'Inspektor' Vinko na tajnom zadatku

Novinari Slobodne Dalmacije naumili su se okupati. I osunčati. Gdje god ih bude volja. Ponijeli su ručnike i ležaljku i krenuli od plaže do plaže, od Omiša do Splita. I znate što? Na plus 40 Celzijevih stupnjeva nisu se nigdje okupali, ali zato imaju priču (i naslovnicu!) o teroru i bezobrazluku koncesionara plaža. Od Splita do Omiša nisu im se dali okupati! Pročitajte..
 
Činjenica je da pobjeda u ratu ne znači odmah i blagostanje, najbolje to znaju Englezi, koji su poslije Drugoga svjetskoga rata živjeli više nego skromno. Hrvatsku je zadesila privatizacija, Hrvatsku su zadesile predstečajne nagodbe, generalno gledajući, naš model ekonomije je loš. Rat je odavno gotov, ali Hrvatska je još pod udarom lošeg upravljanja, uzaludnih poreza i neefikasne birokracije. Uzalud nam pobjeda u ratu, uzalud nam Oluja, uzalud nam sve ako država ne postavi ekonomski okvir u kojem će se moći lagano i brzo pokretati poslovi, dovoljno je pogledati i ugledati se na Irsku. Porez na nekretnine još jedan je korak u krivom smjeru, a ona vlast i ona vlada koje ga donesu, bit će vječno proklete u očima hrvatske povijesti..., piše Mislav Miholek na stranincama portala Politika+.
 
Privatni semafor niknuo je u Dućama i to doslovno preko noći. Semafor se pojavio pred hotelom Plaža Duće, jednoj od najvećih ovogodišnjih turističkih investiciji u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kako je investor jurio za rokovima, kako piše Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije, nije uspio na vrijeme za sezonu izgraditi planirani pothodnik, kako bi gosti, nesmetano mogli prelaziti najzagušeniju cestovnu dionicu u zemlji. Kako je hotel izgrađen uz iznimno prometnu dionicu, gostima a i samom vlasniku to nesumnjivo predstavlja veliki problem. Semafor je postavljen u noći s četvrtka na petak, do zore su trajali radovi, da bi već u petak popodne semafor bio u funkciji. S time da nije napravljen ni pješački prijelaz. Sljedeće jutro kada su ugledali semafor Dućani su ostali šokirani, ne vjerujući da se pojavio semafor na državnom pravcu, bez najave, bez upozorenja i bez zebre. Novinari Slobodne Dalmacije u razgovoru s djelatnicima omiške ispostave Hrvatskih cesta shvatili su kako oni nemaju pojma odakle vlasniku hotela pravo na semafor. Hrvatske ceste su potom potvrdile novinarima da privatni investitor, odnosno Andro Tomasović, vlasnik hotela "Plaža" Duće pred kojim se tzv. trptač, a ne semafor, nalazi, ima sve potrebne dozvole za njegovo postavljanje. Dozvole odobravaju postavljanje tzv. treptača (koji ima istu konstrukciju kao semafor), pješačkog prijelaza i mjerača brzine. Nakon brojnih poziva ogorčenih mještana Duća sljedeću noć semafor je, naime, uklonjen. Opet doslovno preko noći. Postolja su ostala, ali su svjetla izvađena. No, zato se pojavila zebra. Tko ju je nacrtao, ne zna se, piše Slobodna Dalmacija. Vlasniku hotela Andri Tomasoviću nije bilo baš najjasnije otkud ovoliki novinarski interes za semafor, pardon, treptač, na Dućama..
 
Interesantno je to, a medijima nesumnjivo i atraktivno. To kako u Splitu ništa ne funkcionira kad ti zatreba. Osim ljudi. O ljudima u Splitu svašta se zna. Zna se, recimo, da ne počinju raditi prije podne. Baš tako je pisalo nekidan u novinama. Zna se i da su orjunaši, o tome je čak i predsjednica Republike javno progovorila. Zna se i da im je dobro, da im euri, nema dana da o tome netko ne javi, padaju s neba. I to ravno na Bačvice, u ruke preplanulih lokalaca u mudantinama koji, viđeno na Dnevniku, novčanice smotaju u lopticu i bace na picigin. Interesantno je to, a medijima nesumnjivo i atraktivno. To kako Splićani žive u nekom svom svijetu, u paralelnom svemiru, daleko od bremenite hrvatske stvarnosti. Zimi spavaju, ljeti zarađuju. Ležeći. Do nove katastrofe. I onda se dogodi požar. I sve što se o Splićanima znade ode u pepeo. Ili padne snijeg, jer i to se dogodi. Onečisti se, moguće, voda, svejedno, svaki put, ali baš svaki put, u izvanrednim slučajevima sve što se zna o Splićanima ispari poput Modrićeva sjećanja..., piše prvo pero Duća (i Omiša!) Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije..
 

