Sve najbolje već je napisano

klape u OmišuKao što je nekad bilo moderno osnovati rock ili tamburaški bend, danas je popularno osnovati klapu. Ne čudi stoga što se u repertoarskom dijelu ponavljaju, dok je novih skladbi vrlo malo kao i obrada starih izvornih napjeva, smatra Dušan Šarac, stručnjak za klapsko pjevanje i umjetnički direktor Festivala dalmatinskih klapa u Omišu... Odgovorno tvrdim da su sve najbolje pjesme dosad već napisane. Sve novo zgodno je čuti, ali se u svakoj od njih prepoznaje nešto staro, poznato. Autorska kriza bez sumnje vlada u svijetu i kod nas. Najbolje prolaze najspretniji imitatori ...


U HRVATSKOJ REGISTRIRANO GOTOVO 500 KLAPA

Ekspanzija klapskih sastava ne jamči kvalitetu

Piše: Jadranka Klisović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

klapa

Već nekoliko godina hrvatsku glazbenu scenu karakterizira prava poplava klapa i klapskog pjevanja. Ako se zna da je u Hrvatskoj danas registrirano gotovo 500 klapa što je zapanjujuća brojka, to znači da svjedočimo nevjerojatnoj ekspanziji klapa i klapskog pjevanja koje je još 2008. rješenjem Ministarstva kulture dobilo svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra.

Takav je status klapsko pjevanje izborilo zahvaljujući tradiciji višeglasnog homofonog pjevanja bez pratnje instrumenata koje datira od 19. stoljeća. Tradicija klapskog pjevanja kakvo poznajemo danas proteže se unazad šezdesetak godina, a u međuvremenu se stil pjevanja mijenjao.

Malo je poznato da se sam naziv klapa veže uz sjever Italije i pripisuje se tamošnjem šatrovačkom dijalektu. Bratoljub Klaić riječ klapa smatra žargonskom riječju koja označava družbu, družinu, skupinu ili kliku.

Danas riječ klapa najviše asocira na organizirane pjevačke skupine sa specifičnim a capella repertoarom dalmatinskih pjesama. Inače, sam naziv dalmatinska klapska pjesma potječe od 70-tih godina prošlog stoljeća.

Za promociju klapa i klapskog pjevanja svakako je najzaslužniji Festival klapa u Omišu čije je prvo izdanje osmišljeno i održano 1967. Upravo je taj festival najzaslužniji što se klapsko pjevanje prezentiralo kao organizacijski oblik tradicionalnog glazbovanja.

FDK Omiš

Dušan Šarac, višegodišnji umjetnički direktor šibenskog festivala Dalmatinska šansona i direktor Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, neupitni je stručnjak za klapsku pjesmu koja posljednjih godina ima sve više poklonika i sve se više izvodi na pozornicama.

U takvom »moru« klapske pjesme mora se iskristalizirati i kvaliteta, ali je pitanje u kojem će se segmentu ta kvaliteta pojaviti, reći će naš sugovornik, inače autor nekih od najpoznatijih pjesama za koje mnogi misle da su narodne jer su toliko »prigrljene» da se misli kako nemaju autora.

Brojka od oko 500 klapa je zapanjujuća, a ima i tendenciju stalnog povećanja. Kao što je nekad bilo moderno osnovati tamburaški bend, tako je sada popularno osnovati klapu, kaže Šarac dodajući kako danas svjedočimo ekspanziji klapskih sastava.

Ne čudi stoga što se klape u repertoarskom dijelu ponavljaju, dok je novih skladbi vrlo malo kao i obrada starih izvornih napjeva. Sa sve većim brojem klapa raste i broj festivala i smotri na kojima odzvanja milozvučna klapska pjesma

dušan šaracPovlačiti paralelu između Omiškog i nekog drugog festivala klapske pjesme gotovo je nemoguće, smatra Šarac pojašnjavajući nam kako Omiš dosljedno, već gotovo pola stoljeća, njeguje poseban klapski izričaj i tekst. Svi drugi festivali koketiraju s popom i drugim izričajima.

Šarac smatra kako nije dobro što su klapski sastavi sve brojniji jer s mnogo članova u klapi dolazi do nesklada i kakofonije. Klapa ne bi smjela imati previše članova jer to uzrokuje preklapanje glasova zbog čega se na kraju nijedan dobro ne čuje.

