Neželjenom turističkom djetetu država napokon pruža ruku pomirenja

iznajmljivač smještajaZimmer frei, tabla obješena na "stojadinu", ali i internetski priključak u moderno uređenoj sobi, preuređena garaža, ali i najsuvremeniji apartman nakrcan svim tehnološkim blagodatima modernog doba... Sve to obilježava ovdašnji privatni smještaj. Iz krajnosti u krajnost: ruševna soba koju ćete dobiti za nekoliko eura u predsezoni ili apartman u Dubrovniku s četiri zvjezdice koji stoji više od 300 eura. Sve je manje, doduše, bakica koje stoje uz prtljažnike vremešnih auta, s komadom kartona u ruci kojim vas mami na boravak u preuređenoj garaži ili nekoj pomoćnoj prostoriji, gdje će vas na krevetu dočekati velika plastična beba, kao prije 30-ak godina. Bakice koje će potencijalnog gosta vući za rukav da dođe pogledati njezino blago tom će zaradom podebljati mirovinu od nekoliko stotina kuna... Pedeset posto svih raspoloživih turističkih kreveta u državi čine oni u privatnom smještaju. Privatnici su neželjeno dijete svake vlade, prepušteni stihiji, sami sebi, odbačeni od oltara i novčanika svake turističke vlasti. Postoje, međutim, naznake da im nova vlast, prijedlozima zakona koji privatnicima idu na ruku, pruža ruku pomirenja..., piše Davor Verković na stranicama Vjesnika ...


VJESNIK ISTRAŽUJE PRIVATNI SMJEŠTAJ

Neželjenom turističkom djetetu država napokon pruža ruku pomirenja

Pedeset posto svih raspoloživih turističkih kreveta u državi čine oni u privatnom smještaju. Privatnici su neželjeno dijete svake vlade, prepušteni stihiji, sami sebi, odbačeni od oltara i novčanika svake turističke vlasti. Postoje, međutim, naznake da im nova vlast, prijedlozima zakona koji privatnicima idu na ruku, pruža ruku pomirenja

Piše: Davor Verković / Vjesnik
Izvor:
Vjesnik

turizamS druge strane mnogo iznajmljivača dobro barata svim suvremenim kanalima prodaje, nudi se putem agencija, pokušava se prodati i probiti na sve moguće načine. I sve ih više ima uspjeha u tome.

Unatoč mizernoj pomoći države koja je svoju najsnažniju vojsku ostavila bez vojskovođe, gotovo izvan sustava, bez želje da nadzire i upravlja vojskom od 55 tisuća domaćinstava koja posjeduju 415 tisuća kreveta.

A to je, vjerovali ili ne, pola svih hrvatskih smještajnih kapaciteta.
 

Iskorištenost smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju u razdoblju od 2007. do 2011.

2007. – 12,3 posto
2008. – 12,4 posto
2009. – 12,7 posto
2010. – 13,5 posto
2011. – 13,9 posto
(Izvor: Institut za turizam)


Privatni iznajmljivači nemaju respektabilniju krovnu udrugu, nemaju svoje predstavnike niti u jednom važnijem državnom tijelu koje se bavi turističkom problematikom. Oni su prošlih 20 godina uglavnom bili neželjeno dijete prepušteno samo sebi i brutalnim zakonima tržišta. I to ne bi bio neki poseban problem da većina tih iznajmljivača nije uložila znatan novac kako bi preuredila sobe u apartmane i tako održala standard koji će im jamčiti opstanak na bespoštednom i krevetima nakrcanom sredozemnom tržištu. Ti šutljivi i nerijetko preplašeni vlasnici 415 tisuća kreveta većinom su morali podizati kredite da bi se pomaknuli s mrtve točke da bi onda dobili poruku od bivših vlasti – ne trebamo vas, mi trebamo hotele.

