DUGI RAT

U sklopu Tjedna sjećanja na Vukovar i Škabrnju, koji Centar za kulturu Omiš obilježava već desetak godina, Centar za kulturu Omiš organizira u petak, 17. studenog s početkom u 19.30 sati u Ilirskom sjemeništu, Glagoljaška 11, Omiš, izvedbu monodrame Pere Eranovića "Priče iz Vukovara", Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Monodrama "Priče iz Vukovara" autorski je projekt mladog glumca Pere Eranovića, a svoju premijeru predstava je imala na Sceni 55 splitskog HNK, upravo uoči obljetnice jednog od najtragičnijih događaja novije hrvatske povijesti. Temelj u stvaranju predstave Eranoviću su bile kratke lirske priče legendarnog ratnog izvjestitelja iz Vukovara Siniše Glavaševića. Ulaz je slobodan.

PRIČE IZ VUKOVARA, HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE SPLIT, AUTORSKI PROJEKT PERE ERANOVIĆA

Piše: Petar Buljević
Izvor: Centar za kulturu Omiš

Prije 32 godine, 18. studenog 1991. godine, nakon duge i teške borbe, pao je jedan od najvećih simbola Domovinskog rata, herojski grad Vukovar. Toga se dana uvijek sjećamo s najvećom tugom i velikim ponosom, sjećamo se branitelja i svih žrtava, stoga jedino što možemo kazati je veliko HVALA, i nikada vas nećemo zaboraviti. Pere Eranović u monodrami "Priče iz Vukovara" postaje Siniša Glavašević, a mi publika, postajemo svjedoci zastrašujućih trenutaka koji su prethodili tom užasavajućem danu 18.11.1991. g.
 

Crtica o predstavi

MONODRAMA "PRIČE IZ VUKOVARA"
AUTORSKI PROJEKT PERE ERANOVIĆA
HNK SPLIT
Mentor:  Milan Štrljić
Izvodi: Pere Eranović
Oblikovatelj svjetla: Miroslav Mamić
Oblikovatelj tona: Tomislav Luetić

Monodrama "Priče iz Vukovara" oblikuje kazališni prostor u ratno sklonište u kojem glumac ostvaruje potpun i nesebičan odnos s publikom. Glumac tako, na sat vremena postaje ratni izvjestitelj, a publika njegovi sugrađani koje on pokušava rasteretiti briga govoreći o ljubavi, životu, neprijateljima, ratu, djetinjstvu kroz formu riječi, pjesme i pokreta on oživljava scensku stvarnost i suprotstavlja ideje čovjeka i nečovjeka.

Ta scenska stvarnost, kroz duhovite i tragične trenutke raste do te mjere da autentični ratni izvještaji Siniše Glavaševića postaju neugodno upozorenje do čega može dovesti slabljenje onog ljudskog u čovjeku.

Osim što će one nešto starije podsjetiti na jedno razdoblje ponosa koji se uspio održati nad tolikim strahom i patnjom, ovaj će autorski projekt novim generacijama uputiti i opomenu da je gubljenje radosti i okretanje glave od čovjeka jednako pogubno kao i zaborav.