DUGI RAT

Omiško kazalište "Mali Princ" ima novu, moćnu, mračnu, jaku predstavu, monodramu, koja će Vas "pratiti" još dugo nakon što izađete iz mraka kazališne dvorane. Šutljivi. Zamišljeni. Ta bili ste dio nijeme "šutljive većine" koja samo sluša što ima svijetu reći jedna žena, žena koja je imala hrabrosti da se suprostavi silovitom povijesnom hodu sa svojim sitnim ženskim korakom, svojim snom o sreći, svojom ljubavlju prema kćeri, prema voljenom čovjeku.., ženi koju je na sceni malog kazališta izvrsno i nadahnuto odigrala velika Ivana Giove Župa. Riječ je o monodrami "Klytaimestra" Marijana Matkovića u izvedbi spomenute dramske umjetnice Ivane Giove Župa i režiji Petra Buljevića. Kostim u predstavi su izradile Ana Džido i Olgica Gašparić, a prijestolje je izradila Zorica Bulić. Petar Buljević potpisuje izbor glazbe, rasvjetu, audio i svjetlosne efekte.
"Klitemnestra Ivane Giove Župa silovitih je i snažnih emocija koje se izmjenjuju velikom brzinom, svu tragediju jedne bolom izranjavane, ali istovremeno i nesalomljive žene. donijela je u duboko proživljenoj i usredotočenoj igri koja je potpuno uzela pažnju publike... Režija Petra Buljevića, u suradnji s domišljatim tonskim, svjetlosnim i scenografskim rješenjima, promišljena je do zadnjeg detalja, te sjajno barata simbolikom scenskih rekvizita u pričanju priče...", zapisala je Jasenka Leskur, novinarka Slobodne Dalmacije koja prati kazališnu scenu u svom osvrtu na stranicama splitskog dnevnika..

KLITEMNESTRA, OSVRT NA PREMIJERU OMIŠKOGA KAZALIŠTA "MALI PRINC"

Tragedija igre ženskog i muškog principa

Klitemnestra Ivane Giove Župa silovitih je i snažnih emocija; tragedija u duboko proživljenoj i usredotočenoj igri koja je potpuno uzela pažnju publike

Piše: Jasenka Leskur / Slobodna Dalmacija
Foto: Željko Šunjić
Izvor: Slobodna Dalmacija

Premijema predstava “Klitemnestra” omiškoga kazališta Mali princ izvedena je u nedjelju navečer pred punim gledalištem, a glumicu Ivanu Giove Župu ispratio je eksplozivan i dug aplauz publike koja je prethodno u 50 minuta dugoj i “stotinu kilograma preteškoj” tišini pratila monodramu Marijana Matkovića u režiji Petra Buljevića.

Potpuni uspjeh predstave naročito podcrtava odluka da se ovakav tekst, napisan 1972. godine, izvuče na repertoar malog, ali ambicioznog kazališta: upravo danas, u okruženju u kojem ne postoji suglasnost da treba učiniti sve da se žene zaštiti od nasilja, ali se zato javljaju mnogi koji misle da znaju kolika i kakva bi trebala biti mjera njezine slobode. Ovaj tekst jednostavno bolno podsjeća na to koliko se ništa ili malo toga mijenja kad je u pitanju žena, njezino pravo na izbor života kakav želi živjeti.

Kraljica Klitemnestra zatvorena je u tamnicu pred čijim je vratima čeka rulja predvođena njezinom djecom koja će joj, da obrane čast njezinom rukom ubijenog oca, uzeti život. Suočavanje s neminovnom smrti izvlači najveća, vječna ljudska pitanja. Je li ispravno živjeti životom mimo normi koje nam propisuju tobože "božanski’ zakonici od početka svijeta do dana današnjega? Koja je razina trpljenja i pokornosti u sitoj građanskoj sigurnosti? Koju cijenu plaćamo ako se odreknemo sami sebe? Koja je granica dopuštene ljubavi i može li se ljubav mjeriti mjerom? Je li rat u koji bezglavo odlaze ljudi plemenit, častan? Što je to povrijeđena čast naroda koja postaje glavni zamašnjak rata?

Dobar posao Malog princa

Klitemnestra govori, a nijema, šutljiva većina sluša što ima reći žena koju je ambiciozni muž izdao žrtvujući život njihova djeteta, da bi predvodio krvavi desetogodišnji rat i sijao smrt, a potom u obiteljski dom doveo i ljubavnicu. Žena kojoj je život to nadoknadio ljubavlju drugog muškarca. No, koja će, nakon što je ubila svoga muža, vladara i ratnog pobjednika, ostati zapamćena kao prijezira vrijedna bludnica. Ženski princip koji nosi ljubav i majčinstvo ubija onaj muški - rat. domovina, čast,slava...

Klitemnestra Ivane Giove Župa silovitih je i snažnih emocija koje se izmjenjuju velikom brzinom, svu tragediju jedne bolom izranjavane, ah istovremeno i nesalomljive žene, donijela je u duboko proživljenoj i usredotočenoj igri koja je potpuno uzela pažnju publike.

Nije monodrama na maloj pozornici Ilirskog sjemeništa - gdje vam je prvi red gledatelja na dohvat ruke -za male bebe! Teška je to i kliska disciplina u kojoj dolaze do izražaja sve zamke glumačkog zanata, no Župa ih je uspješno preskočila.

Režija Petra Buljevića, u suradnji s domišljatim tonskim, svjetlosnim i scenografskim rješenjima, promišljena je do zadnjeg detalja, te sjajno barata simbolikom scenskih rekvizita u pričanju priče.

Riječju, dobar posao omiških kazalištaraca!