Zanimljivo, ali najprije im je država svojedobno omogućila dobivanje kredita, ljudi su pustili na tržište stotine tisuća novih kreveta, da bi onda odjednom vlasti zaključile kako su im privatnici uglavnom smetnja.

iznajmljivač smještajaI ne samo to, posljednjih 20 godina živimo u nezasitnoj državi koja svakom poduzetniku, ma šta poduzetniku, svakom čovjeku, nastoji isisati i posljednju raspoloživu kunu. I otuda ti podaci o trećini prometa koji se događa u sivoj zoni, otuda ta stalna strast da se nešto zamrači, jer se ne zamračuje zbog hira, nego jednostavno zato što se u protivnom ne može preživjeti. Ljudi ne žele raditi na crno, biti pod stalnim stresom, ali drugo im često nije preostalo

Privatnici prečesto posluju u gotovo neprijateljskom okruženju, legalne iznajmljivače su, barem do prije godinu, dvije, stalno trančirali inspektori dok se ilegalne, čije su kuće nerijetko bile u vlasništvu stranaca, nije smjelo dirati. Ljudi su se tukli, režali jedni na druge, i prava je sreća da nije bilo mrtvih.

To se, srećom, u međuvremenu promijenilo pa su i ilegalci dobili jednak tretman državnih inspektora kao i legalni iznajmljivači. Ljudi su se održali unatoč maćehinskom odnosu vlasti. Je li doba da se stihija koja obavija poslovanje privatnih iznajmljivača dovede u red, pogotovo jer privatni smještaj, uz svu tu neorganiziranost, iz godine u godinu bilježi najveće stope rasta?

Privatni kreveti imaju svoju vjernu klijentelu, naši su domaćini neposredni i srdačni što stranci prepoznaju, a vremena su sve teža pa bi, zakonom neke logike, privatni kreveti, koji su u pravilu prilično jeftiniji od hotelskih, u budućnosti mogli sve bolje raditi. Mnogo se toga međutim mora mijenjati.

iznajmljivač smještajaPrema podacima Instituta za turizam, u kolovozu prošle godine hrvatski je turizam raspolagao s 852.000 stalnih ležajeva, od toga 49 posto u privatnom smještaju. Pritom se u petogodišnjem razdoblju, od 2007. do 2011., struktura smještajnih kapaciteta nije osjetnije mijenjala, u spomenutom razdoblju od 47 do 49 posto.

Lanjske je godine u strukturi noćenja ostvarenih u glavnoj sezoni udio privatnog smještaja iznosio 44 posto. To nije sve: usporedba rezultata između 2010. i 2011. godine pokazuje da su natprosječne stope rasta imala baš noćenja u privatnom smještaju. Samo u jednoj godini ta je stopa porasla devet posto.

No ovo je znak za uzbunu: iskorištenost privatnog smještaja u petogodišnjem razdoblju iznosi mizernih od dvanaest do četrnaest posto.

Nedjeljko Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja i turizma pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (riječka podružnica), godinama se bavi problematikom privatnog smještaja. Sada je, prilično neočekivano, osjetno ublažio oštricu, jer mu se čini, kako kaže, da aktualna garnitura u Ministarstvu turizma mijenja odnos prema privatnim iznajmljivačima.

turizamNije se dao »uloviti« čak i na notorni bezobrazluk da 415 tisuća kreveta u privatnika nema svog predstavnika u novom Turističkom vijeću Hrvatske turističke zajednice, hrvatskoj turističkoj vladi, gdje uglavnom sjede (uglavnom podobni) hotelijeri, ali i ostali stručnjaci koji nikada ne postavljaju suvišna pitanja, i koji se u prošlih 15-ak godina nikada nisu suprotstavili niti jednom ministru (svaki je ministar turizma ujedno i predsjednik Hrvatske turističke zajednice) ali ni vječnom i neuništivom, ali sad već prilično vremešnom, Niki Buliću.

Što se dakle dogodilo da jedan od poznatijih predstavnika privatnih iznajmljivača ne želi pucati po vlastima iako ima stotine razloga za to?

»Sada nas se napokon nešto pita, imamo dobru suradnju sa Ministarstvom turizma« kaže nam Pinezić, ne želeći valjda nekom nesmotrenom izjavom pokvariti početni pozitivni vjetar u leđa.

Ipak, protekla će desetljeća suradnje s državom prokomentirati sljedećim riječima: »Bilo je svakakvih vremena, nekad boljih nekad lošijih. Država nas dosad nije prepoznavala, u nas nije željela uložiti ni kune a na nas, male iznajmljivača, nije potrošila ništa. Sve smo napravili samo mi, mali iznajmljivači«.

