DUGI RAT

Godinama unatrag, dok je cijela splitska obilaznica, pa tako i njezin omiški dio, izvedbeno najkompliciraniji i najskuplji, bila tek u povojima, inženjeri okupljeni oko profesora Duška Marušića, dekana Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu, upozoravali su kako je to bacanje novca i kako predviđena obilaznica neće riješiti prometne probleme na dionici koja je i službeno proglašena najprometnijom u zemlji, piše Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije.
I koliko god profesor Marušić govorio - a govorio je, među ostalim, i sa stranica Slobodne Dalmacije - toliko su neimari iz Hrvatskih cesta, kao tvrtke korifeja države koja je odlučila negirati postojanje i ikoga i ičega prije vlastite samopojave, tvrdoglavo išli putem za koji je u startu bilo jasno da je krivo ucrtan.
Rezultat svega nije samo most bez burobrana, izložen najjačoj mogućoj buri kao ozbiljan konkurent tunelu koji je cijelo desetljeće iz ničega vodio u ništa, nego i prometno rješenje, prigodno nazvano privremenim, koje pod a) onemogućuje pješacima da iz Zakučca na bilo koji način dođu u par kilometara udaljeni Omiš, te pod b) planira sav promet s obilaznice usmjeriti na seoski put koji do Splita vodi preko Naklica, Tugara, Srinjina i Žrnovnice i na kojemu se već sada nalazi više od 50 "ležećih policajaca".
A sve to za više od 70 milijuna eura, koliko će koštati samo omiški odvojak splitske obilaznice.
Profesor Marušić, danas nažalost pokojni nestor hrvatskoga građevinarstva, do u detalje je argumentirao kako je takozvana "donja obilaznica" ne samo najbolje, nego i jedino rješenje omiškog prometnog gropa, no u Hrvatskim cestama na to su samo odmahivali rukom. Oni su imali svoj plan. I troškovnik...

Donja obilaznica

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

"Donja obilaznica", da vas sad pretjerano ne "davimo", podrazumijevala je napuštanje sadašnjeg rješenja, dakle i mosta i svih triju tunela, a predviđala je tunel iz gradske luke do Cetine te most paralelan sa starim mostom kojim bi se omogućilo pretvaranje Fošala, središnje omiške ulice, u pješačku zonu. Na taj način, uzalud je govorio profesor Marušić, ne samo da bi se jednom zauvijek riješile omiške prometne gužve - njih, naime, uglavnom generiraju pješaci, a ne vozači - nego bi se i uštedio znatan novac, a izbjegla bi se i mogućnost da dobijemo skup i beskoristan most.

Profesor Marušić i ljudi iz njegova kruga, sve redom stručnjaci s ozbiljnim referencama u cestogradnji, proglašeni su neuračunljivima, čak i neprijateljima - države ponajprije, to je u Hrvatskoj najpopularnije kad u raspravi ostaneš bez argumenata - a gradnja obilaznice je, koliko god je i negdašnji omiški gradonačelnik Ivan Kovačić vrištao da se zaustavi ta ludost, nastavljena prema planu. Uz kašnjenja u programu za koja nitko nikad nije odgovarao. Niti će.

- U ovom trenutku ključno je uspostaviti bolju protočnost na relaciji Omiš -Zakučac, a to ćemo postići izgradnjom novog tunela na predjelu Lisičina koji se upravo uvrštava u gradski Prostorni plan - otkriva omišanin Tomislav Mihotić, Državni tajnik za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i zračni promet  

Dakle, ide novi tunel. I to dugačak 200 metara. Odmah ispod novog mosta. Četvrti! Nakon tri već probijena. A taj je, kažu, zapravo najvažniji. Mada, tko bi povjerovao da se nakon svega u Omišu novi tunel probija.