Stanovnici Splita i okolice te Poljica i omiškog područja muku muče s prometnim gužvama tijekom turističke sezone, a čini se da nisu mirni ni u zimskim mjesecima. Naime, zbog radova na širenju raskrižja na Jadranskoj magistrali duž Podstrane, izgradnje dodatnog traka za skretanje u naselja i autobusnih stajališta, prouzrokovane su nove gužve na koje vozači i njihovi suputnici moraju računati prije sjedanja za upravljač. Proteklih dana kolona je sezala od izlaza iz Splita pa sve do Strožanca. Tako bi svi oni koji iz tog smjera putuju na posao trebali krenuti puno ranije od uobičajenog, jer je jučer vožnja od Dugog Rata do Splita, duga 21 kilometar, potrajala više od 75 minuta, umjesto uobičajenih pola sata, piše Slobodna Dalmacija.
 

Život u koloni

Slali smo im autiće, razglednice, slikavali se usrid noći isprid "jureće" 60-ke, dilili vodu turisticama u koloni, vlakićem "oslobađali" Omiš (i Dugi Rat), ¸dozvali predsjednicu na kavu u Omiš, marendavali i žrtvovali se za BCTO, i uvik je ministar, dežurno prometalo smetalo, rekao "počinje gradnja još u mom mandatu".. Bojim se da nam nema neke koristi od prosvjeda, a nažalost niti Okruglog stola, jer šta nam "stručnjaci" mogu reć osim "počinjemo najesen.." ili "krećemo odmah nakon što izgradimo Pelješki most".. ili pak čekamo "samo da ministrica Žalac osigura EU sredstva, pa ćemo vam izgraditi i luku na Krilu, za žuntu..". Umrit ću ti, jadan ti sam, mlad i zelen, a neću se uz čvor Dugi Rat (ili Krilo) nikad ponosno s malom popet na brzu cestu Omiš-Split i ubaciti u četvrtu.. A da okrenemo pilu naopako? A da pomognemo našoj mladoj partitokraciji? A da se sami organiziramo? Pokrenemo "megauspješnu" crowdfunding kampanju za kupovinu "svog metra brze ceste"? A da počnemo rudariti bitcoine (sad je, kažu, najbolje vrijeme) u onom omiškom tunelu koji ne vodi nigdje? Još..

Svašta mi pada na pamet u koloni.
 

Obljetnica smrti Franje Tuđmana

10. prosinca se navršava osamnaest godina od smrti prvog Hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je napokon, nakon dugih stoljeća, izborila svoju nezavisnost i samostalnost. I 18 godina poslije većina žitelja RH ima miješane osjećaje vezane uz prvog predsjednika. Kao političar, gledaju li se postignuća, bio je vrlo uspješan, a među velikim dijelom javnosti i iznimno popularan. No napravio je i nejverojatno krupne, a u slučaju politike prema BiH i tragične pogreške. Kritičari mu zamjeraju autoritarnost i tajkunizaciju države od čega se još nismo oporavili, no stvaranje Hrvatske kao samostalne države u Domovinskom ratu, u vrijeme sasvim nenaklonjeno borbi za neovisnost, kada su iz svijeta dolazili pritisci da se bivša država održi, zaista je njegov najveći uspjeh. Neka mu je laka hrvatska zemlja.
 

