Od Bajnica pa do Prika
šestan, smišan, lip ka' slika,
(modro more, nebo, kamen);
rodnog kraja našeg znamen.
Uz brata nek' stane brat
da nam cvjeta Dugi Rat!

Napredujmo svi u slozi,
sveti Jure nam pomozi,
što te puk poljički štuje
kroz bonace i oluje.
Za vrat ćemo zmaju stat;
nek' nam živi Dugi Rat.

Od Poljičke stare slave
do Hrvatske nam države,
dosanjasmo davne snove
za sve kćeri i sinove.
Sve ćemo od sebe dati
za ponosan Dugi Rat.

Da nam vino, ulje rodi,
da rastemo u slobodi;
za buduće dneve lipe
pomozi nam sv. Josipe;
molit ćemo Tebe znat
da uzdigneš Dugi Rat.

    -  prof. Ivan Miljak
 

Udbaši

U jednoj od nedavnih medijskih "poslanica" koje si već godinama s brda na brdo, urbi et orbi, razmjenjuju naš predsjednik i premijer, prčeviti brđanin s Pantovčka je spomenuo i velikog hrvatskog pjesnika Borisa Marunu i njegovu pjesmu "Udbaši" u poruci svom intimusu, plamenom jazavcu.
Legendarnog hrvatskog pjesnika Borisa Marunu, koji je živio i stvarao mahom u emigraciji (u Hrvatsku se vratio tek nakon pada komunizma, 1990.), nećemo ovdje stavljati u istu rečenicom s gore navedenima hrvatinama. Marunu su ionako za ‘nedostatak hrvatstva’ oduvijek korili mnogobrojni kulturni djelatnici koji su u komunizmu dobivali titule, priznanja, nagrade i stanove, a nakon 1990. sve su to htjeli i od Oca domovine, privijajući se uz njegove skute. Kad je Maruna, koji se iz emigracije vratio 1990. na Tuđmanov poziv, imenovan šefom Matice isljenika i nakon što je nakon sukoba s Ocem domovine dao ostavku i približio se SDP-u, te postao član Savjeta SDP-a, njegovo ponašanje shvatili su kao izdaju. Maruna je ponovno usred Zagreba postao ono što je bio i prije diljem svijeta - hrvatski disident.
Pjesma "Udbaši" objavljena je u njegovoj zbirci "Bilo je lakše voljeti te iz daljine – povratničke elegije", Zagreb, 1996. Izvrsna je. Pročitajte je u nastavku članka ...
 

Povodom Svjetskog dana poezije

Danas, na prvi dan proljeća, obilježava se i Svjetski dan poezije kojeg je proglasio UNESCO 1999. godine s ciljem promocije čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije u cijelom svijetu kao i zbog davanja priznanja i podsticaja nacionalnim, regionalnim i međunarodnim pokretima poezije.
Ovim lijepim povodom, opet Vam skrećemo pažnju na poete među nama, a jedan od njih svakako jest Ivan Miljak, nastavnik Hrvatskog jezika u zasluženoj mirovini. Njegova pjesma "Barbara" nastala je 1986. i već je objavljena na ovim stranicama, te u nezaboravnom lokalnom listu "Odjek Mosora". Naravno, Miljkova "Barbara" nastala je prema istoimenoj pjesmi legendarnog Jacquesa Preverta, te je prilagođena aktualnim temama 80-ih godina prošlog stoljeća.

Barbara

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
kada smo se tražili Omišom
ti i ja nasmijani rascvjetani zatelebani do daske
pod onom sretnom 100% čistom kišom.
Sjeti se Barbara ondašnjeg Fošala
i galebova i svježeg maestrala
vonja lažine i cetinskih vala.
Davno to bješe a meni se čini
da jučer bješe cvijete moj prefini.
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
al' što to ima veze
važno je bilo šetati Omišom
pod onom sretnom bez prašine kišom
koja nije mogla utjecat' na gene
na koronarni sistem jajne stanice i vene
prosto stoga što kiša bješe čista
ko naša ljubav što tada zablista ...
 

