DUGI RAT

Nasilje kao da je postalo sastavni dio naših života. Gotovo da nema dana da ne slušamo ili ne čitamo o nekom nasilnom činu u obitelji, u školi, na cesti, u kafiću... Ubojstva i premlaćivanja postala su svojevrsni način komunikacije između nasilnika i žrtve. Stradavaju supruge, djevojke, djeca, prijatelji, vozači autobusa, neistomišljenici. Očito je da na poplavu nasilja ne reagiramo na djelotvoran način. Ni u smjeru prevencije, ni u smjeru adekvatnih sankcija za zlostavljače. Međutim, kao da zaboravljamo ili nas ne brine što se oko nas vrlo često događa psihičko ili emocionalno nasilje. Ono zna biti prikriveno i doista teško uočljivo. Najčešće se manifestira kao ismijavanje, omalovažavanje, izrugivanje, vrijeđanje, ignorirale, zastrašivanje...
Ne želim vjerovati da smo se pomirili sa sadašnjom situacijom, i da smo kapitulirali pred nasiljem koje se ponekad polako ušuljava među nas pa ga teško prepoznajemo, a ponekad ulazi u naše živote na velika vrata..

Zanimljiva su sva ova silna događanja u posljednje vrijeme. Avioni nikako da odlete iz žiže interesa pa se ministar Krstičević potrudio to ubrzati razbijanjem po Saboru, ali nije pomoglo. A nije pomogao ni HDZ-ov Mike Plenky Tyson. Uznemiruju se na pitanja ljudi koje oni smatraju klošarima. Meni je čudno da te pitanje i mišljenje klošara toliko dira. Možda je klošar ipak pogodio u živac.
Jedan od sudionika, gospon Đakić, koji nam je donio teoriju da "Odjebi!" nije psovka nego nepristojan žargon ima sina od 22 godine koji je velikim trudom i zalaganjem bez imalo pomoći postigao puno u životu. Mora da mu je stari puno puta u životu govorio "Odjebi!" pa ga je to motiviralo. Možda vam.je čudno da to nije psovka, al kad uzmemo u obzir kako se tradicionalno ljudi rukuju u Lici možda odjebi stvarno i nije neka drama.
Iako, možda su svi malo poludili jer su zaraženi (a da to ni sami ne znaju) novim virusom gripe. Zaražen je i Dr.Pernar. Gadno je kad te vlastita uvjerenja razuvjere i dokažu da si u najmanju ruku glup. Ili samo pričaš gluposti. Al nekako dođe na isto. Možda mi fali vitamina C pa malo trabunjam.
Oni koji su očito jedino kompletno zdravi i lete poput aviona koje veliki, pomalo nervozni vojnik Krstičević, neće nikad nabaviti su rukometaši. Raznose sve pred sobom kao što će sutra Bandić kad završi školu za bagerista. A opet, ako izgubimo samo jednu tekmu naći će se pokoja fotka iz izlaska koji je trajao predugo u noć, Lino će od mađioničara postati Milli Vanilli, a mi ćemo kao i uvijek doma moralizirati o svemu bez obzira što nam je dvorište često prljavije od svih onih koje pratimo, gledamo i pljujemo. 
Zanimljiva vremena su nastupila. Napravite si kokice i uživajte u najnovijoj predstavi u režiji Lijepe naše i njenih.. super-heroja.

"Domoljublje kao izgovor za sve loše nas prati još od osnutka RH. Prvo je bio izgovor za katastrofalno provedenu privatizaciju, a potom za izbacivanje iz radnog stroja stotina tisuća sposobnih ljudi koji su postali teret društva i gospodarstva umjesto da sudjeluju u punjenju proračuna. Svako propitkivanje svake loše politike u modernoj hrvatskoj povijesti smatra se veleizdajom i herezom.
Ali ova vlada to je dovela do apsurda. Nikada nije bilo očitije da karta domoljublja služi za prikrivanje koruptivnih poslova. Laganje je postalo modus operandi. I da stvar bude gora, svatko tko postavi neželjeno pitanje je "neprijatelj hrvatske države i Domovinskog rata". Na taj način, pomoću lažnog domoljublja, brani se nesposobnost, neodgovornost i bahatluk vladajućih."

- Mario Nakić u članku za liberal.hr

 

“Kako je Udba stvorila Hrvatsku" naziv je knjige autora Ivana Krmpotića, čije će se predstavljanje održalo u Splitu u organizaciji HU "Benedikt" u dvorani Dominikanskog samostana na Pazaru. Uz autora knjigu je predstavio prof. Tomislav Čolak, prvi hrvatski redarstvenik, a u ime organizatora događaj je vodio Marijo Popović.
Kad bi se čitali samo zapisi sjećanja Ivana Krmpotića, izravnog sudionika, tj. aktera povijesnih događanja u Hrvatskoj od 1970. g. do – doslovno – sadašnjeg vremena, njih se može doživjeti nestvarno, kao maštoviti napeti triler ili književničku povijesnu dramu. Međutim, dokumenti koji prate memoarske zapise zorno i nedvojbeno svjedoče da se radi o predugo trajućoj surovoj hrvatskoj stvarnosti kojoj se ne nazire kraj ni u doglednoj budućnosti. Knjiga Ivana Krmpotića prvenstveno predstavlja izvorno i dokumentirano svjedočanstvo o režimu koji upropaštava sve što je hrvatsko, a u tom kontekstu na žestokom i neprekidnom režimskom udaru nužno se našao i Krmpotić s obitelji.