Dalmacija se okrenula brzoj zaradi i zato je slijepo crijevo Hrvatske

U Dalmaciji je 120.000 zaposlenih na 850.000 stanovnika, gradovi Dalmacije na samom su vrhu popisa po nezaposlenosti, a Splitsko-dalmatinska županija s više od 50.000 nezaposlenih ima najveći udjel u ukupnom broju nezaposlenih u Hrvatskoj. "Usmjerenost prema uslužno-trgovačkim djelatnostima doveli su do toga da Dalmacija postaje slijepo crijevo u Hrvatskoj koje će od 1. srpnja imati i dugu Schengensku granicu prema BiH i Crnoj Gori... Došlo je do društvenog nazadovanja i tehnološkog sloma regije. Dalmacija se vratila u prosjeku 40 godina unazad", komentira Zoran Aralica, znanstvenik s Ekonomskog instituta. Kaže on ironično kako je ove godine Dalmacija doživjela procvat tehnologije - uvođenjem fiskalnih blagajni u kafiće. Slobodna piše, bez ironije, i o Dalmatincu koji živi od turizma i uživa na dvama stolicama - na jednoj sjedi, a na drugu je ispružio noge ...

ZIMMER FREI

Došlo je do društvenog nazadovanja i tehnološkog sloma Dalmacije

Piše: Marijo Kavain / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Još prije 20-ak godina Dalmacija je imala nekoliko zaokruženih industrijskih lanaca: od kemijske industrije, brodogradnje i metaloprerađivačke industrije do prehrambene i tekstilne industrije i brodogradnje.


Bez incijative

Prema službenom programu koalicije na vlasti, jedan od temeljnih ciljeva gospodarske politike jest smanjenje drastičnih razlika u razvijenosti pojedinih regija.

zoran aralicaKonkretno, jačanjem regionalne konkurentnosti i infrastrukture, cilj je, navodi Plan 21, “sjeverozapadnu Hrvatsku učiniti najsnažnijom industrijskom regijom, u panonskoj Hrvatskoj osigurati modernu proizvodnju hrane i na njoj temeljene prehrambene industrije”, a jadranska Hrvatska – e, pa, tu ostaje turizam.

Nekoliko pitanja o ovoj temi postavili smo Zoranu Aralici, Drnišaninu sa zagrebačkom adresom - mladom, oštrom i u javnosti sve više prisutnom znanstveniku Ekonomskog instituta.

Njegovo područje interesa je, moglo bi se reći, upravo ono što Dalmaciju najviše boli: društveno-ekonomska upotreba znanja i tehnologije, regionalna suradnja i industrijska politika.

Nije li iritantno da u aktualnim projektima Vlade nema niti jednog značajnijeg u Dalmaciji? Npr. vlakom do Zagreba sada treba skoro 10 sati. Ipak, nigdje u prometnim strategijama nema željeznice iz Splita, Šibenika, Zadra prema Zagrebu... Da se ne spominje Dubrovnik, do kojeg vlakom nećemo moći sigurno još par desetljeća, ili duže.

- Teško je očekivati bilo kakav infrastrukturni projekt koje spominjete koji će služiti za prijevoz tuđe robe na nacionalnoj razini. Usmjerenost prema uslužno-trgovačkim djelatnostima doveli su do toga da Dalmacija postaje slijepo crijevo u Hrvatskoj koje će od 1. srpnja imati i dugu Schengensku granicu prema BiH i Crnoj Gori.

Ako Dalmacija želi takve projekte, logičnije je da takve infrastrukturne projekte prikazuje kao regionalne ili značajne za ovaj dio Europe. Na taj način može privući veći broj investitora. Nažalost, do sada nisam vidio takvih inicijativa, niti od strane politike kao niti od strane građanskih inicijativa.

Dalmacijo

Sada se sve vizije vezane uz Dalmaciju svode na “hrvatsku Provansu” i tome slično. Bi li imala ikakvog smisla strategija koja bi pokušala oživiti barem dio industrijske tradicije, ili je sudbina Dalmacije, njenih ljudi, zaista recepcija i konobarska “tacna”?

- Ako si doživio tehnološki slom kao što je slučaj Dalmacije u ovom trenutku, logično je da svoje kapacitete okreneš prema proizvodnji hrane (ribolov i poljoprivreda) kao i izgradnji ukupnih institucionalnih kapaciteta koji mogu stvoriti znanje i aglomerirati resurse npr. invetivne aktivnosti u obnovljivim izvorima i energetici.

Usluge niže vrijednosti postale su dominantne jer omogućuju brzu zaradu u odnosu na industrije koje ste spomenuli. Industrija o kojoj govorite nemoguća je u ovom trenutku jer kod nas ne postoji nikakva svijest o tome da takvi projekti mogu nastati interakcijom javnog i privatnog sektora.

Nažalost, ne vidim inicijative, ni konkretne ni neformalne, u obliku planova koje mijenjaju smjer postojećim procesima rasprodaje svega raspoloživog.

škver blues

Ne postoji nikakvo tehnološko planiranje, što je osnova industrijske politike, a što bi trebala biti osnova i znanstveno-tehnološke i inovacijskih politika, pa i regionalnog razvoja. Tragično je da najpoznatiji poticaji za primjenu tehnologije u Dalmaciji od politike dolaze iz represivnog aparata, odnosno rezultat su fiskalizacije blagajni u ugostiteljskom sektoru.

