DUGI RAT

Kao školarac jedva sam čekao da završe ne samo jesen i zima nego i proljeće pa da dođe ljeto, doba raspusta, kupanja, izlazaka i druženja. Iako mi je danas raspust potrebniji nego prije, ljeto mi sve teže pada. Jer strpljenja i novaca je sve manje, a problema, turista, sjedina i kilograma sve više. A kontinentalci i dalje maštaju o ljetu..
Ako ljeti radiš u turističkom biznisu u Dalmaciji, moraš najprije imati snagu vaterpolskog sidruna, na primjer Dejana Savićevića, da toliko posla i gostiju uopće možeš istrpjeti na leđima. Moraš imati i brzinu, na primjer Zlatka Vujovića, da to uradiš brzo. Moraš imati i izdržljivost, na primjer trenera Orkana Drage Čelića, da to radiš osam, deset ili dvanaest sati, uz šefovu nadoknadu i gazdine produžetke. Treba sve to ugostiti, smjestiti, nahraniti, sveudilj se smješkajući, pa i inspektorima. Tako osposobljen radnik, da je nogometaš, prodao bi se brže i skuplje od Nikole Vlašića.
Ako u Dalmaciji i ne živiš od turizma, trpiš gužve po gradu, visoke cijene i ispodprosječne plaće. Kvaliteta života ti je vrlo niska. I kad sve to prođe, stigne i jesen, događajna i ljudska pustoš. Tko je na turizmu zaradio, odjezdit će negdje da ga dvore kao konobar koji nakon smjene ode piti u drugi kafić. Preostali Dalmatinci ostat će sami sa sobom... piše Siniša Kekez u izvrsnom članku na stranicama Slobodne Dalmacije. Pročitajte..

KAD ĆE VIŠE JESEN?

Nije lako izdržati ljeta u Dalmaciji. Ali, ovo ćemo, ako smo još pametni, sačuvati za sebe..

Piše: Siniša Kekez / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić, Vlado Zemunik i drugi
Izvor: Slobodna Dalmacija

PROČITAJTE VIŠE..

"Tužne su dalmatinske noći, zimi kad puše bura, samo vino i karte u konobi, do kasnih noćnih ura... Tužne su dalmatinske noći zimi kad puše jugo, samo vino i karte u konobi, a ča bi mogli drugo"