Turizam: S najmanje devet mjeseci rada do 14 mlrd. eura

turistOdavno prenosimo turističke ideje po kojima bi umjesto sedam Hrvatska mogla imati 14 milijardi eura turističkog prihoda. Samo kada bi se stvari drugačije složile, ako bi se postavili novi, bitno ambiciozniji ciljevi. Umjesto dva, tri ili četiri mjeseca godišnjeg poslovanja treba nam najmanje devet mjeseci mukotrpnog rada. Jesmo li uistinu spremni raditi u turizmu cijele godine? Za dvadesetak godina regija kojoj i sami pripadamo imat će oko 100 milijuna turista više nego sada. Godine 2030., rečeno je na nedavnim Danima turizma, svijetom će u potrazi za opuštanjem putovati 1,8 milijardi ljudi. Jesmo li spremni za izazove budućnosti? ...


POTREBAN JE TEMELJITI REDIZAJN HRVATSKOG TURIZMA

S najmanje devet mjeseci rada do 14 milijardi eura

Iako čini gotovo petinu BDP-a turizam je i dalje niskoprofitabilna grana domaće privrede. Strani investitori traže dulju turističku sezonu jer svoje ulaganje ne žele vraćati 100 godina ...

Piše: Davor Verković / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

turisticaSada je vrijeme za potpuni zaokret turističke politike, sada je krajnji čas da se počne razmišljati o duljim sezonama i većoj zaradi. Turizam Hrvatskoj donosi gotovo petinu BDP-a, puni novčanike malih poduzetnika i iznajmljivača, turizam je i ove godine ostao jedan od glavnih osigurača koji socijalne tenzije zadržava u normalnim okvirima. S obzirom na postavljene planove, sezona 2011. bila je dobra, vjerojatno najbolja poslijeratna.

Međutim, čak i vrapci na grani znaju da je to samo dio mogućnosti u odnosu na ono što bismo mogli imati. Odavno pišemo da bi umjesto sedam Hrvatska mogla imati 14 milijardi eura turističkog prihoda. Samo kada bi se stvari drugačije složile, ako bi se postavili novi, bitno ambiciozniji ciljevi. Umjesto dva, tri ili četiri mjeseca godišnjeg poslovanja najmanje devet mjeseci mukotrpnog rada.

U situaciji kada nam je devastirana proizvodnja i industrija, kada smo imali rat pa temeljitu pljačku, ostaje nam samo ono što nam je dao Bog: lijepa zemlja, još uvijek sačuvana obala i čisto more, najčišće na Sredozemlju, neiskorištena unutrašnjost i mnogo čistog tla pogodnog za ekološku poljoprivredu, uzgoj budućnosti.

turist Ne radujemo se tuđoj nesreći jer iskreno vjerujemo da je ovdašnja lijenost i neambicioznost isključivi razlog što u turizmu kupimo samo manji dio onoga što bismo trebali, ali stvari se samo razvijaju logičnim slijedom. Turska se obala izgradila za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj i danas je veliki igrač na međunarodnoj turističkoj sceni. Štoviše, Turska je ogledni primjer brzog uspjeha jer godišnje od turizma zarađuje oko 15 milijardi eura. U sezoni ugoste oko 27 milijuna ljudi.

Nadalje, do tamošnje krize, grčki se prihod ustabilio na 11 do 12 milijardi eura i 15 do 17 milijuna turista. Da im je i sve ostalo bilo kao turizam, sigurno ne bi propali.

O dostizanju zarade najjačih igrača na svjetskoj sceni - poput Španjolske, Italije i Francuske - ne treba sanjati, ali našim turističkim operativcima ni na trenutak nije palo na pamet da bismo možda trebali dostići i prestići nekoga tko je ispred nas na toj ljestvici prihoda. Isprazno ponavljanje koliki postotak zauzimamo u europskom turizmu ne može zamijeniti pravu akciju.

Makarska Na Sredozemlju su posljednjih dvadesetak godina sagrađene stotine tisuća novih turističkih kreveta tako da u normalnim okolnostima ponuda bitno premašuje potražnju. Da bi napunili te postelje, hotelijeri, agencije i iznajmljivači prodaju ih ispod realne cijene, uglavnom u last minuteu. Tek u kriznim godinama kakva je bila ova odnos potražnje i ponude vraća se na nekadašnje, normalnije vrijednosti. Jedna od posljedica je i ta da Hrvatska ove godine gotovo i nije imala popusta u last minuteu pa hotelijeri zimu dočekuju zadovoljniji nego ranijih godina.

Kada su, dakle, početkom godine počeli nemiri na sjeveru Afrike, turoperatori su morali hitno reagirati. Već zakupljene krevete u Tunisu i Egiptu morali su mijenjati za nova odredišta. Šlag su pokupili Turci i Španjolci, najviše Mallorca, jer oni rade cijele godine.

Hrvatske se nitko nije ni sjetio jer se zna da naša obala spava zimski san, a da se kompletna turistička industrija budi tek u travnju i svibnju.