Kako biste prokomentirali ulogu i rad Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova? Koliko je uopće moguće govoriti o regionalnom razvoju ako se sredstva i projekti dijele prema većinskoj političkoj opredijeljenosti stanovnika? Upada, naime, u oči da se većina gospodarskih planova veže uz sjeverozapad zemlje i Rijeku...

- MRREU usmjerava svoje djelovanje uglavnom prema korištenju sredstava EU-a. Nažalost, malo je priče o bilo kakvoj razvojnoj priči, osim u cilju zadovoljenja formalnih uvjeta za dobivanje EU sredstava.


Nema promjena

Ima li ova Vlada, a napose to ministarstvo, kapacitet koji bi mogao stvoriti bilo kakvu suvislu i provodivu strategiju?

- Vrlo jednostavno - obično je prva godina u kojoj se provode promjene koje se mogu naznačiti dramatičnim, no nažalost, to ova Vlada nije bila spremna učiniti. Osim toga, previše se usmjerava prema jačanju institucionalnih kapacitieta koji bi u dugom roku trebali donijeti više inicijativa. Ono što sigurno nedostaje jest njeno vlastito djelovanje koje nije uvjetovano izvana.

nema promjena

Odnosno, ono što ostaje kao otvoreno pitanje - tko će poduzeti društvene promjene koje mogu dovesti do poboljšanja situacije u zemlji? Tako je nešto nemoguće bez blagoslova politike.

Jesu li neimaština i besperspektivnost uzrok sve rigidnije i sirovije (po znanju i ljudskim kvalitetama) političke scene u regiji ili je takva politička scena prepreka svakom razvoju? Kako prekinuti taj krug kada političke stranke ne pokazuju nikakvu želju da izguraju vjerodostojne kandidate, ljude s integritetom i znanjem?

- Razlog je u tome što se ne vidi perspektiva, tako da se stranke i interesne skupine ponašaju autokratski, bez ikakve potrebe za razumijevanjem slabijeg od sebe. Rekao sam, došlo je do društvenog nazadovanja i tehnološkog sloma regije. Dalmacija se vratila u prosjeku 40 godina unazad.

Ono što me brine jest to što političke strukture ne usvajaju nikakvu praksu organizacije u kojima su građani imali glavnu riječ (npr. kao što je “Srđ je naš”). Na taj bi način jačali bazu djelovanja i dobili bi na vlastitoj prepoznatljivosti. Ako su one nefleksibilne, ne mogu se očekivati nikakve promjene od njih.

Posljedica još tragičnija je što nema pozitivne selekcije kadrova unutar samih stranaka. Jer ono što je nasušno potrebno jesu građanske inicijative, odnosno djelovanje lokalnih zajednica kako bi se pokušali naći optimalni modeli djelovanja u ovim okolnostima političke krize. Npr, energetske kooperative, odnosno poticanje kolektivnih oblika vlasništva dobar su primjer promjene smjera djelovanja.

stranke

Smatrate li da je u osnovi problem u tome što su Dalmatinci lijenčine i primitivan narod sam po sebi, što je uobičajen stereotip?

- Narodi uz Savu i Dunav tradicionalno nisu dovoljno ambiciozni, u odnosu na narode sa sjevera Europe. Ono što je izraženo unutar ovog hrvatskog dijela Jadrana jest problem zatvorenosti identiteta.

Njena otvorenost uvjetovala bi poboljšano razumijevanje naroda i različitosti oko sebe. Na taj način bi se izgradila i bolja osnova za investicijsko djelovanje koje bi imalo utjecaj na regiju i ovaj dio Europe o čemu sam govorio ranije.
 

Provansa nam je uzor, ali...

Ekonomska strategija predviđa da bi Dalmacija za Hrvatsku trebala biti ono što je Provansa za Francusku, odnosno cilj je privući što je moguće više turista iz cijeloga svijeta.

No, upada u oči da je Provansa daleko od toga da bude samo turistička destinacija. Marseille je veliko industrijsko središte, a kao najvažnije gospodarske grane navode se prerada nafte, brodogradnja i metaloprerađivačka industrija, dok je lučki kompleks jedan od glavnih konkurenata Roterdamu. Toulon je središte ribarstva, vinarstva, brodogradnje ili i proizvodnje aeronautičke opreme i elektronike.

Galeb Omiš


Statistika

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj, za veljaču 2013., iznosila je 5 447 kunu, dok je a bruto plaća 7 863 kuna

- četiri dalmatinske županije imaju nešto manje od polovice, odnosno 48 posto turističkih kapaciteta u zemlji, odnosno 400 000 postelja u svim vrstama smještaja

- 61 posto od turističkih kapaciteta u Dalmaciji odnosi se na privatni smještaj

- službeno se iznajmljivanjem smještaja turistima bavi 40-tak tisuća obitelji u Dalmaciji, a broj postelja se u deset godina povećao za 30 posto

- prema podacima HNB-a, u 2012. Hrvatska je od turizma u proračun uprihodila oko 6, 5 milijardi eura, od čega, dakle, na Dalmaciju otpada oko tri milijarde eura.

Odnosno, udio prihoda od turizma u BDP-u je 18, posto, od čega je Dalmacija participirala s oko 9 posto.

kamen

Povezani članci

Who's Online

We have 235 guests and no members online