Život uz najopasniju prometnicu

Jadranska magistrala je prema broju nesreća najopasnija prometnica na području Splitsko-dalmatinske županije, jer je od početka godine na njoj zabilježeno više od 260 incidenata sa šest smrtno stradalih osoba. Najkritičniji je potez od Bajnica do Omiša, na kojoj se, nažalost, najčešće gube ljudski životi. Neslavan naziv "crne dionice" taj je dio Magistrale dobio zbog činjenice da je na njemu u godinu dana bilo 50 prometnih nesreća, pri čemu su tri situacije rezultirale stradavanjem ukupno pet osoba. U jednoj od njih, u sudaru "Prometova" autobusa na liniji Omiš – Split i peugeota na istočnom ulazu u Krilo Jesenice, poginule su tri osobe na licu mjesta. U ostalih 47 nesreća četiri su osobe teško ozlijeđene, a 35 ih je zadobilo lakše ozljede. Koja je razlika među dionicama dužobalne državne prometnice, vidljivo je iz podatka da se tijekom prošle godine na potezu Pisak – Dubci dogodilo šest nesreća. U njima, srećom, nije bilo smrtno stradalih, a u tri sudara lakše je stradalo osam osoba. Od spomenutih ukupno 260 nesreća od početka godine na dijelu Jadranske magistrale između mjesta Svinca na zapadnom rubu naše županije do Gradca na granici s Dubrovačko-neretvanskom županijom, dugom 140 kilometara, osim šest smrtno stradalih sudionika u prometu, 34 osobe su teško ozlijeđene, a 140 su zadobile lakše ozljede, piše Slobodna Dalmacija o crnim statistikama života uz najopasniju prometnicu u županiji.
 

Vrulja još ne vrije, ali..

Bilo je pitanje vremena kad će se barem ljubitelji prirode ujediniti te pokazati kako su bageri još uvijek na protupožarnom putu preko Vrulje, onom kojeg do svojih smještajnih jedinica probija žeževački poduzetnik Stipe Latković, splitski "kralj nogostupa", vlasnik TV Jadran i tvrtke "Point" te dobar prijatelj brojnih hrvatskih političara.
Na Latkovićevu trasu u ponedjeljak su, piše Slobodna Dalmacija, oboružani transparentima, stigli članovi trail treking kluba "STrka" iz Splita i Udruga prijatelja kulturne i prirodne baštine Piska "Puntapet".
– Htjeli bi skrenuti pozornost na prekomjernu devastaciju jedne od najljepših uvala i prirodnih fenomena na južnom Jadranu, odnosno Vrulje, pitajući se tko je to dopustio, te postoje li dozvole za ovo i od koga su izdane..
 

Šta reći? Koju posluku porati? Poslati. Kome?

"Još nam u ušima zvoni predsjedničina nedavna preporuka da svatko kome se ovdje ne sviđa u svako doba može otići, a već je brzometno stiže vapaj za onima koji zbilja masovno dižu sidra te time produciraju duboke činovničke strahove pred nadolazećom demografskom, poreznoobvezničkom i mirovinskom slikom. Kojoj predsjednici vjerovati, koju preporuku poslušati?"

  - Davor Krile u izvrsnom članku objavljenom na stranicama Slobodne Dalmacije
 

Pišem pismo, stojim u koloni..

Kolege s Podstrana portala, baš kao ni mi, ne mire se s gužvama na Jadranskoj magistrali, na njenoj najzagušenijoj dionici Split - Omiš, pa su se nakon više prepiski s Hrvatskim cestama oko problema raskrižja ceste D8 - Stobreč - TTTS, gdje duljina trajanja zelenog svjetla gotovo jednaka u oba smjera prometovanja, obratili i resornom ministarstvu prometa, kojeg su upoznali i s dva prijedloga koja smatraju dobrim rješenjem za prometnu gužvu kroz Podstranu, a koje je djelom uzrokovana i navedenim raskrižjem s najgušćim prometom u Hrvatskoj. Pismo ministru Butkoviću i odgovor iz njegovog ministarstva možete pročitati ovdje.

