DUGI RAT

Puno se toga promijenilo u ovih 115 godina od kada je našeg malog mista. Započinjali su i završavali ratovi, bujale krize, mijenjala se carstva, pa države, gradile su se tvornice, ceste, čovjek je sletio na Mjesec i vratio se, a u našem malom mistu radilo se i živilo, bilo je grubo, pa je bilo bolje, poklanjali su se stanovi, građevinske čestice, stvorilo se skoro sve što i danas baštinimo, puno toga (a moglo je i više), no stare fabrike su odavno propale, pa nažalost i naša, neke su i opstale dan danas, neke nove se sagradile, zapošljavaju i dalje ljude našeg kraja, pa nam se dogodio turizam, flotu salbunjera zamjenila je jesenička flota morskih hotela, mini kruzera, neki plove i zimi, Mediteranom, Karibima, svaka Dućka uvala ima ili će dobiti svoj hotel, na Glavici još ima neugasle industrije, tvornice, obrta, a s prvim danima Nove, 2023., još toga se promijenilo, ušli smo u Schengen i još čvršće prigrlili euro... No, mi u Dugom Ratu imamo još jedan razlog za slavlje, ali ne zbog neke mijene, nego zbog nečega što uporno živi, buja i traje: godina je ovo sto i petnaestog rođendana našeg mista, našeg Dugog Rata, centra naše općine koje je pomalo nastalo i raslo oko naše Fabrike, Tvornice, čijih se ostataka ostataka, brda šljake, još nismo rješili, a kad ćemo - ne zna se. Izgleda da ona stara izreka -  “Ne mogu s njom, ali ne mogu ni bez nje!” - i dalje kod nas vrijedi.
No dobro, u godini smo velike, iako ne i okrugle obljetnice, 115. godina je od nastanka našeg malog mista, nastanka naše stare Fabrike, i red bi bio prigodnim slovom, ako ne tijekom godine i nekim primjerenijom proslavom, događajem, prisjetiti se i obilježiti ovaj jubilej.
Već ste na ovim stranicama mogli pročitati brojne tekstove o nastanku našeg mista i fabrike, ali kako skoro svi njeni suvremenici s početka prošlog stoljeća više nisu živi, evo ovih dana otišao je i šjor Jerko, jedan od posljednjih svjedoka tog vremena, a vrlo su rijetki oni koji su događaje i činjenice iz tog vremena negdje i zapisali, pa kako naši mladi čitatelji ne bi živjeli u neznanju jer nemaju gdje pročitali, a većina njih i saznati nešto više o samim počecima našeg mladog mjesta koje je izraslo oko Fabrike, Tvornice, valja nam ponoviti dobro štivo, ovom prilikom jedan vrlo zanimljivi stari članak, autentičan napis iz kojega možemo saznati kako je nastao Dugi Rat. Autor teksta koji je napisan 21. ožujka 1978. je dr. Marin Brničević, naš čovjek, rođen 1888. godine u Jesenicama i preminuo 1985. u Osijeku. Njegov tekst svjedoči kakvi su nam bili počeci, a objavljen je izvorno u Tvorničkom listu "Dalmacija" u broju iz srpnja 1989., a prenosimo ga u nastavku ovog članka u cijelosti (uz zahvalu gđi. Jadranki Brničević koja nam ga je svojedobno ustupila).
Čitajući ga slobodno razmislimo kako bi ove 2023. mogli obilježiti ovih prvih 115. godina našeg malog mista... Vrime ide i vrime je...