Kad zakaže državni aparat, dobri su i huligani

Zaštita ljudskih prava građana - života, slobode i imovine - trebala bi biti temeljna funkcija države. Kad dođe do neke prirodne nesreće ili katastrofe, poput velikih požara u Dalmaciji koji su jučer zahvatili i rubne dijelove Splita, upravo bi se trebao iskazati državni aparat koji jako skupo plaćamo u obliku poreza i još 500-tinjak parafiskalnih nameta. To su, znate, oni kanaderi i vatrogasna vozila prijeko potrebna da se brojni dobrovoljci, kojih hvala Bogu ima, mogu boriti s vatrom. Država je (opet) zakazala, no to više nikoga ne čudi. Žalosno je samo što će malo tko povezati stvari pa upitati zašto se iz proračuna izdvajaju milijuni kuna za, recimo, financiranje prosocijalističkih pamfleta dok nemamo dovoljno kanadera ni vatrogasnih vozila na Jadranu. Ili, još bolje, zašto moramo imati glomaznu i neučinkovitu upravu i zar su besmislena, a skupa radna mjesta uhljeba važnija od imovine i života poštenih građana? U brojnim novinarskim komentarima koje jutros čitam na portalima nisam vidio da je ijedan komentator povezao nedostatak osnovne opreme za borbu s ovakvim katastrofama s razbacivanjem proračunskog novca na spomenute gluposti, a upravo to mislim da je ključni problem ovdje. Fiskalna odgovornost! Ne može nitko reći da proračunskog novca za tu svrhu nema kad je zaštita života i imovine građana temeljna svrha državnog proračuna. To je trebao biti prioritet broj 1, a ne nešto što ostane visiti jer, eto, potrošili smo novac na svoje hirove i kupovinu glasova pa nam preostaje da se nadamo da do većih požara u naseljima neće doći. To je vrlo naivna pretpostavka kad živiš na ovakvom geografskom položaju..., piše Mario Nakić u izvrsnom članku objavljenom na portalu Liberal.hr. Pročitajte ga..
 

Frane Ćapeta: Što bi HDZ bez županija? Propao bi

Što bi HDZ bio bez županija, tog legla uhljebizma kojeg već godinama rukama i nogama štiti. Štitio ih je Karamarko svim silama govoreći da je regionalizacija uvod u tobožnju separaciju pojedinih regija. Štiti ih i Plenković koji je, iako je Most imao Ministarstvo uprave, davno dao do znanja da se u županije neće dirati. Sad je jasno i zašto. Županije su zapravo posljednja prava i opipljiva poluga moći HDZ-a u lokalnim sredinama. HDZ je pobijedio ili će najvjerojatnije pobijediti u ukupno 13 županija. Možda ponegdje može doći i do iznenađenja, ali jasno je da će HDZ držati više od pola ovih umjetnih besmislenih tvorevina. Reći će HDZ da je pobijedio na izborima jer je ostvario daleko najviše pobjeda u općinama i gradovima. I biti u pravu jer brojke ne lažu. HDZ je opet razvalio po Dalmatinskoj zagori i Slavoniji. Zapravo, da stavimo pod zajednički nazivnik sva ta silna sela i općine, HDZ je najuvjerljiviji tamo gdje se najteže živi, gdje su demografska i gospodarska slika najgore, gdje je stanovništvo najstarije. Ali tamošnjim stanovnicima je valjda dobro..., piše Frane Ćapeta, naš mladi Omišanin na "privremenom radu" u Zagrebu, u članku na stranicama Indexa.
 