Naravno da su i ministar prometa i službe njegovog ministarstva ustvrdili ono što smo svi već znali, a to je da je konačno rješenje za navedeni problem izgradnja ceste Mravinci – TTTS – Dugi Rat – Omiš, olitiga izgradnja nastavka brze ceste Trogir - Omiš. Navedena prometnica je definirana u novoj multimodalnoj platformi splitske aglomeracije, a trenutačno je u fazi usvajanja studije utjecaja na okoliš (prethodno je izrađena studija izvedivosti). Sukladno navedenom, poručuju iz ministarstva, do kraja 2018.g. mogu se očekivati radovi na ovoj prometnici... Oleže, ožeži! :-))  Predmetna prometnica planira se financirati sredstvima EU. U predmetnom projektu planirana je i rekonstrukcija postojeće ceste D8 na način da se uredi kao moderna gradska prometnica sa svom potrebnom komunalnom infrastrukturom i razinom usluge koju ovaj predio zaslužuje.
 
Bitka za Vukovar, u kojoj su, prema podatcima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991. ubijena ili poginula 1.624 branitelja i civila, te ranjeno njih 1.219, počela je 25. kolovoza, kada su JNA i srpske paravojne formacije krenule u opći tenkovsko–pješadijski napad. Prema podatcima bolnice, u agresiji na Vukovar i okupaciji toga grada ubijeno je ili poginulo oko 3.600 branitelja i civila. Opkoljeni grad branilo je oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde i policije, te dobrovoljaca HOS-a koji su bili pripadnici 204. brigade Hrvatske vojske. Ubijeno je ili poginulo 3.600 ljudi. Nakon što je agresor zauzeo Vukovar, koji je potpuno razrušen, protjerano je oko 22 tisuće Hrvata i pripadnika ostalih narodnosti, a u srpske logore odvedeno je nekoliko tisuće branitelja i civila. Nad zatočenim vukovarskim braniteljima i civilima počinjeni su mnogi zločini, a na nekadašnjem poljoprivrednom dobru “Ovčara”, između ostalog, ubijeno je 200 branitelja i civila odvedenih 19. studenoga iz vukovarske bolnice. Oni su zakopani u masovnoj grobnici.

Vukovar. 26 godina poslije. Cijela domovina prisjeća se tragičnih događaja i sa svih smo strana zasuti svjedočanstvima i slikama koje su iznad svakog komentara. Ipak, o Vukovaru još uvijek nema istine. Umjesto povijesnog odmaka potrebnog za znanstvene i cjelovite rezultate, najkrvaviji događaj u novijoj hrvatskoj povijesti se, nažalost, sve se više mistificira, čime potraga za istinom nailazi na gustom maglom obavijene prepreke.

Vukovar. 18. studenog. Dan sjećanja na Grad. Jedini je dan kada Hrvatska stvarno misli na ovaj grad i prisjeća se onoga što je on učinio za obranu Hrvatske. Prilika je to i da se prisjetimo i svih nerazjašnjenih okolnosti oko uzroka njegova pada, odnosno pitanja je li se mogao spriječiti. Te odgovore do dan danas nismo doznali. Umjesto neke naše istine, u prisjetimo se očajničkih vapaja i optužnice legendarnog izvjestitelja Hrvatskog radija Siniše Glavaševića, po uzoru na legendarni Zolin "J´accuse", koju su mediji danas uglavnom zaboravili, u jednom od njegovih posljednjih javljanja iz Vukovara u studenome 1991.

"...Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta, te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo. Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike..."

"...Optužujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se, da ćete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo, garantiram Vam..." - izvještavao je tada Glavašević.

Vukovar. 19. studenog 2017. Posjetitelji odlaze. Građani ostaju u polupustom gradu gdje je život skup, a plaća niska, ako je uopće i ima, gdje od velikih tvrtki postoji još samo tvornica obuće "Borovo", pred stečajem. Grad je ovo ljudi koji nemaju posao, grad bez investicija, čija mladost odlaze u potrazi za poslom i boljom budućnošću u inozemstvo, grad gdje postoje srpski i hrvatski kafići, a djeca idu u istu školu ali u odvojene razrede...

