Ne cvikaj generacijo, vidimo se u subotu u 'Jure'!

Alo generacijo, mlade djevojke i vječni mladići, koji ste zakoračili stidljivo u školske papuče, navukli plave kute i sjeli u stare drvene klupe Osnovne škole "Slavko Kadić" na Oriju te rane jeseni Gospodnje 1977. praćeni pogledom strogog ravnatelja Cukre ali i pažnjom naših dragih nastavnica/ka i razrednica/ka. Alo generacijo, koja je te iste osnovnoškolske klupe napustila nešto zrelija i zeru pametnija osam godina poslije, u rano ljeto 1985., nađimo se nakon o-ho-ho godina na lijepom zajedničkom druženju, ćakuli uz "evociranje" brojnih uspomena na te bezbrižne dane, i to "već" ove subote, 25.11.2017., u 19 sati u restoranu "Jure" u Podstrani (ne možete falit, odmah je do pizzerije "Mario"). Pozovite sve naše drage kolege iz ove generacije na čašicu razgovora i bokun dobre spize.. Vidimo se! (Nema picavanja!)
 

Nemoj biti kao Krapljan

 

Živimo cijele godine, a ne samo jedan dan

I ove smo godine proslavili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, tj. dan sjećanja na Oluju. Okupili su se u Kninu, po običaju, branitelji, državni vrh, mnogi građani. Okupljaju se državni vrh, branitelji i građani svake godine i u Vukovaru.. Svake se godine sjetimo i svog planeta pa obilježavamo Dan planeta Zemlje, pa Dan bijelog štapa. Dan žena. Dan invalida.. I tako bismo mogli nabrajati još dugo. Pitala sam se mnogo puta i pitam se ponovno, čemu nam zapravo služe ti "jedinični" dani, ta najčešće isprazna veličanja onoga što bismo istinski trebali cijeniti i poštivati svih 365 dana u godini? Ali, ma što radili, živimo cijele godine, ne samo jedan dan. Kakav je uistinu naš odnos prema braniteljima, djeci, ženama, slijepima... tijekom cijele godine? ...
 

Repka.. na ponos svojim vjernim glasačima

Izvor: FB File Škobalj
 

O živima se trebamo više brinuti

Koliko je cvijeća i svijeća odneseno na groblja o blagdanu Svih svetih, položeno na zemlju, kamen, mramor... Koliko novca potrošeno! Ne zagovaram nepoštovanje ili zaborav mrtvih, ali način na koji ih se sjećamo čini mi se potpuno neprimjeren. Ne bi li bilo humanije i primjerenije kršćanskoj opredijeljenosti umjesto neumjerenog kupovanja cvijeća i svijeća pomoći živima: onima koji doista jedva preživljavaju iz dana u dan; koji ne mogu nabaviti neophodne skupe lijekove; koji plaću nisu vidjeli mjesecima ili čak godinama, a rade: umirovljenicima kojima je uskraćen život dostojan čovjeka ...
 

Zbogom ili samo doviđenja..

Eto, pari mi se da je stvarno finilo.. Jučer potop, kiša. Danas bura, orkanska. A Orkan izgubija u sudačkoj. 2:1. Hajduk je barenko čoknija bod. Hebi ga. Duga cesta, a nema obilaznice. Ni mirne luke. Poslije dugo vrimena oblačim duže gaće i tražim jaketu, spreman za kolonu, kao i svakog ponedjeljka... Večeras, nakon tužnih palačinki, negdje na praznim Dućama, vraćam se napokon doma. Serijal o Tinu je na dalekovidnici, pa da stignem na vrijeme i pogledam nešto dobro i na prvom. Na radiju opet požar. Gori u Lokvi. Di je sinoć bio potop. A večeras gori. Ne mogu ja to više razumit. Ove klimatske promjene. Milongu u kojoj vatre strasno frcaju samo uz fijuke orkanske bure. Noć i nju u crnom, s vatrenim ružom. I ono plavo, crno, duboko, što me mami beskrajem, a pomalo postaje sve hladnije.. Pari mi da je stvarno finilo. Moje lito.
 

