Hrvatski turizam na marginama krize

DubrovnikDubrovnik je perjanica hrvatskog turizma (sa svim vrlinama i manama), pa kad načelno govorimo o Dubrovniku govorimo o Hrvatskoj. Dubrovnik i Hrvatska trenutačno pred sobom imaju dvije slabašne prednosti i tri golema nedostatka. O tome kako će se s njima suočiti zavisti će i uspjeh ove i sljedećih sezona – jer je turizam gospodarska grana koja ima sve odlike industrije u koju se sve stvari trebaju planirati i unaprijed osmišljavati. Prva prednost je vrlo povoljan zemljopisni položaj Hrvatske ...


TURIZAM


Hrvatski turizam na marginama krize

 

turizam

 

 

 

Piše: bloger Frederik / Pollitika.com
Izvor: Pollitika.com
Link: http://pollitika.com/hrvatski-turizam-na-marginama-krize


Danas ćete često naći da se broj ostvarenih noćenja kao mjera uspješnosti poslovanja sotonizira i proglašava ostatkom starog tzv. „komunističkog“ naslijeđa, jer broj noćenja ništa ne znači ukoliko nema financijskog ostvarenja.

To može biti prihvatljivo ali samo beznačajnim dijelom – jer će broj noćenja uvijek ostati globalnom oznakom uspješnosti poslovanja, ako ništa drugo zato što kad nema noćenja znači da u hotelima nema turista, hoteli tada ostaju prikraćeni za prihod od soba, restorani za prihod od prodaje hrane i pića, turistička zajednica bez takse, država bez poreza i doprinosa, radnici bez redovitih plaća itd.

hoteliDakle, veći broj noćenja automatski znači da su hoteli bolje radili a ako izostanu noćenja sigurno se nije dobro radilo što zasigurno utječe na financijske rezultate poslovanja, koji su dakako jedini stvarno mjerodavni za procjenjivanje uspješnosti poslovanja i sposobnosti poduzeća da izvršavaju svoje i društvene obveze. Krevet koji se jednu noć nije napunio je nepovratno izgubljen.

Kad usporedimo turističke rezultate Dubrovnika iz prošlosti s ovim iz zadnjih godina vidimo da je vrlo jaki i širom svijeta poznati hrvatski turistički "brand" još uvijek daleko ispod svojih stvarnih mogućnosti.

Jedan od razloga leži u krizi, ali drugi i najveći jest da u Dubrovniku, perjanici hrvatskog, mediteranskog i svjetskog turizma ima još uvijek dosta neobnovljenih hotela (kažu da još oko 9.000 soba čeka njihovo stavljanje na tržište).

Jasno je uočljiva tendencija pada dobiti odnosno rasta gubitaka što se pretvara u sudbinski smjer dubrovačkog (i hrvatskog) turizma.

Sve manji broj noćenja je očito učinio svoje! No ni ta činjenica posve ne objašnjava ovako loše rezultate. Naime, postoji sumnja da se s brojem noćenja jednim dijelom dogodilo statističko naštimavanje (da bi se umjetno poboljšali pokazatelji uspješnosti - što su hotelijeri krajem godine javno prigovarali Ministru Bajsu).

S druge strane se radi krize na turističkom tržištu razmahala teška borba za goste - pa su hotelijeri morali snižavati cijene, što se direktno preslikalo na financijske rezultate.

 

novac

 

Ali ni to nije sve da bi objasnilo loše rezultate poslovanja i tendenciju rasta ukupnih rashoda iznad ukupnih prihoda. To se samo donekle može objasniti pritiskom tržišnih uvjeta na snižavanje prodajnih cijena (prisutno u svim nama konkurentnim destinacijama).

Troškovi poslovanja (unutarnje cijene) stalno su i neumjereno rasli - fenomen je to kojem je izložena cijela Hrvatska - dakle rezultat grešaka u funkcioniranju sustava.

Pritom treba naglasiti da su troškovi hrane u hotelskoj industriji relativno maleni i ne mogu bitno ugrožavati ukupno poslovanje - nego rast cijena rada i usluga (komunalnih i ostalih).

Turbulencije prisutne na svjetskom tržištu nužno se  odražavaju i na Hrvatsku. U 2009 godini su najbrojniji gosti u našoj najjužnijoj županiji bili oni iz Velike Britanije.

Mi ove godine moramo ozbiljno računati s posljedicama krize, koja još uvijek hara po za nas najvažnijim emitivnim zemljama, kao i PIGS-efekte koje nas mogu jako opterećivati.

Da se podsjetimo - taj termin PIGS je kratica od prvih slova posebno ugroženih monetarnim neredom u „Eurozoni“ (tj. Portugal, Italija, Grčka i Španjolska), sve sami naši direktni konkurenti u nadmetanju za turistima.


Dubrovnik je perjanica hrvatskog turizma (sa svim vrlinama i manama), pa kad načelno govorimo o Dubrovniku govorimo o Hrvatskoj.