Selimir Ognjenović, direktor minhenskog I.D.Riva Toursa, rekao nam je nedavno da se Hrvatske nitko nije sjetio jer svi znaju kako u to vrijeme kod nas nema sezone. Za razliku od Hrvatske, i Turska i Španjolska imaju imidž zemalja gdje se moguće odmarati u ranoj predsezoni i gdje sve radi.

Tunis i Egipat bili su izvan stroja cijelu godinu unatoč dampinškim cijenama kojima su se nastojali vratiti na scenu. Te dvije države poznate su po tome da, ponajprije zbog klime, privlače stotine tisuća europskih gostiju u zimsko-proljetnom razdoblju s tim da je Egipat topliji, a da se temperature na obali Tunisa donekle mogu uspoređivati s onima u Dalmaciji. Jedina je razlika u tome što su Tunižani odlučili raditi cijele godine.

hotel lav Nadalje, hoteli na grčkim otocima također imaju manje praznog hoda od naših. Jedne smo godine na Santoriniju boravili u ožujku, hotelsko osoblje reklo nam je da su u pogonu više od mjesec dana. Nisu, istina, bili puni, ali nešto je gostiju stalno "kapalo". Za razliku od nas, Grci su odlučili raditi veći dio godine.

Turizam je žilav, ali iz sadašnje, vrlo realne perspektive i Grcima, i Tunižanima, i Egipćanima trebat će godine da se oporave od svega što im se događalo proteklih, iznimno turbulentnih mjeseci. Netko će preuzimati njihove goste, jesmo li za to spremni?

Iako je i dalje riječ o najkonkurentnijem dijelu ovdašnjega gospodarstva, sadašnji model hrvatskog turizma je potrošen. U ovakvim uvjetima dostigli smo maksimum i možemo imati ili beskonačno ponavljanje sličnih sezona ili, što je gore, stagnaciju i neminovan početak pada.

Za dvadesetak godina regija kojoj i sami pripadamo imat će oko 100 milijuna turista više nego sada. Godine 2030., rečeno je na nedavnim Danima turizma, svijetom će u potrazi za opuštanjem putovati 1,8 milijardi ljudi. Jesmo li spremni za izazove budućnosti? Mnoge odgovore dat će politika.

Još aktualni ministar turizma Damir Bajs bio je pravo osvježenje nakon nezainteresiranoga Božidara Kalmete. Bajs je bio vrijedan, učinio je mnogo dobrog za sektor i sigurno nije bio ministar kojeg ćemo pamtiti po lošem premda je stranački ključ pretpostavio znalačkom i iako je pred sam kraj mandata pokazao previše nervoze.

smještaj Bajs je, doduše, i dalje jedan od kandidata za to mjesto, a ostanak mu, naravno, ovisi o rezultatima izbora. Njegovo je glavno ograničenje što duboko i iskreno vjeruje u to da hrvatski turizam ne može bitno bolje i smatra kako postižemo maksimum. On će se, doduše, u mnogim prilikama pohvaliti da smo iz krizne 2009. godine izašli s 1,2 milijuna turista više te da smo se od 2007. do 2009. godine popeli za četiri mjesta na ljestvici turističke konkurentnosti na međunarodnom tržištu. Istaknut će kako smo po turističkoj infrastrukturi na četvrtom mjestu konkurentnosti, po hotelskim sobama na 12., a po zaštićenosti prirode na 19. mjestu u svijetu.

Prema njegovim riječima, u posljednje četiri godine, dakle za vrijeme njegova mandata, u turizam je uloženo šest milijardi eura od čega su tri milijarde uložili hotelijeri.

Bajs će navesti i da Hrvatska treba ostati odredište visokog životnog stila, ali s ekološkim predznakom koji nas razlikuje od konkurenata.

U četiri godine, na žalost nije uspio probuditi kontinent - a pokušavao je - pa nam se nakon završetka ljeta i "zatvaranja" obale gasi 95 posto turističkog pogona. Možda mu se može oprostiti jer je bio novi u branši, ali Damir Bajs ni u jednom navratu u protekle četiri godine nije spomenuo potrebu temeljitog turističkog redizajna.

Knjiga potencijalnih kandidata za ministra turizma spala je, doduše, na dva slova. Uz Bajsa tu je s druge, kukuriku-strane Veljko Ostojić. Bivši doministar u vrijeme Pave Župan Rusković, dugogodišnji vladar istarske turističke scene kojem predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić bezrezervno vjeruje. Insajderi kažu da su se on i Jakovčić puno puta porječkali razgovarajući o turističkoj problematici, ali da na kraju ipak bude onako kako je zamislio Ostojić. Veljku Ostojiću ne napušta se, doduše, sadašnje mjesto jednog od čelnih i izvrsno plaćenih ljudi porečke Riviere.

vino "Nisam zainteresiran za mjesto ministra turizma, ali imam svoga kandidata", rekao nam je Ostojić u veljači u Münchenu. Bolji poznavatelji političkih prilika tvrde, međutim, da će ovaj put, pobijedi li na skorim parlamentarnim izborima Kukuriku-koalicija, Jakovčićeva ipak biti zadnja, pa će Ostojić morati pakirati kofere za Zagreb. Ili će Poreč zamijeniti Pulom jer jedna kalkulacija govori da bi ubuduće Ministarstvo turizma moglo biti u Istri.