- "Bio sam mlad i lud, pa nisam znao što je moguće a što nije, pa sam činio nemoguće stvari." - Mart Laar je imao 32 godine kad je postao premijer vrlo mlade Estonske vlade. Estonija se rano odlučila za mladenački optimizam, koji se temelji na otklanjanju prepreka kojima si veći dio populacije, zbog zone udobnosti, ograničava horizonte, ambicije i prilike za rast. Ova izjava mladog Marta Laara je vrlo bitna za Hrvatsku gdje se izostanak reformi, iz perspektive zone udobnosti, obično opravdava time da je nešto "nemoguće“ i da treba biti "realan“. Koliko Europskoj uniji može pomoći iskustvo Estonije koja je u manje od 30 godina prošla put od sovjetske okupacije i jedne od najsiromašnijih europskih zemalja do zemlje koja je razvijena gotovo kao Slovenija? Što Hrvatska može naučiti od Estonije koja od 1.7. predsjedava Europskom unijom?..
 
" Ako je Slovenija puno dobila, što je Hrvatska izgubila u arbitraži? Koliko se vidi golim okom - ništa. No, istodobno, gubi strahovito mnogo zbog reakcija koje je izazvala arbitražna presuda. Osporavanje odluke europskog sudišta nije dobrodošlo, pogotovo kad dolazi od zemlje koja je zbog osporavanja europskog uhidbenog naloga na četiri godine zamrznula svoje eurointegracije i odnose s Berlinom. I sad je stigla otrežnjujuća poruka njemačke diplomacije, a Njemačka je, poslije Brexita i Macronove pobjede na izborima, glavno uporište europske politike. Tko misli da novac za Pelješki most stiže iz Bruxellesa po automatizmu i da to nitko ne može usporiti ili obustaviti, u krivu je. Tko misli da hrvatska tvrdoglavost neće otežati ili odgoditi ulazak u Schengensku zonu, također se vara... "

    Denis Kuljiš na stranicama Jutarnjeg lista
 

Dosta mi je i Nine i Severine

Danima me svrbe prsti da se uključim u raspravu o vrućim slučajevima borbe za skrbništvo Splićanki Nine i Severine i danima ponavljam u sebi “Ma pusti, ne tiče te se”. Ali kako medijska pažnja ne pada, jer one ne prestaju s iznošenjem prljavih detalja svoje intime i blaćenjem svojih bivših partnera, koje su, kao zrele žene pri punoj svijesti, odabrale za očeve svojih sinova, ne mogu a da ne kažem - istinski mi je žao ta dva prekrasna dječaka kojima je ukradeno djetinjstvo. Prvo zbog i svađa njihovih roditelja, a onda zbog silnog izlaganja javnosti, okrutnih tekstova i komentara koje će sutra čitati, jer jedan je već školarac, a drugi samo što nije. Tako će, na primjer, jedan od njih uskom otkriti da cjeli svijet zna kako se s osam godina popiškio u krevet, drugi da mu je otac psihički zlostavljač. Onda u priču upadaju razni likovi koji koriste trenutak slave, pa "prijateljica" organizira “vrlo uspjeli prosvjed” ispred dječakove zgrade i pokrene gomilu ljudi koji po internetu pišu brutalne uvrede svakome tko misli drugačije, pa i mojim kolegicama koje su se usudile objaviti i drugu stranu medalje. Trenutak slave dobio je i predsjednik gradskog kotara kop se bacio na lijepljenje poziva na prosvjed. Priključuje se Torcida, taksisti..., piše Nataša Bakotić u izvrsnom osvrtu na stranicama Slobodne Dalmacije..
 

Svojoj Domovini za 26. rođendan..

"Svojoj Domovini za 26. rođendan želim da se prestane družit s ljevičarima i odbaci ideje s kojima su nas više-manje svih trovali kad smo bili mlađi. Neka proda sve od čega nema koristi ona nego lažni prijatelji (s rukom na srcu op.ur.) koji se samo grebu dok ima, i nek počne nešto radit, štedit i plaćat sama svoje račune. Umisto da leži doma ili visi po kafiću lamentirajući o "društvenim nepravdama" i čeka da joj neko drugi plati piće ako se materi taj dan nije ogrebala za 20 kuna. Jer takve prijatelje niko ne želi imat, a mladost i ljepota su prolazni.."