Novinar Nedžad Haznadar koji je bio ratni reporter u gradu na Dunavu na 26. obljetnicu pada grada posjetio je Vukovar s Brankom Borkovićem, Mladim Jastrebom i posljednjim zapovjednikom Vukovara, te  Marinom Vidićem Bilim, ratnim vladinim povjerenikom za Vukovar. Ta dvojica njegovih suputnika izdajnici su, krivci za pad Vukovara! Uz njih su na popisu i glavni zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković Stari Jastreb, Nikola i Ljiljana Toth, Danijel Rehak... To je barem službeni stav Republike Hrvatske i do dan danas nije promijenjen. Zaključak je to takozvane “Manolićeve komisije” koju su uz tog praoca hrvatske i jugoslavenske obavještajne službe vodili njegovi najbliži, Josip Perković i Zdravko Mustač, nedavno osuđeni na doživotne zatvorske kazne na münchenskom Zemaljskom sudu zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Komisija je zasjedala samo mjesec dana i “sve” su odmah i nedvojbeno utvrdili, piše Haznadar na stranicama današenjeg Večernjeg lista.

Vukovar. Jednog ljepog sunčanog dana. Školska djeca su u istim klupama i imaju iste mogućnosti, dječje brige i veselja i lako razbijaju i posljednje predrasude koje su im na leđa natovarili njihovi roditelji. Grad je pun mladosti. Cvate poduzetništvo. Posla ima za sve one koji žele raditi, učiti, napredovati, osigurati budućnost sebi i svojoj obitelji. Uz vodotoranj, vukovarsku bolnicu, Ovčaru, Vukovar ima i druge, sve više prepoznatljivije simbole. golubicu, muzeje, Vuku, znanstvene institute, splavove, kruzere, filmski festival, restorane, knjižnice, parkove, vibrantnu poslovnu zajednicu, jaku startup scenu, muzeje, borosane, šarane i fiš paprikaš, podrume dobrog vina, izvan grada nepregledna polja puna pšenice i ostalih kultura koje se pametno navodnjavaju, izletišta koja su vikendom i praznikom puna mještana i gostiju, a pogotovo kad svane ovakav lijep i sunčan dan.

Vukovar. Sutra. Dobro, prekosutra. Još jedan lijep hrvatski grad, ugodan za življenje. Grad kakav njegovi građani i cijela Hrvatska zaslužuju.
 

Pridruži se mimohodu

U petak, 17.11. pridružimo se mimohodu "ZAPALIMO SVIJEĆU SA CIJELOM HRVATSKOM". Polazak je ispred škole u Oriju u 16:30 sati prema spomeniku poginulima i svim braniteljima u Dugom Ratu. Prigodni program te odrješenje za poginule i pokojne branitelje održati će se na trgu pored spomenika ispred crkve sv. Josipa.
 
"Cian" je u akciji. Crna je srijeda za miševe, štakore i ostale nepozvane glodavce. Radovi sustavne prevencije deratizacije danas će se obavljati u Dugom Ratu. Tom prilikom će u stambene objekte i okoliš biti postavljani parafinizirani mamci, zatrovani antikoagulantima, obavještava i Slobodna Dalmacija. Djelatnici tvrtke "Cian", koji će vršiti deratizaciju, mole Dugoraćane da im omoguće nesmetan i siguran pristup u objekte i dvorišta te da onemoguće djeci i životinjam pristup zatrovanim mamcima koje se ne smije micati ni dirati. Glede mamaca na dvorištima ne znam tko će danas zabraniti buri njihovo pomicanje, ali eto, valja nam deratizirati Dugi Rat.
 

100 godina Oktobarske revolucije

Sutra je stota godišnjica propalog komunističkog eksperimenta. Tim povodom u Splitu će se održati tribina pod nazivom “Odjeci velikog oktobra”. Tribina počinje u ponedjeljak, 6. studenoga, u splitskom kinu Zlatna vrata, s početkom u 18 sati, povodom stote obljetnice velike Oktobarske revolucije. Na njoj će o dramatičnim događajima s početka prošlog stoljeća i dubokim društvenim promjenama biti postavljeno nekoliko tema: politološki aspekti oktobarske revolucije, posljedice - što je nastalo i što je ostalo od revolucije, oktobar i umjetnost, suvremena ljevica u svijetu i u nas i druge. A o svemu tome govoriti će: Tonči Šitin, Pavle Vukčević, Damir Pilić, Ante Jelaska, Dragan Markovina i Ivo Anić.
 

