Turističke menije kroje trgovci

gastronomska ponudaPolitičari 20 godina mirno gledaju kako nam gosti, ove sezone njih 11 milijuna, jedu marokansku ribu, njemačku govedinu i španjolske rajčice, a domaća poljoprivreda istodobno propada. Priča je zapravo nevjerojatna. Hrvatska kroz proračunske izdatke u poljoprivredu ulaže golem novac, poljoprivrednici svako malo prijete blokadama prometa tražeći svoja prava, a posao u kojem se vrti najveći novac u državi - turizam - prepušten je trgovcima i prekupcima ...


GASTRONOMSKA PONUDA

Nepovezani proizvođači hrane i turistička industrija

Turističke menije kroje trgovci

Pišu: Davor Verković, Marinko Petković / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Nismo krivi mi, krivi su trgovci. Otkud to da su hotelijeri odgovorni za činjenicu da je na našim turističkim stolovima previše uvoznih proizvoda? Mi, recimo, imamo ugovor s Agrokorom i ne znamo je li nam on prodao domaće ili uvozne breskve, ribu ili meso.

Problem je u tome što država nikad o tome nije vodila računa, nije povezala more i kontinent. Naravno da bismo mi hotelijeri voljeli da turistima dajemo samo domaću hranu koja se pokazala iznimno kvalitetnom, rekao je Franco Palma, član Izvršnog odbora Hrvatske udruge poslodavaca u hotelijerstvu i jedan od direktora porečke Rivijere.

gastronomija

Razgovarali smo o temi o kojoj razgovaramo već petnaestak godina: zašto Hrvatska nije bolje povezala »plavu« i »zelenu njivu«, zašto ćemo i ove godine na turističkom stolu za 11 milijuna ljudi, koliko ćemo ih ugostiti samo ove sezone, velikim dijelom rasprostrijeti uvozne proizvode? Zašto će nam gosti jesti marokansku ribu, španjolske rajčice i njemačku govedinu?

Riječ je o pitanju svih pitanja, o nečemu o čemu raspravljamo otkad je hrvatske države, na žalost, o nečemu što nije uspjela riješiti nijedna vlada dosad. Ide li se na ruku trgovcima kojima je više-manje svejedno čiju robu prodaju i gledaju samo svoju zaradu? U najvećoj mjeri da: Todorić&Co. i ovdje će odradit svoje te i u turizmu uzeti najveći dio kolača.

Najveću pogrešku u svih ovih 20 godina napravila je država koja nije izmislila i ugradila neki regulatorni mehanizam što bi forsirao domaće proizvode za ovdašnji turistički stol. Ovako će gosti nerijetko jesti i uvoznu ribu, i uvozno povrće, i uvozno meso, bogatit će se strani proizvođači i trgovci dok nam poljoprivreda istodobno propada. Nelogično? Jasno da jest, ali malo je toga u ovoj državi logično. Palma je posebno ogorčen na vlast.

kombajn"Da sam ja ministar, bilo poljoprivrede, bilo turizma, ili Čobanković ili Bajs, sve svoje snage preusmjerio bih na povezivanje kontinentalnih proizvođača hrane i nas hotelijera, odnosno turističke industrije. Nastojao bih to koordinirati na bilo koji način, ali to nitko ne radi i zato nam je ovako. Činjenica je da nam obala nije povezana s domaćim proizvođačima, činjenica je da ne postoji institucija koja će to povezati", kaže Palma, jedan od dugogodišnjih čelnih ljudi hrvatskoga hotelijerstva. Dodaje da nitko ne smije optuživati hotelijere jer glavnu ulogu u tom pitanju igraju trgovci.

Prije nekoliko je godina tadašnja Hrvatska udruga hotelijera napravila nekoliko ugovora s najvećim domaćim proizvođačima hrane poput Vindije, Dukata i Agrokora. Cilj je bio da se na turističkim stolovima nađe što više domaćih proizvoda. Međutim, tu inicijativu, koju je trebalo nadograditi, nije pratila vječno nezainteresirana i inertna država.

Hrvatska seljačka stranka, kojoj bi poljoprivreda, odnosno poljoprivrednici trebali biti na prvom mjestu interesa, imala je fenomenalnu priliku da nešto napravi glede toga. HSS je donedavno držao dva iznimno važna državna resora - poljoprivredu i turizam - imao je otvorene ruke da napravi sve što mu je volja, ali nije napravio ništa.