   - Nikša Marinović, sasvim prigodno na Facebooku
 

Ovo nije priča o ustašama i partizanima

Neću vam pričati o partizanima i ustašama, iako se današnja politika vrti oko tog pitanja. Neću vam pričati o tome kako Hrvatska sve više i više zaostaje za ostalim državama Europe, iako ju je nedavno i Rumunjska pretekla prema BDP-u po glavi stanovnika. Neću govoriti ni o socijalizmu i kapitalizmu, iako u prvome živimo više od 60 godina, a iz drugoga smo izvukli samo najgore. Neću govoriti o političkom duopolu i podjeli vlasti, iako je razbijanje njega preduvjet za bilo kakve promjene. Neću govoriti ni o kupljenom stanovništvu RH koje zbog sitnih povlastica kojima ih taj duopol kupuje stalno glasaju za isto te tako uništavaju i svoju i budućnost svoje djece. Govorit ću vam o djeci. Točnije, o djeci koju sam vidio na dodjeli priznanja pobjednika Croatian Makers lige.., piše Branimir Perković na stranicama Liberal.hr
 

Pet godina od smrti Luke Ritza

Ovih dana obilježavamo pet godina od smrti Luke Ritza, zagrebačkog maturanta koji je umro usljed posljedica premlaćivanja. Luku Ritza tukli su zato jer je bio drugačiji, jer je imao dugu kosu i imao svoj stil kakav imaju i milijuni i milijuni mladića i djevojaka u svijetu. U večeri 1. lipnja 2008. godine to se pokazalo kobnim. Pretukli su ga mladići koji imaju drugi stil, šišaju se uglavnom na ćelavo i gaje mržnju prema drugačijima. Jedanaest dana kasnije Luka Ritz se ispisao iz živih i upisao se u hrvatsku povijest, kao simbol borbe protiv nasilja. Njegovi roditelji Suzana i Reno, dvoje poštenih i dragih ljudi, odlučili su donirati Lukine organe bolesnicima koji su ih trebali. Njima i Luki u čast objavljujemo ovaj spomen. Navik on živi ki zgine pošteno.
 
Nakon što su početkom tjedna Saudijska Arabija, Egipat, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) objavili prekid diplomatskih i drugih veza s Katarom koji optužuju za ‘potporu terorizmu’, osobito Al Kaidi, tzv. Islamskoj državi te Muslimanskoj braći, i to samo dva tjedna nakon posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Rijadu gdje je pozvao muslimanske zemlje na obračun s ekstremizmom, Zlatko Dizdarević, ugledni bosanskohercegovački novinar i diplomat te jedan od najpozvanijih stručnjaka za Bliski istok na ovim prostorima za tportal je analizirao uzroke nove krize na Arapskom poluotoku.
 
- "Najavu poreza na nekretnine iščitao sam kao izjavu politike da sa sigurnošću zna da smo mi ovce, ili vlast makar misli da smo nemoćne ovce. Znaš da je najmanje devedeset posto ljudi protiv, ali svejedno ideš s tim porezom jer naprosto računaš da će proći? Ljudi će malo gunđati, ali na kraju će platiti, i plaćati. Moraš biti prilično hrabar, ili si možda točno procijenio da su s druge strane ovce. Koje će samo blejati... Ideja je da promijeniš način na koji birači gledaju što se zbiva u državi. Kad to promijeniš, onda će se i stranke promijeniti, jer ne mogu ignorirati birače... Mi podržavamo sve što mislimo da je dobro kod bilo koje stranke. Svejedno nam je tko će provesti naše ideje. Pokušavamo utjecati na politiku Vlade. Važno je naglasiti – mi smo politički neutralni. Mi smo interesna udruga s jasnom misijom i vizijom, a to je zaštita interesa poreznih obveznika, čime se u Hrvatskoj prije nas nitko nije bavio. Svi su bili na suprotnoj strani. Imaš stotine interesnih skupina koje traže više novca iz proračuna. Ključne skupine su sindikati, javne službe, branitelji, penzioneri, udruge, razne gubitaške kompanije poput brodogradilišta i Petrokemije, njihovi sindikati, i tako dalje. Većina skupina radi pritisak da se proračun poveća, a na drugoj strani nije bilo nikoga – nikoga tko bi brinuo o interesu poreznih obveznika. Porezni obveznici sve to plaćaju, a nitko ne štiti njihove interese!" - kaže Davor Huić iz Udruge poreznih obveznika Lipa u razgovoru s Tomislavom Birtićem za portal Rafinerija ideja.