijeniti potrebu za priželjkivanom stvarnošću. Grb, zastava, izbori, Sabor, vlade... postali su ciljevi po sebi, a ne simbolička sredstva za unapređivanje.


Kuš-ideologija

Pred trijumfom arogantnog nominalizma da je Hrvat po porijeklu automatski i Hrvat po poštenju, izostajali su obećavani ishodi tranzicije.

Prvorazredna stvar Hrvatske vlade nije postalo učinkovito vođenje računa o napretku i blagostanju naroda, već njezin način dolaska na vlast - bez obzira na položaj čovjeka u radnom procesu, u podjeli narodnog bogatstva, u zdravstvenom i mirovinskom sustavu te postignutim gospodarskim rezultatima.

To su razlozi zbog čega se demokracija shvaća kao kuš-ideologija i poligon za međustranačko obračunavanje, a ne poluga za pravedniji razvoj osoba i društva, što se zbog monopola jedne partije zamjeralo bivšem sustavu.

Mediokritetska razina politike zato sve probleme postavlja kao doktrinarne, u rangu castrovskog ultimata "socialismo o muerte", samo u drugoj inačici - kapitalizam ili smrt, ostajući imuna na pritisak stvarnosti. U

mjesto shvaćanja agonije društva i potrebe njegova mijenjanja na bolje, blagoslovljeno se ustrajava na polarizacijima lijevo-desno kao nekim alternativnim pojmovima za dobro i zlo, koje se događaju u Saboru i medijima, na čisto mehanički način, potpuno izvan domašaja svakodnevnog života i odgovornosti za njegov sunovrat.

Ta ideologija agresivnog nominalizma razara politički jezik, budući da etiketiranje pomoću nerealnih pojmova i apriorno zauzimanje strane nije društvena komunikacija.

Ne postoje stvarna ljevica i desnica, već problem ideološke korupcije koja previđa materijalnu zbilju pa se većina "ljevičara" i "desničara", ah i "konzervativaca", "centrista" i "liberala" u argumentaciji go(v)orljivo radije beskrajno drže svojih "vrijednosnih" projekcija negoli činjenica.

Međutim, to im ne smeta da odbace činjenice koje ne potvrđuju njihova nominalistička pravila. Činjenica, to sam ja.

Osnovna teškoća hrvatskog društva je što nema ni tradiciju ni kulturu zdravog razuma. Da ima, sve bi bilo lakše. Da ima, tko bi se mogao smatrati stopostotnim katolikom, a uz suprugu imati ljubavnice, živjeti u divljem braku, mrziti Srbe, prišivati Bogu da je zagriženi hrvatoljub, a ne čovjekoljub.

Bez razuma se ne može raspravljati o činjenicama i stvarnosti, već samo o neo-ideološkim adutima: ja sam Hrvat i katolik i normalno je da sam uvijek u pravu, ili, ja sam hade-zeovac i prirodno je da poduzeće, makar i kršćanskom krađom pripadne meni, a ne dušmaninu izvana, ili ja sam tajkun i radije ću si kupiti jahtu negoli radnicima dati plaću.

Onda ne čudi da se kršćanstvo kao religija mira prakticira kao militarizacija mržnje, a demokracija ne ubire željene plodove.


Nema nevinih

Istina, moral i poštenje obvezuju, no i građani žele ostati slobodni za svoju dionicu iskorištavanja Hrvatske. Nevinih nerazumnika nema. Da u hrvatskom društvu ima bilo kakvog razuma, prestalo bi se s takvim licitiranjem lažima, a sadistički amoralizam i antiintelektualizam ne bi dobivali enormnu medijsku pozornost.

Političari se ne propituju što bi trebali čitati, misliti i raditi da budu kompetentni. Tko ih može zamisliti da svakog dana pola sata čitaju etičku literaturu poput nekadašnjih pripadnika židovskog pokreta Musar? Njih takva idealistička pustolovina ne zanima, imaju svoje preferencijalne stvarnosti u koje ne spada rješavanje nagomilanih problema, nego gomilanje proizvedenih problema.

Politička strategija razvoja Hrvatske je nerazvojno zaduživanje jer se samo u zoni stagnacije ovo što imamo i nemamo može prodavati za demokraciju, politiku, državu i društvo te cinički potkradati buduće generacije.

EU se prihvaća kao novi oblik ideologije u kojoj je kao i u svim ranijim ideologijama sve zadano, međunarodna svijest se injektira samo kao uvjet opstanka nacionalne svijesti koja je sve rasprodala i amenovala, pa se hrvatska povijest kao i dotični hrvatski političari proglašavaju vječno predodređenima.

Zato, kako poručuje premijerka Kosor, sindikalne pobune neće pomoći, zato ne treba mijenjati Vladu, zato ne treba ukinuti harač, zato dug smije prestići proračun, zato je ovaj sustav najbolji, zato pokislo društvo ne treba podsjećati na kišobrane, zato ti parazitski politikanti u tretiranju građana mogu ići tako daleko.

Povezani članci

Who's Online

We have 554 guests and no members online