Pitanje je i što će biti s Nikom Bulićem, koji je dvadesetak godina u vrhu ili pri vrhu hrvatskog turizma (s manjim prekidom nakon namještenog slogana "Raj na zemlji"). Iza oportunističke maske budi se opaki igrač ako se pokuša utjecati na njegove osobne planove. Sjećamo se brutalnog načina na koji se obračunao s prethodnikom na mjestu glavnog direktora Hrvatske turističke zajednice.

Smatramo da je Niko Bulić dao sve što je mogao ovdašnjem turizmu, da je njegov zenit odavno prošao i da je u godinama kada bi trebao potražiti mirniji posao. U protivnom bi mogao završiti kao Vlatko Marković, da se odjednom na čovjeka s ugledom nabacuju kamenjem. S druge strane, po primjeru prvog čovjeka Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića, koji unatoč beskrajnoj jalovosti uvijek dobiva novi mandat, vidimo da je u Hrvatskoj sve moguće.

No vratimo se vedrijim temama. Mogućnost turističkog iskoraka poklapa se s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, što će svakako donijeti nove prednosti. Nama je, istina, i dosad gravitiralo pola milijarde Europljana jer je turizam naša glavna legitimacija u svijetu, on je nešto u čemu smo nerijetko i ispred Zapada i ispred Istoka. To je jedna od rijetkih stavki o kojoj, tijekom pregovora o pristupanju EU, nismo previše razgovarali. Odnosno, naš je turizam, i ovakav, jedna od rijetkih stvari na kojima nam mnogi mogu pozavidjeti.

stare crkvice Od 1. srpnja 2013. bit ćemo još bliže toj velikoj zajednici naroda, od sredine 2013. počet će pucati i zadnje barijere što su nas dijelile od njih. I ovo nije nevažno: onoga trenutka kada uđemo u EU hrvatski će turizam moći raspolagati sa 150 milijuna eura iz europskih fondova, i to samo za razdoblje 2012. i 2013. godine. Kasnije i s mnogo više. Jedini uvjet je da Europi dostavimo sređene projekte, a o hrvatskoj umješnosti i trudu ovisi hoćemo li uspjeti povući novac. Pedantni Slovenci su, recimo, u tome uspjeli.

Mi s druge strane posljednjih 20 godina nismo uspjeli povezati domaću poljoprivredu i turizam. Ili, kao što nam je nedavno kazao Franco Palma, jedan od čelnih hrvatskih hotelijera: "Da sam ja ministar, bilo poljoprivrede, bilo turizma - ili Čobanković ili Bajs - sve bih snage preusmjerio na povezivanje kontinentalnih proizvođača hrane i nas hotelijera, odnosno turističke industrije. Nastojao bih to koordinirati na bilo koji način. Ali to nitko ne radi i zato nam je ovako. Činjenica je da nam obala nije povezana s domaćim proizvođačima, činjenica je da ne postoji institucija koja će to povezati".

Sezone su nam, dakle, nelogično prekratke. Jer kako drukčije protumačiti činjenicu da čak i alpski kampovi rade od 120 do 150 dana godišnje, a naši samo 61 dan. Dva mjeseca!

Još je lošije stanje s privatnim smještajem, a kada neki hotel dobro radi šest mjeseci, "diže mu se spomenik".

sezona Sedmi i osmi mjesec pune se lako, ostala razdoblja preteško. Mnogo toga ne funkcionira što bi privuklo goste u izvansezonama, previše ljudi iz turizma i dalje očekuje da punom parom radi samo dva do tri mjeseca u godini. Gašenjem ljetne sezone i zatvaranjem hotela zatvaraju se i restorani, skraćuju vozni redovi, zatvaraju dućani.

Dubrovnik sada (ponovo) pokušava oživjeti zimski turizam. Vremešniji ljudi znaju reći da su nekad, u vrijeme Jugoslavije, umirovljenici sa Zapada cijelu zimu boravili na našem moru jer im je bilo i ugodnije i jeftinije nego da su u svojim zemljama. Ako će zimovati u Dubrovniku, sada im sigurno neće biti jeftinije, ali ugodnije će biti svakako.

Uglavnom, potrebno je podvući crtu pod sve ono što se dosad događalo i odlučiti da je vrijeme za nove stranice. Hoće li buduća vlada imati hrabrosti za to? Neće biti lako, ali jednom se krenuti mora.

Ponavljamo na koji je način taj eventualni novi početak opisala Đurđica Šimičić, direktorica Turističke zajednice Malog Lošinja: "Ako se odlučimo za cjelogodišnje poslovanje, čeka nas par godina uhodavanja. Možda ćemo u tih par godina nešto i izgubiti, vjerojatno ćemo raditi s gubitkom, ali tada bi se moglo pokazati jesmo li spremni za iskorak. Prije svega, potrebno je odgovoriti na strateško pitanje - želimo li to."

Povezani članci

Who's Online

We have 211 guests and no members online