Od turizma se da živjeti, lakše nego od motike

MotikaU Podstrani smo, kod Ante i Vjerana. Dva brata s dvije kuće. Ispod ceste, naravno. Tamo gdje se kvadrat zemlje po zlato plaća i gdje sezona traje čim zatopli, pa sve dok ne zahladi. Od turizma se može lagodno živjeti. Lakše nego od motike. Sve što vam treba jest malo hladovine, dvije stolice - jedna na koju ćete sjesti i druga na koju ćete ispružiti noge - i malo strpljenja. Stranci će, naime, sami doći... Nije turizam samo ležanje na parama. Istina, dobro se zaradi, ali triba i ulagat, znat sa gostima. Dat in šta i za pojist, družit se, a ne samo krcat apartmane. Iako, kad jedanput provaju Podstranu, malo ih je šta se neće vratit. Ovake mikroklime nigdi nema, Split je, virujte, ništa prema Podstrani - - govore braća Perišići ...

ZIMMER FREI

Bez dana radnog staža živimo od turizma i ostvarili smo san svih Dalmatinaca

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ivo Ravlić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija


PodstranaKad se ovdašnjim političarima postavi pitanje o tome, a postavlja im se, čitamo, u svim predizbornim intervjuima, može li Dalmacija (pre)živjeti samo od turizma, svi se stresu kao “tamić” kad ga ugasite. Bože sačuvaj! Ajme nama ako smo samo na to spali. Pod hitno treba i druge gospodarske grane oživiti. Neće nas turizam sve moći prehraniti.

I sve tako, kao da jedni od drugih prepisuju, pametuju naši političari, redom budući gradonačelnici i župani, a zapravo pojma nemaju da se od turizma lagodno može živjeti. Lakše nego od motike. Sve što vam treba jest malo hladovine, dvije stolice - jedna na koju ćete sjesti i druga na koju ćete ispružiti noge - i malo strpljenja. Stranci će, naime, sami doći.


Dva brata, a dvi kuće

- Lipo ste vi to zamislili. A niste, ako ćemo pravo, ni daleko od istine - uglas se smiju naši prvi domaćini. Perišići.

Gosti samo što nisu, pa se moramo požuriti. U Podstrani smo, kod Ante i Vjerana. Dva brata s dvije kuće. Ispod ceste, naravno. Tamo gdje se kvadrat zemlje po zlato plaća i gdje sezona traje čim zatopli, pa sve dok ne zahladi.

Na moru bonaca, u zraku preko trideset stupnjeva, mi u hladovini stoljetne masline, a iz kuhinje se širi miris crnoga rižota. Čista arkadija. A nije još ni podne. Ipak, nešto kao da nedostaje. Da, nešto definitivno nedostaje.
Cvrčci?
- Moguće.

Ne, nisu cvrčci. Nije još lito. Nešto drugo fali.
- Nema veze, zaboravimo, valja požuriti, prvi gosti samo što nisu.
- Je l’ se može od turizma živit? - pitamo.
- A šta vi mislite?! - odgovaraju.

- Evo, pogledajte nas dva, pa vi nama recite je l’ se može od turizma živit - govore braća Perišići, a mi ih, šta ćemo, gledamo.

Sunce ih je dobro uhvatilo. Šije su im crnje od katrana, a nismo još ni “ledene svece” prošli. Onako, naoko, krupni su i zdravi. Dalmatinci u najplodnijim godinama. Ali i na njima kao da nešto fali. Lančić oko vrata nije, ali neki vrag sigurno je.

- Nas dva ni dana radnoga staža nemamo, a živimo ka....
- Lordovi!
- I bolje!

Perišići su pravi veseljaci. Podstranjci od kolina. Roditelji su se bavili poljoprivredom, a oni, evo, već godinama čekaju goste.

- Naši su se otac i mater satrali. Ka šta su se satrali i drugi Podstranjci.
- Satrala ih salata?!
- Nemojte krivo svatit, moglo se od salate i druge verdure živit, ali krvavo je to bilo, puno truda za malu korist, ne može se mirit sa životon od turizma.
- Ladovina, dvi stolice...

Podstrana

- To se vi sad zajebajete. Nije ni turizam samo ležanje na parama. Istina, dobro se zaradi, ali triba i ulagat, znat sa gostima. Dat in šta i za pojist, družit se, a ne samo krcat apartmane. Iako, kad jedanput provaju Podstranu, malo ih je šta se neće vratit. Ovake mikroklime nigdi nema, Split je, virujte, ništa prema Podstrani - objašnjavaju Ante i Vjeran, a vaši se reporteri očajnički pogledavaju i nikako da otkriju što u ovom savršenstvu nedostaje. Jer nešto definitivno jest!

Braća iz Grljevačke ulice samo su jedni od 225 podstranjskih obitelji koje su svoje stambene objekte stavili na uslugu gostima. Načelnik općine Miran Tomasović uči nas da je to deset posto od ukupnoga broja kuća, pa u po glasa, da ga birači ne čuju, domeće kako je to ništa prema onima koji iznajmljuju na crno.

