Kulinarske ikone

Gostionica "Apollo" je starija od Jože Manolića. Skoro. Rijetko što se u Splitu odupire naletu turističkog konzumerizma kao Apollo. U Apollu ljudi ulaze i izlaze ali vrijeme stoji. Stolovi su klimavi. Komadić okrajka stare kutije stavljen je ispod jedne noge stola da se namjesti i ne drma dok se radnici pogoste. Stolnjaci su pogrbili svoja čista, poštena, izraubana leđa da se osjećaš kao doma. Kao kod matere na ručku. Reklama od Mirinde i Pipija stoji u kutu pored kišobrana kao ulični svirač kojem je davno postalo svejedno hoće li zaraditi taj dan dvije ili dvjesta kuna. On je sretan što svira, ona je sretna što stoji. Jer gleda pošten, radnički svijet. Zaguljenih, hrapavih prstiju kako prebire komad kruha i najbolje punjene paprike na svijetu. Cjenici su na komadiću papira. Poneki furešt će ih zamjeniti sa onim listićima za kartanje bele ili trešeta. Ali na njemu redom piše: Punjene paprike 35 kuna, junetina lešo 37, juneći gulaš 40..itd. ono čega ponestane križa se. Ne postoje dizajnirani meniji u gostinici na Putu Plokita 30. Forma je ostavljena za Marmontovu, Rivu, Firule i one finije guzice. Apollo je sadržaj. Dresovi u gaćama, Copa Mundial kopačke i ruke koje nisu tetovirane. Leighton Baines. Konobarice i kuharice u plavim borosanama majčinskih osmjeha, zaprljanih pregača koje te na izlazu pitaju "samo mi nemoj izać gladan..". Apollo je kao Papillon. Leptir srca satkanog od najčvršćeg čelika, muda velikih kao ocean kojeg Steve Mcqueen pobjeđuje na kraju filma. Zavučen u slijepu ulicu prkosno sluša puls asfalta. Bilo je i boljih dana ali ne predaje se..

Izvor: FB Nogometne Ikone

Gostionica Apollo Split
Gostionica Apollo Split