Dubrovnik i Hrvatska trenutačno pred sobom imaju dvije slabašne prednosti i tri golema nedostatka. O tome kako će se s njima suočiti zavisti će i uspjeh ove i sljedećih sezona – jer je turizam gospodarska grana koja ima sve odlike industrije u koju se sve stvari trebaju planirati i unaprijed osmišljavati.

Prva prednost je vrlo povoljan zemljopisni položaj Hrvatske – Jadransko more je duboko uronjeno do u samo srce Europe – pa blizina uz sada već većim dijelom dobre cestovne komunikacije pomažu opredjeljivanju turista prema bližim i sigurnijim destinacijama - kakva je Hrvatska.

jedrenjaciDruga prednost je to da je Hrvatska značajan turistički „brand“ koji ima mnogo veću težinu od broja postelja kojima danas raspolažemo.

Dok Portugal javno priznaje da se preinvestirao, da ima višak hotelskih kapaciteta kojeg će teško prodavati i pod normalnim okolnostima, Hrvatska ih još uvijek ima premalo za svoj značaj i mogućnosti.

Zašto se to tako dogodilo najvećim dijelom treba zahvaliti korupciji u privatizaciji, te nebrizi države da se postojeći potencijali slabo ili nikako obnavljaju. Takvo stanje je golema šteta za državu u permanentnoj financijskoj krizi, no pomaže u preživljavanju postojećih objekata.

Prvi nedostatak je da su nam zemlje PIGS-a direktna konkurencija.

Naime, baš te tzv. „europske svinje“ su u teškim prilikama, a nasuprot nama predstavljaju divove u turističkoj industriji. U situaciji manjeg broja putnika (radi ekonomske krize, otkaza, nezaposlenosti, financijske nesigurnosti) te zemlje se u borbi za goste služe neviđenim "dumpingom".

Već su prošle godine javno istaknute cijene hrvatskih turističkih usluga bile daleko iznad sličnih u tim zemljama. Ove godine su te razlike još veće, pa će se prema njima nužno slijevati rijeke europskih turista.

Druga nedostatak je naša vlastita sistemska nekonkurentnost.

Poznato je da su uvjeti poslovanja u Hrvatskoj teški, skupi, i sve skuplji, uglavnom radi preskupe države koja uzima sve više. K tome je općepoznata stvar da je kuna jako precijenjena što nas čini sve skupljima i nepristupačnijima.

 

hrvatska

 

Treći nedostatak je sistemska podrška zemalja "Eurozone" svojim "svinjama". Morali su im dati stotine milijarde eura da prežive, a budući da ne znaju kako će dugove vraćati sada se sustavno usmjeravaju turistički aranžmani prema tim zemljama (što više i nije teška stvar jer su se cjenovno prilagodili i postali više nego pristupačni).


Briga država o sebi i vlastitim javnim i strateškim interesima je posve normalna stvar - osim kod nas gdje prioritet drže tuđi i privatni interesi


I tako dolazimo do logičnog ali posve neugodnog zaključka – dok naša država upire oči u turizam kao skoro jedinog spasitelja državnog erara, nimalo se ne trudi da mu pomaže usmjerenim sistemskim mjerama.

U ovo nemilosrdno vrijeme hrvatski turistički trudbenici su prepušteni sami sebi.

Krivnju za ovakvu situaciju najvećim dijelom svakako snosi država, koja skoro nimalo ne brine o vlastitim resursima. Radi sumnjivih političkih (politikantskih) preferencija se i dalje njeguju "mrtvi kapitali".

Vlada i HFP nikako da priđu temeljitoj ali kvalitetnoj i odgovornoj privatizaciji hrvatskih turističkih potencijala i njihovoj usmjerenoj obnovi i razvoju.

No najveću krivnju snosi hrvatska politikantska praksa (stranačkih namirivanja) kojom se u nadležno ministarstvo lansiraju politički podobni, a ne stručni kadrovi (što nije odlika samo turističkog ministarstva, ali je ta praksa ovdje dovedena do apsurda).

Nije problem u samoj osobi Ministra – on uvijek i mora biti prvenstveno političar - mjere su to demokratskih standarda odgovornog vladanja (ako nešto takvo stanuje u Hrvatskoj), te predstavlja kontrolu svrhovitosti državne politike (ako takva kod nas uopće postoji).

No državni tajnici bi morali biti visoki profesionalci – što kod nas nije slučaj. Hrvatsko Ministarstvo turizma danas ima 3 državna tajnika, od kojih niti jedan nikada nigdje nije radio u turizmu, pa tako ne poznaju poslove o kojima bi trebali brinuti, a niti imaju osjećaja za specifičnosti ove zahtjevne i osjetljive ali za sve nas izuzetno važne gospodarske grane.

K tome, na grbači sve iscrpljenijeg hrvatskog turizma tavori golema i neproduktivna Hrvatska turistička zajednica, jedan preživjeli mastodont koji troši golema proračunska i parafiskalna sredstva (turističku taksu treba tretirati upravo kao parafiskalni namet - jer kao takovu ju malo razvijenih turističkih zemalja poznaje). HTZ je postala sama sebi dovoljna.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 204 guests and no members online