Dućke novitade

Kako neman ništa lipo i novo za prijavit, evo barenko nešto s fejsa našeg svagdašnjeg. U potoku 500 metara prije vode put Starog sela Duće, nekome je bilo žaj stare kupe bacit na otpad u Zakučac, nego ih je muzejski odložija ispod ceste da im se svi mogu divit.. Ako itko ima saznanja koji je ovo kustos učinija, odnosno čije bi kupe mogle bit, tko ima detektivske sklonosti pa je več istražija ili zna tko u užem krugu mista renovira krov i ima je krovni prozor čiji se okvir vidi na slici, neka (može i anonimno) obavjesti našeg općinskog komunalnog redara ili članove udruge Duće, pa će oni onda općinare. Sve u svemu očito je riječ o velikom Hrvatu, domoljubu, ljudini i osvjedočenom ljubitelju naše prirode i društva.
 

Spomen na naše drage pokojnike

Uoči i za vrijeme blagdana Svih svetih i Dušnog dana mnogi naši sumještani u tišini pohode grobove svojih najbližih, pale svijeće, ostavljaju bukete cvijeća i tiho se mole za svoje drage pokojnike. Ovo su dani kada se uz svijeće podno križeva i kapelica, te misna slavlja prisjećamo onih koji više nisu s nama, s nadom da su svi oni pronašli svoj mir.
 

Obilježavanje dana Svih Svetih i Dušnog dana

Na blagdan Svih svetih prisjetiti ćemo se svih naših nebeskih zaštitnika, a dan poslije u znak sjećanja položiti ćemo cvijeće i upaliti svijeće na grobovima naših najmilijih. 1. i 2. studenoga, blagdan Svih svetih i Dušni dan, dani su kada se posebno sjećamo i u duhu povezujemo sa svojim pokojnicima. Kad ovih dana dođemo na posljednja počivališta zapaliti svijeću za svoje najmilije koji više nisu među nama, umjesto tuge koja će uvijek biti prisutna, prisjetimo se radije i onih lijepih trenutaka koje smo zajedno proživjeli i budimo sretni što su bili s nama, što su bili dio naših malih života. Tako razmišljajući, brzo uviđamo kako mnoge stvari koje nas danas naoko brinu i tište ili se pak čine nerješivim, uopće nisu ni vrijedne ni značajne u velikom poretku stvari i, kad prođe neko vrijeme, nećemo ih se ni sjećati.. Važne će nam biti one danas naoko male životne stvari i osobe koje nas svakodnevno izgrađuju i oplemenjuju, a za koje ne nalazimo dovoljno vremena, One koje nas čine boljom osobom, boljim životnim suputnikom, rubni detalji koje zauvijek ostaju u našim srcima, naoko sitni, mali trenutci, tihi unutarnji uspjesi, zrnca prigušene radosti, kapi vremena koje smo proveli zajedno u malom slapu koji poput Cetine teče vječnim kanjonom života u ovom ponajljepšem dijelu svijeta, prema ušću.. Sve ono što živeći često uzimamo "zdravo za gotovo". A ne bismo trebali.
 

Jeseničani na Sustipanu

Misnim slavljem, koje će se održati na mjesnom groblju Sustipan, Jeseničani će i ove godine tradicionalno obilježiti blagdane Svih svetih i Dušni dan te na grobove svojih pokojnika upaliti svijeće i položiti cvijeće, prisjećajući se naših vjernih mrtvih koji počivaju na ovom groblju i na grobljima diljem svijeta, a spomenuti će se neki i izmoliti pokoji očenaš i za one duše kojih se više nitko nema spomenuti..