Čime ga je u prošlih sto dana pridobila aktualna garnitura Ministarstva turizma?

turizam»Prihvatili su neke naše sugestije i unijeli ih u izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Ukinut će se stavka, zakonski okviri poslovanja, prema kojoj su iznajmljivači od ove godine mogli iznajmljivati najviše 16 kreveta, a da za sve više od toga moraju imati prijavljen obrt ili trgovačko društvo. Prihvaćeni su naši prijedlozi da to nije moguće pa će se sve vratiti na staro«, kaže nam Pinezić.

Zaista, primjena novog zakona, procjenjuju stručnjaci, dovela bi do novog vala iznajmljivanja na crno, jer većina ljudi svakako ne bi prijavljivala obrt nego bi višak od 16 kreveta iznajmljivala na crno.

Druga stavka koja je zasad primirila iznajmljivače također je izmjena druge zakonske nelogičnosti, neprepoznavanja pravne stečevine. Riječ je o tome da se, recimo, zbog smrtnog slučaja vlasnika (ili prodaje) nekog privatnog objekta njegov nasljednik ne može nastaviti posao nego mora krenuti ispočetka. Novi će zakon i to promijeniti.

Sve je to dovelo do toga da nam Pinezić kaže: »Promijenio se osjećaj prema struci, imam osjećaj da nam se pruža mogućnost prirodnog rasta«.

Isto tako na pitanje o predstavniku u Turističkom vijeću, a gdje bi drugi zagrmjeli, Pinezić mirno odgovala: »Nije na nama da odlučujemo, ali sam svjestan sam da bi u tom slučaju imali veći utjecaj na kreiranje ukupne turističke politike«. Dobro je međutim detektirao razloge slabe iskorištenosti.


Problemi u destinacijskoj politici

turizam»Zabluda je da slaba iskorištenost ovisi o kvaliteti smještaja. Rijetko kada je neka kuća, apartman ili soba razlog dolaska na odredište. Problem je u destinacijskoj politici. Turističke zajednice moraju upravljati destinacijom, moraju stvoriti neki proizvod, sadržaje koji će privući dodatne goste. Svi sudionici u turističkoj priči u nekoj destinaciji moraju sjesti za isti stol i naći rješenje što i kako ponuditi. Bez toga nema ni duljih sezona, pa samim tim ni bolje popunjenosti i privatnog smještaja«, naveo nam je Nedjeljko Pinezić.

S tim u vezi sanja austrijski model gdje gotovo svako mjesto ima osmišljene paket aranžmane, iznimno dobro promovirane na webu. Na kupcu je da odluči hoće li potrošiti nekoliko tisuća eura za tjedan dana aktivnog i organiziranim sadržajima bogatog odmora uz smještaj u vrhunskom hotelu ili nekoliko stotina eura za sličan provod ali i smještaj u privatnoj sobi.

Postavljanje takvih produkata morao bi bit posao turističkih zajednica, a su se one odavno otele nadzoru.

Tu se decentralizacija pokazala potpunim promašajem, i samo će čvrsta ruka i mogućnost brze promjene neradnika uvesti red među turističke zajednice.

Možda to nova garnitura resornog ministarstva ne shvaća, ali jalovost turističkih zajednica (čast iznimkama) prvorazredni je problem hrvatskog turizma, mnogo veći i od visokog PDV-a ili problema s vlasništvom zemljišta. Dok oni ne počnu raditi kako treba – a neće ako ih netko na to ne natjera i ne postavi sve na zdravije temelje – naš se turizam neće početi mijenjati.

turizamI dalje će se događati da je direktorima i zaposlenicima turističkih zajednica punjenje njihovih privatnih kreveta ili kafića važnije od dobrobiti destinacije, da ih pola ne dolazi na posao nego ostavlja brojeve mobitela na vratima da ih se nazove ako ih nema, a da im je osmišljavanje i prezentiranje novih proizvoda dodatna tlaka za koju nisu plaćeni.

No vratimo se vedrijim primjerima. Istrani su svojedobno, konkretno 2006., dok su još imali jaku i kvalitetnu županijsku Turističku zajednicu, pokrenuli program Domus Bonus, s ciljem podizanja kvalitete privatnog smještaja na razinu četiri zvjezdice.

