DUGI RAT

Za normalna čovjeka, lijepa ženska je lijepa ženska, zar ne? Manje je bitno je li plava ili crnka. Zašto baš sad, u osvrtu na muško finale 43. festivala dalmatinskih klapa, o nečemu što i nije neka mudrost? Zato jer smo se nakon defilea pistom, pardon, trgom Sv. Mihovila dvanaest sudionica finala, nama što su žene drage, trebali podijeliti oko jednog uistinu banalnog kriterija: plavuša ili crnka, rekoh? Odnosno, za silinu Pivača KUD-a Cambi u napjevu “Primaliće moj zeleno” (prvonagrađeni po publici i prosudbenom vijeću) ili profinjenost Adriona s “Neću da te kunem” (drugonagrađeni po prosudbenom vijeću). Dva su načina pjevanja u pitanju, dva timbra, makar su i jedni i drugi  nastojali dokazati da je ponekad čak i boja kose relativna, što je jasno ali nebitno ...

FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ

Trijumf Pivača KUD-a Cambi

Snaga Pivača KUD-a Cambi bila je presudna u razračunavanju s makarskim Adrionom

Piše: Igor Brešan / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Dva su načina pjevanja u pitanju, dva timbra, makar su i jedni i drugi kroz alternativne napjeve “Sušna zikva na škoju” (piano) odnosno “Kad smo digli crjenu kapu” (forte) nastojali dokazati da je ponekad čak i boja kose relativna, što je jasno ali nebitno. Bilo kako bilo, za Adrion se zna da je i kad se probudi dobra klapa, a Kaštelanima je baš ovo bilo potrebno za predstojeće liderstvo koje su tako preuzeli od Šufita.

Pustimo uspomene

Kvalitetno stabilnije finale zbog “povratka” Jelse ili Subrenuma više je nego zadovoljilo no osobno razočarenje mi je loš plasman Tragosa u sredini ljestvice, baš kao i podbačaj Pinguentuma, jer ovo je bila jedinstvena prigoda pjevačima iz Buzeta. Nisu vratili uloženo, ali je zato to učinio i čini Grdelin (bronca prosudbenog vijeća).

Srebru i bronci iz publike nije baš za vjerovati, no Pasikama, (otvoreni vokali sa ruralnim šarmom) iz Kostanja nisam toliko sklon koliko uvjeren da čega se uhvati njihov voditelj, pedantni i dosljedni Jasminko Šetka, bar u broncu pretvara.

Slično vrijedi i za radišnog i emotivnog Juricu Boškovića (Jelsa). Vidjelo se to i po nekompaktnoj Bracieri, koju je “do jučer” vodio. Vinčace i Cantus su bili objektivno na repu događanja, a Puntari (trećeplasirani po publici) pokazali su koliko mogu, zapravo puno.

Nama što od uspomena živimo, jer sve prošlo je naprosto nedostižno i neponovljivo, sadašnjost je prosječna, a na budućnost ni ne pomišljamo jer je neizvjesna, napose u recesijskim vremenima. U Omišu srećom tako ne misle, na vedrom nebu jednostavno prepoznaju novu zvijezdu (a obično ne griješe!) i zato imaju prava na dugovječnost.