DUGI RAT

Ovog ljeta, više nego ikad, nakon što su nam plaže postale pretrpane ležaljkama, javnost je konačno postala osjetljiva na pitanje ograničavanja korištenja pomorskog dobra. Dok se vodio rat oko koncesija, na najbezobrazniji je način potpuno privatizirana jedna od najljepših plaža u Dalmaciji. A baš nitko nije reagirao, piše Ivan Kaštelan na stranicama Slobodne Dalmacije. Dugačka pješčana plaža na plaži ispred kampa "Galeb" u Dućama koja označava i granicu općine Dugi Rat s gradom Omišom, a koja je i najveći mamac tisućama turista koji svake sezone napune apartmane i sobe na ušću Cetine, punih deset dana bila je u potpunosti zatvorena za javnost, a da nitko nije dao pisanu dozvolu za nešto tako ili da je plaćen pozamašan iznos za ovakav ekskluzivitet. Željezne ograde pokrivene tamnim ceradama zabijene su bile duboko u more, a zaštitari strogi i brojni. Bez šarene narukvice, koju imaju samo vlasnici skupih ulaznica, prolaza nema! Ovo dugotrajno ograničavanje pristupa plaži, jer deset dana srca sezone to jest, zadalo je glavobolju okolnim privatnim iznajmljivačima, jer gostima je trebalo objasniti zbog čega ovog ljeta ipak ne mogu na svoj omiljeni komad pijeska. A što se dogodilo? Kamp "Galeb", koji uopće nema koncesiju, pa ni koncesijsko odobrenje za korištenje pješčane plaže od koje živi kamp, već je ishodio tek odobrenja za iznajmljivanje brodica, ležaljki i dasaka za jedrenje, za postavljanje šanka i aqua parka, te organiziranje zabavnih priredbi, odnosno njegov poslovni suradnik slovenska tvrtka "Collegium Mondial Travel" koja se bavi organizacijom glazbenih manifestacija, u prostorima kampa organizirala je prvo festival "Labyrinth Open" koji je tresao Omiš četiri dana, a na koji se naslonio službeni kamp festivala "Ultra Europe" još šest dana, dakle deset dana "lokalcima" je uskraćen pristup javnoj plaži zbog održavanja glazbenih festivala. Slovenci su reklamirali ovu pješčanu plažu kao privatnu za svoje goste partijanere, što po aktualnim propisima Županije nije uopće moguće, ali zašto i ne bi kad su očito pronašli i način da im taj status omoguće.

Odluka arbitražnog suda o graničnom prijeporu Hrvatske i Slovenije uravnotežena je i razumna te bi i Hrvati i Slovenci s njome trebali moći živjeti, napisao je u članku za Euractiv ugledni slovenski intelektualac, profesor na ljubljanskom sveučilištu i bivši ministar znanosti Žiga Turk. Arbitražni sud nije prihvatio glavni slovenski zahtjev - teroritorijalni izlaz na otvoreno more, ali joj je, s druge strane, dao većinu Piranskog zaljeva i neškodljivo pravo prolaska hrvatskim vodama do otvorenog mora, piše Turk. Slovenija zbog toga nije u poziciji da polaže pravo na gospodarsku zonu na Jadranu ili radi bilo kakve neprilike suprotno hrvatskoj volji. Time je arbitražom ispunjen glavni hrvatski strateški cilj, objašnjava Turk. Ironija je u tome što je Hrvatska dobila presudu s kojom može živjeti upravo zato jer se povukla iz arbitraže, ali je sada formalno ne može prihvatiti, piše Turk. "Bila je to mudra odluka koja je dala rezultata. Hrvati bi si trebali čestitati, odlikovati svoje obavještajce i pronaći način da prihvate odluku", prenosi tportal.