I ovako nas vide naši gosti..

Stara je istina da je najbolja ona reklama koja dolazi od zadovoljna gosta. Zadovoljni gost promiče svoj subjektivni doživljaj drugima, svojim prijateljima i poznanicima, te je vrlo vjerojatno da će se i oni odlučiti ciljano ili u prolazu posjetiti neki kraj ili neki objekt, iskusiti doživljaj koji je oduševio njihove prijatelje, uživati, te se, naposljetku, i sami uvjeriti u istinitost promidžbe.. Tako je ovih dana u našem malom mistu bio Jure Karamarko, mladić iz Zadra "na privremenom radu" u Dublinu gdje radi kao barmen u jednom vrhunskom restoranu a educira se, osim u struci, i u social media managerstvu. Jure je tijekom svog godišnjeg odmora u Dalmaciji obišao 23 ugostiteljska objekta u 6 županija. Evo što je napisao u svom osvrtu nakon posjeta Konobi "Riva" u Oriju...

"Tamo 2000-e godine od kada sam došao na praksu u restoran Marina (Tankerkomerc) sve do danas (16 godina kasnije) traje to moje vezivanje za ugostiteljstvo. Moje današnje iskustvo u konobi Riva nadmašilo je sve dosad doživljeno unazad tih 16 godina. Jedan vrhunac za koji bih platio i trostruko jer ga vrijedi doživiti..."

KONOBA RIVA, ORIJ, DUGI RAT

Vrhunski iskustvo i demonstracija uživo kako se ugostiteljski posao nikada ne smije raditi

Piše: Jure Karamarko (FB)

Tamo 2000-e godine od kada sam došao na praksu u restoran Marina (Tankerkomerc) sve do danas (16 godina kasnije) traje to moje vezivanje za ugostiteljstvo. Moje današnje iskustvo u konobi Riva nadmašilo je sve dosad doživljeno unazad tih 16 godina.

Jedan vrhunac za koji bih platio i trostruko jer ga vrijedi doživiti.

Mala konoba svega 2 metra do mora. Po mojoj procjeni kapaciteta nekih 50-ak mjesta. Dva niza po 6 stolova (sve četvorke) Došli smo oko 8 na večer. Na samom ulazu šef, kuhar, voditelj ili što već je pozdravio me sa "Čekaj tu".

Nakon pet minuta oslobodio se jedan stol. Sjeli smo. Nekih 5,6 minuta kasnije stiže naš konobar, u svojim 50-ima. Naručujem čevape (60,00 kn) jer danas ćemo malo kalorične spize, kaže on "ako oćeš pomes frites plaća se ekstra". Kažem ja nema problema može pomes frites (20,00 kn) a kaže on "Bit će ne brini ti ništa" ..

Taman dok mi naručujemo stol pored zove konobara jer nisu dobili pola glavnog jela, riba je u pitanju. Ovaj s početka (kuhar, šef, konobar ili što već je) viče sa pulta: "Nije meni niko reka ništa"

Mi naručujemo još slavonsku pizzu (50,00 kn), salatu od pomidora (25,00 kn) i tri Coca Cole (45,00 kn)

Dok čekamo svoje piće ovaj s početka priče s pulta viče konobarici dovoljno glasno da nas 20-ak možemo čuti:

- Goni to ća odma. Nosi račun. Dolaze nam ljudi za 5 minuta. Dva stola spoji.

- Nemamo mista, kako da spojim dva stola ? Zašto ste prmili rezervaciju kad nemamo mista?

- Tiraj ća. Nosi račune. Što oni tamo side već dvi ure. Ća nek idu. Ajde odma.

Stiže i naše piće. Isprika jer ne radi ledomat je usljedila odmah. Taman utom iz kužine istrčava lik (vjerojatno glavni kuhar) uspuhan u patikama i kratkim gaćama za nogomet i nosi pečenu ribu za onaj prvi stol koji nije dobio. Kasni oko pola sata s jelom. Samo baca na stol, bez isprike, jebiga, žuri čovik.

Eto i naših čevapa od 85 kn. 10 komada prosječne dužina možda 3 cm. Jedna žlica ajvara i jedna žlica kapule. Promjer tanjura za glavno jelo je oko 30 cm tako da to složeno izgleda kao da je 90% tanjura prazno.

Slavonska pizza. Hm. Ajde razumin da triba uzet novce pa da pravi kulen neće koristit svatko, netko će falši koristit, netko će ići stepenicu niže pa će suhi vrat. Netko će ići na dno pa koristiti samo čajnu salamu ali ovdje nema nikakve salame koja bi ukazivala da se tu radi o slavonskoj pizzi. Obična vesuvio sa vrhnjem i tri blaga feferona.

Eto i ekipe koja ima rezervaciju. Ovaj s početka priče izlazi sa pulta na rivu i govori im. "Ljudi moji oni tamo više od dvi ure side pa to je cirkus. Ajte prošećite 5 minuta dok ih ne maknemo ća". Sluša cila terasa. Ovi čekaju. Neda im se đirat.

Eto i vozača. Da, da. Ova konoba dostavlja i pizzu po mistu. Ovaj s početka priče uzeo papir i olovku pa na glas objašnjava dok pola terase sluša raspored ulica i di triba skrenit livo nakon neke okuke. "Ode skreni livo" je ponovija 20 puta.

Platila ona 2 stola. Očistili stol od suđa i smistili ove što su čekali. Ovi posidali, špricaju stol dok ovi side za njim, postavljaju pribor, sponzorske čaše neke. Ljudi se pogledavaju među sobom.

Ja pitam za račun. Eto nje dolazi nakon 5 minuta zbunjena i pita me:

"A vi ste ovo namjerno naciljali da iznos bude točno 200,00 kuna ?"

Ostavio sam joj još 20,00 kn manče (tip).

U životu sam puno puta od ljudi koji su me učili upijao kako se posao radi. Uz to učili su me i ponavljali kako se posao nikada ne smije raditi.

Danas sam imao 90 minuta savršene demonstracije u živo, sa pravom hranom, stvarnim gostima u realnom vremenu.

Neprocjenjivo iskustvo.

Povezani članci

Who's Online

We have 219 guests and one member online

  • admin