Generatori korupcije

KorupcijaUzroke korupcije u suvremenom svijetu nije moguće pronaći u moralnim i sustavnim razlozima primarno, nego ih treba tražiti u organizaciji društva i motivaciji gospodarenja. Korupcije u razvijenim zemljama segmentarno su koncentrirane na područja megasustava, dok su u ostalim zemljama one rasprostranjene po cjeloj gospodarskoj i društvenoj strukturi. U Hrvatskoj je korupcija proglašena ne samo čvornim društvenim nego i temeljnim gospodarskim problemom, gotovo samim uzročnikom opće krize. Uza sve takve ocjene ne postoji, međutim, niti jedna ozbiljnija analiza o uzročnicima, generatorima i posljedicama korupcije, a sami sudionici najvećih korupcijskih afera u pravilu su stranački raspoređeni ...


JA TEBI, TI MENI

 

Generatori korupcije

Piše: Branimir Lokin / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Fenomen korupcije u današnje se vrijeme pokušava objašnjavati dvojakim razlozima: moralnim malformacijama i sustavnim insuficijencijama.

Prvo od dvaju objašnjenja u pravilu se odnosi na pojavu korupcije u razvijenim zemljama gdje se 'implicite' polazi od pretpostavke kako su sustavi tih zemalja usavršeni, pa se rizik javlja isključivo kao slabost pojedinca ili čin organiziranih kriminalnih skupina; drugo, pak, objašnjenje odnosi se na zemlje u razvoju i tranzicijske zemlje čiji su sustavi u izgradnji i pod pritiskom političkih stranaka i interesnih skupina skloni devijacijama.

Površne statistike, sukladno takvim stajalištima, redovito iznose podatke o broju korupcijskih afera prema kojima proizlazi kako korupcija naprosto hara u zemljama u tranziciji i nerazvijenim zemljama, dok je ona u razvijenim zemljama tek marginalna pojava.

Statistike i zaključci koji se iz njih izvode, valja odmah ustvrditi, duboko su netočni.

Naime, udio korupcijskih šteta u nacionalnom gospodarstvu (udio u BDP-u) vrlo je blizak u svim zemljama, kod čega postoji isključivo razlika u neto odljevu kapitala u inozemstvo, što je, međutim, u današnje vrijeme vrlo teško utvrditi.

Razlike postoje u tomu što su korupcije u razvijenim zemljama segmentarno koncentrirane na područja megasustava, dok su u ostalim zemljama one rasprostranjene po cjeloj gospodarskoj i društvenoj strukturi.

Sukladno tomu, u prvoj su skupini zemalja materijalne štete jedinično visoke, dok su u drugoj skupini zemalja one jedinično niske.

Iznesene opaske upućuju na zaključak o tomu kako uzroke korupciji u suvremenom svijetu nije moguće pronaći u moralnim i sustavnim razlozima primarno, nego ih treba tražiti u organizaciji društva i motivaciji gospodarenja.

Povijesna analiza pokazuje da su u prethodnoj fazi kapitalističkog razvoja, kolokvijalno nazvanog razdoblje regulatornoga kapitalizma (državni), korupcije bile puno rjeđe, i vremenski i prema opsegu.

Nastupom progresivnog liberalizma, koji je u zadnjoj fazi nazvan neoliberalizmom, korupcije se šire i ekspandiraju na sva područja života sa sve značajnijim globalnim obilježjima.

Sustavna introspekcija otkriva kako motiv profita postupno konvergira i moralna i gospodarska polazišta - oslobođen stega socijalnog imperativa i nacionalne odgovornosti profit razvija vlastita pravila, bliže rečeno - vlastitu moralnu matricu koja se iscrpljuje u gomilanju bogatstva i moći.

Nastupi poslovnih krugova razvijenih zemalja u tranzicijskim i nerazvijenim zemljama u velikom broju slučajeva izričito su korupcijski, što najbolje potvrđuju primjeri afričkih i azijskih zemalja gdje se potiču ratovi motivirani profitom ili, pak, pretputinovska Rusija koja je iz istih razloga bila gotovo dovedena do raspada.

Vlasnička i poduzetnička struktura suvremenog poslovnog svijeta forsirano je motivacijski okrenuta povećavanju profita.

Vlasnici kapitala vode iscrpljujuću trku motiviranu gomilanjem bogatstva, poduzetnici koji tim kapitalom posluju pod stalnim su pritiskom rastuće konkurencije, što ih prisiljava da ne biraju sredstva u svojim postupcima, dok država i socijalni segment društva sele u rezidualu interesa i odgovornosti politike.

Primjeri pokazuju da je najniži stupanj korupcije zabilježen u onim zemljama čiji gospodarski i politički habitus pridaje prednost poziciji rada u odnosu na poziciju kapitala (poglavito nordijske zemlje), također, primjećuje se kako je gospodarska kriza, koja je ujedno i kriza neoliberalizma, osjetno usporila korupcijski stampedo.

U Hrvatskoj je korupcija proglašena ne samo čvornim društvenim nego i temeljnim gospodarskim problemom, gotovo samim uzročnikom opće krize.

Uza sve takve ocjene ne postoji, međutim, niti jedna ozbiljnija analiza o uzročnicima, generatorima i posljedicama korupcije, a sami sudionici najvećih korupcijskih afera u pravilu su stranački raspoređeni.

Razumljivo je da taj paušalni pristup uzrokuje goleme štete, međutim izgleda kako tranzicijska terapija koju nam propisuju i koju mi objeručke prihvaćamo kao stanovitu katarzu nema cijene.

Povezani članci

Who's Online

We have 293 guests and no members online