Podstrana je hit. U to nema nikakve sumnje. Brojke, uostalom, ne lažu. Rast broja noćenja sve do 2011. iznosio im je deset posto godišnje, a onda je lani buknuo na 18 posto. A za Podstranu, neka se ne ljute stari Podstranjci čiju je zelenjavu žvakalo pola Jugoslavije, do jučer nitko nije znao.

Tek kada su na poljima salate niknule obojene zgrade i kada su umjesto bresaka zasađeni apartmani, mjesto je procvjetalo. Nekoć, a nema tome ni pedeset godina, od Strožanca do Mutograsa nije disalo niti dvije hiljade duša, a danas ih je više od deset tisuća.


Krupa sve stuče

Nekoć su im iz džepova virili listovi kupusa i blitve, a sada se zelene dolari. Pa vi recite šta je bolje, držat u ruci motiku ili tablu s natpisom zimmer frei. Na didovini sagraditi kuću na tri kata ili se svaki dan dizat u pet, pa kopat, sadit, zalivat i molit Boga da krupa sve ne stuče.  

- Ako uzmemo da ostvarimo oko 310.000 noćenja i da je prosječna cijena 50 eura, onda to znači da se godišnje u našoj općini obrne više od 30 milijuna eura. A gdje je još izvanpansionska potrošnja - ponosno zbori načelnik, a mi i njega u čudu gledamo, jer i njemu, da oprostite, kao da nešto fali.

Podstranjski turistički uzlet krenuo je s ponovnim otvaranjem hotela “Lav” 2006. godine.  Bivšim vlasnicima ta hotelčina od pet zvjezdica i nije previše sreće donijela - eno im ga oduzela banka - ali je zato usrećila općinu. I ostale hotele, kojih je sada - a ne’š ti Podstrane - šest!

- I svi rade cijelu godinu! - klikće načelnik, a mi razočarano križamo još jednu stavku s popisa stvari koje bi i njemu i Podstrani mogle nedostajati.

Salata, naravno, nije zaboravljena. Spomenik bi joj valjalo podignuti, ali obitelji koje su ostale vjerne tradiciji sve je manje. Na prste ih se dade izbrojiti.

- Sredinom osamdesetih praktično nije bilo kuće koja se nije bavila poljoprivredom, imali smo tada više od stotinu registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a sada ih je, čini mi se, šest. Sve se dalo u turizam - veli Tomasović i ne zdvaja.


Bolji od Trogira

A i zašto bi. Broj ostvarenih noćenja veći je nego što ga ima, recimo, Trogir. A broj nove djece u odnosu na broj umrlih najveći je u Hrvatskoj. Rezultat je 3:1, što znači da se Podstrana, dok većina zemlje umire, tek rađa.

mladen tomićA troje mališa ima i naš sljedeći sugovornik. Mladen Tomić. Vlasnik hotela “Split”. Ekskluzivnog zdanja koje se može podičiti činjenicom da je prvi hotel u Hrvatskoj koji spada u zelenu A-kategoriju. Sve je u njemu posebno, pa tako i ležerni gazda koji nas je dočekao u papučama. Da bi nas pričom izbacio iz cipela.

- Drukčiji smo od drugih na svim razinama. Pristup gostu je individualan, imamo 40 soba od kojih je svaka različita, topla voda nam u potpunosti dolazi iz sunčeve energije, a uskoro ćemo otvoriti i solarnu elektranu, uz pomoć koje ćemo više električne energije proizvoditi nego trošiti.

Svi materijali su ekološki, pa je tako i posteljina od čistoga pamuka, a čak su nam i šamponi i sapuni bez štetnih tvari - govori Tomić i vodi nas na krovnu terasu na kojoj se, pokraj bazena, prži dvoje pjegastih stranaca. On čita, a ona spava. Bilo bi mu pametnije da je probudi.  

Podstrana, tvrdi Tomić, kao predgrađe Splita ima enorman turistički potencijal. Prilika je to, ali, kaže nam, i prijetnja.

- Nedefinirana ponuda je najveća opasnost. Sadržaj od pet zvjezdica ne ide, naime, sa  smještajem u kojem jedna kupaonica pada na nekoliko soba. Ključno je da se kvalitetno odradi destinacijski menadžment, da se Podstrana na tržištu pozicionira kamo prema svome potencijalu i spada.

I da se napokon napravi obalna šetnica duž cijele općine, koja će se spojiti sa Splitom kao što je opatijski lungomare još prije sto godina spojio Lovran s Voloskim - zaključuje Tomić.

Osmijeh mladom menadžeru ne silazi s lica. Namjestio ga je još kad se s obitelji iz Njemačke vratio i ne skida ga. Prva je ovo sezona njegovu hotelu. U uspjeh ne sumnja, ali o prognozama ne želi razgovarati. Prerano je, veli, i pruža nam ruku.

Opraštamo se, a vašim reporterima se pali lampica. Napokon shvaćamo što Podstrani i Podstranjcima koje smo obišli nedostaje.

Stres!

Shvaćamo da se od turizma dade vrhunski živjeti. Bez paničnih napadaja i bez dana - evala vam Perišići! - radnoga staža.    

Ali samo ako ne želite život na visokoj nozi, nego život u hladovini s obje noge ispružene na stolici.

Povezani članci

Who's Online

We have 182 guests and no members online