»Klape trebaju mini orkestre, najbolje od dviju gitara i to bi, prema mom mišljenju, bio idealan zvuk. Donekle se toga drži klapa Iskon čiji su članovi iznimno muzikalni i uvijek uspijevaju pronaći gotovo zaboravljenu melodiju koju obrade i ponude publici. Kod njih se osjeća sklad, dok se u većini slučajeva kod klapa osjeća forsiranje, nasilnost, kakofonija«, bez sustezanja će Šarac koji podsjeća kako je omiška publika prije znala što je prava pjesma pa su se nagrade publike i žirija preklapale.

»Ne znam što se sada dogodilo jer tog podudaranja više nema«, žalosno će naš sugovornik koji navodi kako je na ovogodišnjem festivalu u Omišu žiri nagradio klape Grdelin, Pinguentum i Šufit, a nijedna od tih pjesama nije dobila nagradu publike.

Najboljom hrvatskom klapom Šarac smatra klapu Šufit iz Splita koja je trostruki pobjednik Omiša. Cambi se, reći će Šarac, »pripa« pa nisu došli u Omiš.

Šufit je, nastavlja Šarac, u a capela pjevanju bez konkurencije. U posljednjih pet godina djelovanja tu klapu vodi Jasminko Šetka, profesor na Glazbenoj školi u Splitu.

»Šetka je od nje napravio pravu klapu. U povijesti nije bilo klape kao što je ova koja je tri puta zaredom osvojila nagradu publike i žirija u Omišu«, ističe Šarac.

klapa Šufit

Kad je riječ o obradama, na tom je području, smatra Šarac, najbolji Duško Tambača, dok je Jasminko Šetka najbolji voditelj klapa u Hrvatskoj. Šetka u sebi ima ono nešto što drugi nemaju; poseban pedagoški pristup svakom članu klape.

Na upit što misli o pjesmama tipa »Reci meni moja mala...« odgovara kako - ne misli ništa.

Nije protiv klapa na stadionima i čak je tri puta bio na takvim događanjima, ali kategorički tvrdi kako a capella klape tamo nemaju što raditi. Razglas je slab, odnosno nije primjeren klapskom izvođenju pa se pjevači gube na sceni. Je li takav nastup plus ili minus za klapsko pjevanje ne znam, ali znam da to za klapsku pjesmu ništa ne znači, reći će Šarac.

U moru klapa koje nastupaju na stadionima Šarac izdvaja Maslinu i Intrade koje nastupaju uz pratnju instrumenata. »Oni su nešto drugo. Zapravo i nisu klape nego ansambli.

Maslina i Intrade ovise o svojim solistima Branku Bubici i Tomislavu Braliću. Bez njih ne bi postojali. To su zapravo dva glazbena fenomena, osobito Bubica koji ima poseban glas koji možda nije toliko melodiozan koliko u sebi ima ono nešto što osvaja.

Rade Koštan, koji je nekad pjevao u klapi Šibenik, i Branko Bubica, koji je također pjevao u istoj klapi, najbolji su duet svih vremena najbolje od najboljih klapa ikada - klape Šibenik.

Ona je ostala nenadmašna do današnjih dana. Njeni su članovi imali sve, od muzikalnosti, živca, interpretaciju, slagale su im se boje glasa«, napominje Šarac.

klapa šibenik

Dalmatinska klapska pjesma, na žalost, još nije prepoznata u svijetu. Bilo je pokušaja promocije, ali je sve ostalo na površnosti kontakata ljudi koji ne poznaju dovoljno prave klape i klapsku pjesmu. U svijet su se, kritički će Šarac, pozivale klape »žnj« kategorije.

Lijepim primjerom smatra odlazak klapa na Radijski etnofestival EBU koji je svojevrsni pandan eurovizijskom natjecanju pop-pjevača. Na radijskom se festivalu natječu najbolji pjevači Europe.

Prije dvije godine u Kölnu Hrvatska se predstavila s klapom Šufit koja je publiku ostavila bez daha. Svi su, kaže, mislili da je riječ o profesionalnoj klapi što ne čudi kad se zna kakve su njihove mogućnosti, što oni sve mogu pokazati na pozornici.

Prošle godine Hrvatsku je predstavljala klapa Cambi, a ove godine klapa Bunari. Tamo su klape prepoznate po kvaliteti.

klapa Cambi


Sve najbolje već je napisano

Odgovorno tvrdim da su sve najbolje pjesme dosad već napisane. Sve novo zgodno je čuti, ali se u svakoj od njih prepoznaje nešto staro, poznato. Autorska kriza bez sumnje vlada u svijetu i kod nas. Najbolje prolaze najspretniji imitatori.

Nekad je to bez sumnje bio Đorđe Novković. Danas nema novih jakih autorskih imena kao što je to on bio, objašnjava Šarac.

klapa Puntari

Povezani članci

Who's Online

We have 183 guests and no members online