Ne sjećamo se nijednog suvislog prijedloga vezanog uz tu problematiku, čak ni da su to spominjali. Mogli su napraviti sve, a ni Bajs ni Pankretić tu nisu napravili ništa. Ili će se ponovo svi opravdavati time da su im ruke vezane zbog pravila koja pred nas postavlja Europska unija, a koja, budimo iskreni, forsiraju upravo proizvodnju te Unije?

Prava je istina da se ni u tome ne ponašamo kao suverena država jer smo, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog dopuštanja da nam igru vode (nerijetko strani) trgovci koji se prema Hrvatskoj ponašaju poput bankara. A tu je, naravno, i Todorić koji je priča za sebe.

S druge strane, svojedobno su važnost kvalitetnih domaćih sastojaka za spravljanje vrhunskih specijaliteta među prvima prepoznali u Nacionalnoj udruzi obiteljskih i malih hotela.

Šime Klarić, predsjednik te udruge, više nem je puta rekao da je cilj Udruge afirmacija i podizanje kvalitete enogastronomske ponude svakog člana, ali i udruge kao brenda s naglaskom na hrvatsku autentičnost iz svih regija gdje se nalaze hoteli.

srdeleRadi podizanja konkurentnosti svojih članova i novog segmenta, obiteljskih i malih hotela, u hrvatskoj turističkoj ponudi pokrenuli su projekt enogastro-klastera, pa su veliku pozornost posvećivali redovitoj edukaciji kuhara, konobara i sommeliera te pripremi, dekoriranju i serviranju jela i njihovom sljubljivanju s vinima lokalnih proizvođača. Za njih su svake godine organizirali seminare i edukativne radionice upravo radi afirmacije hrvatske autentične gastronomije.

Otišli su, međutim, i korak dalje povezujući lokalne proizvođače s vlasnicima malih hotela. Rezultat su gourmet-hoteli, odlični objekti s još boljom hranom, što gosti prepoznaju pa im i nije teško platiti koju kunu ili koji euro više samo da uživaju u najboljem. A hrvatski su proizvodi cijenjeni u gastronomskom svijetu.

Udruga svoje gourmet-hotele reklamira na sljedeći način: »Svaka regija u Hrvatskoj ima svoje specijalitete koje obiteljski i mali hoteli nude u jedinstvenom ambijentu i okruženju. Gourmet-hoteli najbolji su izbor za gurmane i sve one koji žele uživati u lokalnim kulinarskim specijalitetima i izvrsnom vinu.

U gourmet-hotelima posebno ističemo ponudu lokalnih ili autorskih jela te korištenje lokalnih proizvoda u pripremi hrane. U gourmet-hotelima posebno se brinemo o raznovrsnosti i kvaliteti hrane i pića. Boravkom u ovim hotelima možete kroz kulinarske specijalitete i izvrsna vina upoznati regije Hrvatske.«

gastronomija

Je li se nešto slično, uz koordinaciju države, moglo napraviti i u velikim hotelskim kućama? Jasno da jest, ali to je netko trebao zamisliti i provesti.

Priča je zapravo nevjerojatna. Hrvatska kroz proračunske izdatke u poljoprivredu ulaže golem novac, poljoprivrednici svako malo prijete blokadama prometa tražeći svoja prava, a posao u kojem se vrti najveći novac u državi - turizam – prepušten je trgovcima i nakupcima.

Naime, samo u posljednjih osam godina u hrvatsku su poljoprivredu uložene 23 milijarde kuna poticaja, ali i uz gotovo utrostručen poljoprivredni proračun u odnosu na razdoblje otprije 10 godina Hrvatska iz vlastite poljoprivredne proizvodnje ima samo osam poljoprivrednih proizvoda dovoljnih za svoje potrebe.

ljetoIako u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja tvrde da je na hrvatskom turističkom stolu 86 posto domaćih proizvoda, jasno je da je kriza i tu išla na ruku domaćim proizvođačima hrane, jer je prije nje bilo lakše uvesti gotovo sve.

No, malo toga od bogate turističke žetve, koja iznosi između šest i sedam milijardi eura, završi u seljačkom džepu. Dakle, projekt povezivanje »zelene« i »plave njive«, odnosno domaći izvoz kroz turistički Jadran, još nije zaživio.