Sirena Ane

Ima žena koje do u beskonačnost vole gledati što je novo po dućanima, skupljati cipele i torbice, ili satima na trač partiji sjediti uz jednu kavicu. Ovdje takve nemamo, u ovom tekstu novinarka Slobodne Dalmacije Tanja Šimundić Bendić i fotograf Božo Vukičević donose lijepu priču o tri dame iz tri grada koje je povezala čista ljubav prema morskim dubinama, hobi u kojem uživaju u svom slobodnom vremenu. Jedna od njih je i naša omiška, Ana Vučković. Pročitajte..
 

Katica Maximus

Editorijal, pictorijal ili kako li to već u "Maximu" zovu, možda  i nije toliko važno, no eto valja nam s našim Jeseničanima podijeliti informaciju da je Katica Rakuljić, pametna i šesna Kriljanka sa švedskom adresom ovog vikenda osvanula u svoj svojoj ljupkosti na nekoliko stranica "Maxim"-a, popularnog lifestyle magazina za muškarce. Bravo Katice.
 

Zvijezda Instagrama

Pozitivac, hedonista, esteta, globetrotter, modni agent, pravnik, folkloraš, big-brotherovac, modni influencer, zvijezda Instagrama.. sve je to i puno više momak iz našeg malog mista, Horvat Čagalj. U razgovoru za Dalmatinski portal objasnio je čime se bavi danas i kako provodi slobodno vrijeme. Pročitajte..
 
Teku posljednje pripreme za obilježavanje i proslavu 100 godina od dolaska sestara Služavki Maloga Isusa u Omiš. Na slici su detalji slavlja.
 

Prvi dugoratski plesač

Kad je ono u prošlom tisućljeću prvi toples zabljesnuo svim svojim sjajem na dugoratskoj plaži mnogi licemjeri su to naglas prokomentirali.. "ma nu je, kako je nije sram..., a neš' ti ni sisa..". Kad je prvi jogger sam od sebe potrčao dugoratskom rivom malograđani mora da su pomislili.. "jo, budale, trči, a ne mora!"... A kad je danas prvi "plesač", nazovimo ga tako, zaplesao u svih 16 na vrhu mula na Oriju, nema kome od prisutnih na rivi i u obližnjim kafićima na plaži nije privukao pažnju.. "vidi ovog gay ludonje,.. ma pleše bolje od Beyonce i Shakire..".
Plivao sam baš tada nedaleko od tog mula i doista ga je bilo super vidjeti onako rasplesanog i iz mora. Sportski obučen mladić, "oboružan" dobrim slušalicama i valjda nekim mobitelom, umjesto uobičajene rekreacije u vidu trčanja, pedaliranja do negdje i nazad, naguravanja baluna po asfaltu ili nekom travnjaku, odabrao je javno prakticirati, khmm.. moderni ples na muliću na Oriju za svoju večernju tjelovježbu, a sve to u prekrasnom prirodnom ambjentu dugoratske plaže. Ispod njega sa svih strana mreškalo se plavetnilo mora, a u daljini nestajao je rajski rujanski suton pred sutrašnju već najavljenu neveru... Čovjek i dalje pleše dok sunce zalazi iza Malog Rata, očito uživa, gušta.. Čudak neki u našem malograđanskom svijetu koji se užasava i zalaska sunca.
 
Od 21. do 24. rujna na Velikoj plaži u Omišu održava se tradicionalni Međunarodni moto susret Moto Kluba Omiški Gusar. Tisuća, dvije bikera i ljubitelja ovog "lifestylea" na kraju sezone sjatiti će se na produženi vikend u gradić na ušću Cetine u potrazi za druženjem s prijateljima i istomišljenicima te zabavom. Organizatori iz MK Omiški Gusar posvetili su ovo izdanje svog tradicionalnog partija vatrogascima, koji su opet imali doslaovno vruće ljeto na brojnim (za)kutcima naše Dalmacije. Party je humanitarnog karaktera pa znajte da donirana i prikupljena sredstva ove godine idu našim vatrogascima. Na Info pultu u danima susreta biti će ažuran popis događanja na moto partiju, a u ovoj najavi u nastavku donosimo samo dosad najavljena događanja.. Eto, vidimo se i ove godine krajem rujna na velikoj moto fešti na Velikoj plaži..
 