Jedan od glavnih ljudi koji su to odradili je Marino Brečević, direktor pulske tvrtke za destinacijski menadžment i konzalting Communico, i vlasnik tvrtke Adriatic kamp, koja se bavi iznajmljivanjem pokretnih kućica.

»U Istri 25 posto svih smještajnih kapaciteta čini privatni smještaj, isto toliko nose hoteli i apartmanska naselja, a preostalih 50 posto čine kampovi. Projektom Domus Bonus željeli smo podići kvalitetu privatnog smještaja na četiri zvjezdice. Željeli smo, štoviše, podići kvalitetu odredišta. Prema mom mišljenju, projekt je uspio polovično«, tvrdi nam Brečević.

Riječ je o tome da je dotad vladao kaos na tržištu, da su gotovo svi apartmani imali tri zvjezdice, a da neki nisu zasluživali ni jednu, dok su drugi već tada imali uvjete za najviše kategorije.

Nakon toga su vlasnici koji su ispunjavali nove uvjete i standarde kvalitete dobili certifikat Domus Bonus koja je ponajprije kupcima njihovih usluga jamčila određenu – dakle visoku – razinu kvalitete.

»U prošlih se šest godina, otkad se to primjenjuje, u Istri osjeća velik napredak kvalitete privatnog smještaja. Istra se, prema pom mišljenju, diže i s tim u vezi, iako nema jednak tretman i snagu promocije i prodaje kao hotelijerske kuće. U Dalmaciji s druge strane i dalje ima previše lošega i ispodprosječnog privatnog smještaja. Privatnici su i dalje razjedinjeni što je, prema mom mišljenju, jedan od razloga njihove niske razine popunjenosti«, reći će nam Brečević i dodaje da u državi, pogotovo na obali, u tom pogledu ima mnogo prostora za napredak.

Jesu li dakle zapuhali neki novi vjetrovi i za vlasnike privatnog smještaja ili će sve ostati na početnim znakovima dobre volje? Nadamo se da će netko shvatiti da je 415 tisuća postelja bolje voditi i staviti pod nadzor nego ih i dalje prepuštati stihiji.


Većina privatnih kreveta ima tri zvjezdice

turizamOvdašnji privatni smještaj većinom je kategoriziran sa tri zvjezdice. Soba i apartmana sa jednom zvjezdicom više i nema, u objektima s dvjema zvjezdicama nerijetko se prespava samo u tranzitu.

Najviša je kategorija četiri zvjezdice, a pet zvjezdica mogu dobiti samo vile.

Prema stručnjacima, sadašnji je sustav kategorizacije privatnog smještaja zastario, neki čak ne žele da se njihovi objekti kategoriziraju zvjezdicama kao hoteli nego žele nešto drugo, a zauzimaju se da kategorizaciju ubuduće radi struka, odnosno stručnjaci iz tog područja.


Kvarner Family nakon istarskog Domus Bonusa

turizamNakon Istre i njihova Domus Bonusa, kako to obično i biva, krenuli su i drugi. Kvarner Family naziv je projekta koji želi brendirati apartmane i kuće za odmor privatnih iznajmljivača smještaja na Kvarneru. Projekt je pokrenula Primorsko-goranska županija, a provodi ga Turistička zajednica Kvarnera u suradnji s lokalnim turističkim zajednicama. Svemu su prethodila opsežna istraživanja obiteljskog smještaja koji sa svojih 87.400 stalnih postelja čini 51 posto tamošnjih smještajnih kapaciteta.

Prema definiciji, riječ je o sustavu standarda i mjerila kojima se želi stvoriti nova osnova za povezivanje nositelja obiteljskog smještaja u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji.

Osnovni su kriteriji za dobivanje te dodatne oznake: uređenje okoliša, ugodno opremljen interijer, prepoznatljivost objekta, ali i poštivanje tradicije, vjernost gostiju te doživljaj domaćinskoga i obiteljskog ugođaja.

Time se objekti s oznakama Kvarner Family žele učiniti tržišno prepoznatljivim, a za razinu kvalitete jamčit će u posebnom web-katalogu na internetskim stranicama i u promotivnim materijalima županijska i lokalne turističke zajednice.

Povezani članci

Who's Online

We have 170 guests and no members online