Naravno da privatni hotelijeri na Jadranu ne moraju kupovati skupe Gavrilovićeve paštete ili Podravkine juhe, koje im oni nude prije svake turističke sezone. No, do morskog se tržišta još teže probijaju mala obiteljska gospodarstva koja svoje proizvode najčešće prodaju na staroj ličkoj magistrali ili, rijetko, na odmorištima autoceste A1.


POLJOPRIVREDA

Nekonkurentna i kod kuće

Problem je i to što hrvatski poljoprivrednici i dalje uporno siju pšenicu koje imamo viška. Pritom voće i povrće, kojih se godišnje uveze za više od 280 milijuna dolara, daju nekoliko puta veće prihode. No, zahtijevaju i više rada, znanja i modernije strojeve te posebno navodnjavanje. Hrvatska je s oko 15.000 navodnjavanih hektara iza Albanije, na samom začelju u Europi. Dakle, nema izvansezonske robe iz staklenika.

Hrvatska ima oko 200.000 registriranih poljoprivrednika u Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-a). Među njima ima i onih bez zemlje, pčelara, kao i 'kumica' s tržnica, jer bez registracije OPG-a nisu mogli prodavati svoje proizvode na tržištu.

Poticaji koji su od 2003. godine s 1,6 milijardi kuna narasli na 3,6 milijardi u 2010. godini održali su domaću poljoprivredu, ali je nisu povećali. Jedina nova samodostatna domaća kultura, i to od lani, su jagode, koje se najviše isplati proizvoditi.

Poljoprivredna proizvodnja nije visoko akumulativna grana, odnosno nema brze zarade. Domaći izvoz u krizi je lani porastao za 36 posto, a smanjen je uvoz. Pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dosegla je visokih 96 posto.

poljoprivredaHrvatska je već odredila osam osjetljivih poljoprivrednih sektora za koje će se izdvojiti 50 milijuna eura. Riječ je o mlijeku, odnosno mliječnim kravama, ovcama i kozama, goveđem mesu, krmačama, ali i duhanu, šećernoj repi i maslinovu ulju.

No, na tržištu je i gotovo polovica registriranih poljoprivrednika u Hrvatskoj, njih oko 100.000, koji imaju manje od jednog hektara površine, što je minimum za dobivanje poticaja. Pokušaj države da veže poticaje uz najmanje tri hektara zemljišta nije prošao.

U Hrvatskoj se koristi manje poljoprivrednog zemljišta po gospodarstvu u odnosu na EU, gdje prosjek za komercijalne poljoprivrednike iznosi 8,5 hektara. No, veličina domaćeg tržišta, kao i udjel domaće poljoprivrede u poljoprivredi Unije, doseže samo 0,6 posto. Dodana vrijednost hrvatske poljoprivrede godišnje iznosi manje od milijardu eura.

Hrvatski agrar, osim u proizvodnji duhana, koji na europskom tržištu ima udjel od gotovo šest posto, nigdje nije veći od dva posto, što znači da je udjel hrvatske poljoprivrede u Unijinoj gotovo na razini statističke pogreške.

Usporedba sa zemljama Unije pokazuje da je Hrvatska sada u sredini kad je riječ o visini potpore po poljoprivrednom gospodarstvu. Prosječna potpora od 3850 eura niža je od prosjeka za stare zemlje članice, njih 15, gdje približno iznosi 6000 eura, ali je više nego dvostruko veća od prosječne potpore po gospodarstvu u novim članicama EU-a, kojih je 12. Prosječne potpore po hektaru, nakon njihova kresanja u doba krize, iznose 300 eura u odnosu na 333 eura u EU.

U Uniji ima gotovo 14 milijuna poljoprivrednih gospodarstava koja koriste 182 milijuna hektara zemljišta, dok je hrvatski udjel tek 0,7 posto. To znači da nema uspješne poljoprivrede bez zemlje, koja stoji zarasla u korov, dok seljaci sve češće prosvjeduju da bi ostvarili, između ostaloga, zakonsko prvo na isplatu poticaja.

Hrvatska poljoprivreda, koja s 0,5 posto sudjeluje u poljoprivredi EU-a, nije konkurenta ni na domaćem tržištu. Ubijaju je visoke kamate, koje su dvostruko više nego u EU, a to onda poništava isplativost domaće poljoprivredne proizvodnje, koja nije vezana uz veću turističku potrošnju.

na pazariću

Povezani članci

Who's Online

We have 143 guests and no members online