U Munchenu otvoren 184. Oktoberfest

U Münchenu je na veselje desetaka tisuća ljubitelja piva otvoren 184. Oktoberfest, divovska bavarska fešta koji će potrajati do 3. listopada. Ova popularna manifestacija svake godine privuče oko šest milijuna posjetitelja koji popiju oko sedam i pol milijuna litara piva, pojedu oko pola milijuna pečenih kokošiju, nešto manje pečenih pataka i oko 230.000 pari kobasica, goleme količine pereca,.. Ove godine cijene litre piva kreću su između 10 i 11 eura, no ako nekim slučajem i niste ljubitelj piva, ali ipak želite na Oktoberfest, u vinskom šatoru se može kušati više od 15 vrsta vina, šampanjac, sekt,.. piše jutros Slobodna Dalmacija, a ja se još rado sjećam, nije tome davno bilo, kada su se za Oktoberfest 2011. dva radna druga uputila u Munchen u posjet trećem kolegi koji ih je jutrima dočekivao s palačinkama i nesvakidašnjim veseljem. Festival o' piva i kobasica (i ne samo toga) mogao je početi..
 
U prisutnosti rodbine, prijatelja i znanaca, u petak, 1. rujna  u okrilju obitelji Kadić na Malom Ratu je gđa Marija Kadić proslavila svoj stoti rođendan. Rođena je 1. rujna 1917. u  Ptuju, Slovenija. Nakon četvrte godine odlazi kod tete u Zagreb. Tu se školovala i odgojila, a potom i zaposlila. Radila je, izmeđš ostalog, i u Izvršnom vijeću grada Zagreba, a vjenčala se 28. prosinca 1950. za Marka Kadića iz Kruga. U braku Marija i Marko imali kćer Lovorku, koja je umrla u 37. godini života. Suprug Marko preminuo je 1988. godine. Nakon smrti svojih najmilijih gđa Marija je došla živjeti kod muževljeve rodbine, kod Ivanke Kadić, rođene Jurin, na Malom Ratu, gdje se nalazi i danas. Iako je gđa Marija ušla u 100-tu godinu i iako je "zalegla", dobro se osjeća. Kad smo je upitali "Bako, koliko imate godina?", kao iz puške je odgovorila "Sto!“, a kad bi je potom netko ponovno to isto upitao, malo srdito bi mu odgovorila, "Pa jesam li vam  to već rekla?!".
 

Kad će više jesen?

Kao školarac jedva sam čekao da završe ne samo jesen i zima nego i proljeće pa da dođe ljeto, doba raspusta, kupanja, izlazaka i druženja. Iako mi je danas raspust potrebniji nego prije, ljeto mi sve teže pada. Jer strpljenja i novaca je sve manje, a problema, turista, sjedina i kilograma sve više. A kontinentalci i dalje maštaju o ljetu..
Ako ljeti radiš u turističkom biznisu u Dalmaciji, moraš najprije imati snagu vaterpolskog sidruna, na primjer Dejana Savićevića, da toliko posla i gostiju uopće možeš istrpjeti na leđima. Moraš imati i brzinu, na primjer Zlatka Vujovića, da to uradiš brzo. Moraš imati i izdržljivost, na primjer trenera Orkana Drage Čelića, da to radiš osam, deset ili dvanaest sati, uz šefovu nadoknadu i gazdine produžetke. Treba sve to ugostiti, smjestiti, nahraniti, sveudilj se smješkajući, pa i inspektorima. Tako osposobljen radnik, da je nogometaš, prodao bi se brže i skuplje od Nikole Vlašića.
Ako u Dalmaciji i ne živiš od turizma, trpiš gužve po gradu, visoke cijene i ispodprosječne plaće. Kvaliteta života ti je vrlo niska. I kad sve to prođe, stigne i jesen, događajna i ljudska pustoš. Tko je na turizmu zaradio, odjezdit će negdje da ga dvore kao konobar koji nakon smjene ode piti u drugi kafić. Preostali Dalmatinci ostat će sami sa sobom... piše Siniša Kekez u izvrsnom članku na stranicama Slobodne Dalmacije. Pročitajte..