Boris Maruna: Svršetak ljeta

Ničemu ti neće služiti stihovi koje sada pišeš
Dan se mrači i kiše s kraja ljeta ispiru grad
Zahvalnost asfalta isparava naše korake
Odlazi ljeto
I s njime započinje još jedno presvlačenje koža
Zreli plodovi jeseni pokazuju začetke smrti:
Crv sumnje opsjeda sve što si ikad htio
Kiše ispiru grad i odnose sa sobom pijesak
I žene i noći, šetnje uz obalu i šetnje boricima
Književne rasprave i političke debate
Ulaženja u more, barove, talog ispijenih čaša
I riblje kosti; cijele naplavine istina kao stihove
Koji ikada nisu živjeli.

Boris Maruna, hrvatski pjesnik
(1940. - 2007.)
 
Omiški pjesnik Mirko Perak u petak, 24.09.2021. u 19 sati ispred Gradske knjižnice u Omišu promovirat će svoju treću knjigu poezije "Kamena lica omiških ulica". Ta zbirka, zajedno s prethodnicama "Ko nam je ukra Kamenu klupu" i "Kameno srce Mirabele", zaokružuje njegovu "Kamenu trilogiju", piše Siniša Kekez na stranicama Slobodne Dalmacije.
A da je kameni grad Omiš znao prepoznati važnost "Kamene trilogije", pokazuje i osobna Nagrada grada Omiša koju je dobio Mirko Perak, dugogodišnji član poznate omiške rock grupe koja se zove a kako drugo nego Kamena lica.
- Sve je ovdje u kamenu, odatle ideja o trilogiji, koju sam ovom knjigom zaključio. I ova zbirka, kao i prethodne dvije ima točno 68 pjesama, čime odajem počast 1968., za rock i svijet izuzetno važnoj godini - objašnjava Perak i otkriva da će na promociji dvije pjesme odsvirati on i klavijaturist Kamenih lica.
- Pravi koncert cijeloga benda bit će u dogledno vrijeme, da obilježimo 25 godina od prestanka rada - najavljuje pjesnik i gitarist koji je Omišanima najpoznatiji po svojoj građanskoj karijeri, kao pravnik omiškoga Vodovoda, koji ustrajno opjevava rodni grad.
 

Kamena lica omiških ulica

Gradska knjižnica Omiš poziva sve zainteresiane na promociju zbirke pjesama "Kamena lica omiških ulica" Mirka Peraka koja će se u organizaciji Gradske knjižnice Omiš održati u petak, 24. rujna 2021. u 19 sati ispred knjižnice. Ova je zbirka posvećena ekipi s Kamene klupe i svima onima koji vole Omiš i nose ga u srcu...
U nastavku članka pročitajte posljednju pjesmu iz zbirke s tematskom porukom iz naslova pjesme... uživancija, zezancija...
 

Tjedan Josipa Pupačića

 

Sretan je tko može voljeti

U životu ne postoji nikakva dužnost osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
to je rekao Buddha,
to je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Hermann Hesse
 

Kad se nebo iznad Bajnica otvorilo

Kad se nebo iznad Bajnica otvorilo
More se rastopilo i uljen poklopilo
A te se sunčeve zrake...
Pritvorile u barke.

~ I u malo veće brode, šta furešte u vižite vode.

Ugo Matulić
 

Evidencija

Poezija je evidencija
nezavršenih ljubavnih priča.
Sve što je u njima ostalo neizrečeno,
neodživljeno,
do beskonačnosti odgođeno,
pretoči se s vremenom
u nekakav patetični
nezgrapni stih.
Čak i ako ga se ne zapiše.
Ne izgovori.
On svejedno i dalje postoji.
Zato sam prestao pisati ljubavne pjesme.
I točka.

/ Ivica Sorić Suri