Da je svako misto Krilo, krize u nas ne bi bilo!

U Krilu i Jesenicama, jer to su nekoć bila dva mjesta, prvo se živjelo od loze. Kad ih je u 19. stoljeću snašla peronospora, spasenje se objavilo u propovijedi don Frane Ivaniševića, koji je mještanima savjetovao da se okrenu moru, pa su prema Rijeci i Trstu zaplovili s bačvama vina i višnjama, a put bi trajao i po mjesec dana. Kasnije, znate to, jedrenjake su odmijenili parobrodi, a Kriljani postali salbunjeri. Sedamdesetih prošlog vijeka nabasali su i prvi turisti pa su salbunjere zamjenili turistički jedrenjaci. U novije doba zadužio ih je kapetan Mario Babić iz Ministarstva pomorstva, koji je osjetio poduzetnički nerv marnih ljudi, pa se jednim dijelom državnim novcem subvencioniralo izgradnju brodova. Mjesto u kojemu malo tko sasne iscijeđenu državnu sisu, napredovalo je posljednjih deset godina. Prošlo je vrijeme jedrenjaka i turskih gulama, lukom u Krilu dominiraju čelični brodovi. U prosjeku, jedan košta oko milijun eura i, što je zanimljivo, Kriljani ih mahom sami grade i njima brode. Dva u jednom: brodograditelji i pomorci – nema šanse da propadnu. U mistu od osamsto svita, na brodovima je zaposleno četristo ljudi. S jeftinim avionskim letovima stižu gosti iz bijelog svijeta na kruzing Jadranom. Da je još ovoliko brodova koliko ih je u Krilu, mogli bi se od Uskrsa do sredine listopada ispuniti turistima.., piše Saša Ljubičić o našim vrijednim Kriljanima na stranicama Slobodne Dalmacije. Pročitajte ...

KONTRA MRAKU, KONTRA KRIZI

Da je svako misto Krilo, krize u nas ne bi bilo!

Piše: Saša Ljubičić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


mali brodari– To ja, čovik moj, u životu nisan vidija! Ima ljudi od osamdeset godina, a još se pentraju po jarbolima! – ushićeno će atletski prvak Jozo Alebić, koji je prije četrnaest godina veliki, grintavi Split, zamijenio malim, optimističnim Krilom. Mjesto je to u kojem sedamdesetak obrtničkih obitelji u svome vlasništvu ima čak 125 turističkih brodova.

– A šta je – je, ovde ti svi rade. Drugačije ne bi opstali. Zato flota raste i u krizi; ljudi dižu kredite, ulažu, pripremaju se za sezonu – kazuje korpulentni Špiro Naranča, a ja načulio uši kao lovački pas, jer od buke u portu jedva razabirem što mudri kapetan besjedi.

– Vi’š ovi kafić. Ovo ti je najveći pazar na svitu! Ovde ćeš čut di mo’š kupit najeftinije brokve i ko je najboji meštar, ovdi je uvik šušur. I sad, u gluvo vrime, trka je po cili dan da bi lito dočekali kako triba – Naranča će, a Arsen Ercegović, predsjednik Hrvatske udruge privatnih brodara, kima glavom. Slaže se da treba zasukati rukave, i da je zato priča o njihovu mjestu atipična za domaće prilike.

– Dobro, svi smo mi od naših starih manje-više naslijedili brodove, ali ta se tradicija ne prekida, malo je ko proda brod. U mene je već četvrta generacija na moru. I nema stat! Dođi liti u Krilo, nećeš od domaćih nikoga nać doma. Svi su u poslu od jutra do sutra...

PROČITAJTE VIŠE...

 

 

Povezani članci

Who's Online

We have 191 guests and no members online