Turisti paze kako troše novac

turisticaHrvatska nije više jeftino odredište, što ne zna većina Talijana i Nijemaca, koji su prije dvadesetak godina kod nas uživali za sitan novac, a mi im sada ne pružamo dovoljno informacija o razini kvalitete naših turističkih usluga. Turizam treba pratiti trendove, posebice u recesijsko vrijeme. Na primjer, večera ili ručak trebali bi se nuditi po cijeni od 5 do 55 eura. Onima koji optužuju goste da dovoljno ne troše nije mjesto u turizmu. Ti isti koji zamjeraju strancima da kod nas malo troše ne vide sebe kao goste, na primjer, talijanskih i austrijskih skijališta gdje naši ljudi u restoranima troše malo, a hranu i piće i dalje uglavnom donose iz Hrvatske ...


TURIZAM

Turisti paze kako troše novac

Turistima nudimo preskupu uslugu i bahatost, a grozimo se kad zatraže popust

Piše: Damir Herceg / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


Ulične svirače na hrvatskoj obali novcem najčešće nagrađuju Austrijanci, Rusi, Nizozemci i domaći ljudi, dok su najmanje darežljivi Talijani i Japanci, rekao je legendarni riječki ulični gitarist Saša S.

gosti

Da gosti paze kako troše novac, svjedoči primjer jedne njemačke liječnice koja se u Opatiji ovoga ljeta cjenkala s privatnim iznajmljivačem ne bi li joj spustio cijenu najma četverokrevetnog apartmana za 2 eura po danu.

Prilikom obilaska naših robnih centara inozemni gosti zatečeni su spoznajom da hrvatski građani svoje automobile masovno parkiraju na mjesta namijenjena invalidima, a da na to nitko ne reagira.

Ove, ali i brojne druge zanimljivosti vjerojatno neće ući u neku od brojnih stručnih analiza hrvatske turističke ponude iako puno govore o nama kao domaćinima i gostima koji nas pohode.

Kako strani turisti doživljavaju Hrvatsku u cijelosti, a ne samo našu turističku ponudu, te kako mi doživljavamo njih važno je znati radi unaprjeđenja našeg turizma od kojeg očekujemo da nam svake godine donosi sve više novca.

turisti

Neda Pinezić iz Turističke zajednice (TZ) Primorsko-goranske županije kaže da strani turisti u Hrvatskoj očekuju raznovrsniju ponudu s cijenama prilagođenim trenutku, dok su istodobno očekivanja domaćina veća od mogućnosti gostiju. Kao problem navodi i to što kod nas osrednja turistička kvaliteta nerazumno puno košta samo zbog određene pozicije.

"Turistička ponuda ne može se zasnivati na višem cjenovnom razredu, nego turizam treba pratiti trendove, posebice u ovo recesijsko vrijeme kada i imućni gosti paze kako troše svoj novac. Na primjer, večeru ili ručak trebali bismo nuditi po cijeni od 5 do 55 eura, što kod nas nije slučaj. Takvi propusti, odnosno bahatost, nisu prisutni u ponudi turističkih velesila poput Italije i Španjolske. Onima koji optužuju goste da nisu dovoljno dobri potrošači nije mjesto u turizmu", smatra Pinezić.

Inozemni imućni gosti često nas pitaju jedemo li i mi svaki dan samo škampe, jastoge i pršut, što čini glavninu ponude naših restorana, ili možemo ponuditi i neku jeftiniju svakodnevnu hranu, recimo pržene srdele s blitvom.

Ti isti koji zamjeraju strancima da u Hrvatskoj malo troše ne vide sebe kao goste, na primjer, talijanskih i austrijskih skijališta gdje naši ljudi u restoranima troše malo, a hranu i piće i dalje uglavnom donose iz Hrvatske. Doduše, Slovenci koji u našoj zemlji imaju kuće za odmor donose svu hranu, osim sladoleda, jer bi im se putem rastopio.

Hrvatska nije više jeftino odredište, što ne zna većina Talijana i Nijemaca, koji su prije dvadesetak godina kod nas uživali za sitan novac, a mi im sada ne pružamo dovoljno informacija o razini kvalitete naših turističkih usluga.

turisti

Slogan "Mediteran kakav je nekad bio" ne govori, na primjer, o tome da se u našim ribljim restoranima četveročlano društvo više ne može prejedati za 50 eura.

Talijani i Izraelci čim uđu u našu zemlju odmah traže popust, od hotela i restorana do trgovina i javnog toaleta. To im dođe kao nekakav nacionalni sport, s tom razlikom što prvi uvijek traže popust od 5 posto te rijetko provjeravaju je li im na izdatom računu popust doista i obračunat, dok drugi odmah traže popust od 20 posto, uz temeljitu provjeru svakog računa.

Da je cjenkanje veselje bogatih, govori i lanjski slučaj Eve Longorije koja se u jednom butiku u Skradinu do besvijesti cjenkala za popust od 200 kuna.

Svojedobno je na Hvaru Ivana Trump za dvije koraljne ogrlice vrijedne 1200 kuna uspjela iskamčiti popust od 100 kuna.

Talijan kojemu u jednom manjem opatijskom hotelu nisu odobrili dodatni popust za boravak s brojnom obitelji osvetio im se tako što je jutro prije odlaska njegovo troje djece pekmezom "ukrasilo" zidove hotelskog stubišta.

Firentinac Sandro Pratti smatra da je najveći adut hrvatskog turizma to što još uvijek ima dušu, a to jako pomaže da se gostu elegantno uzme novac.

turisti

Privatni iznajmljivač smještaja iz Punta na Krku Milan Vukušić napominje da prije svega nastoji biti domaćin, a tek onda iznajmljivač postelja.

Smatra da najružniju sliku o našem priobalnom i otočnom turizmu daju sezonski ugostiteljski objekti, koje nerijetko u najam uzimaju osobe iz unutrašnjosti zemlje, a da veze nemaju s turizmom.

Opatijski hotelijer Krunoslav Kapetanović napominje da u hrvatskom turizmu još uvijek ima dosta onih koji gosta "uzmu u šejker" tjedan dana, a onda istresu i gledaju što je ostalo.

Među naše najzahvalnije goste ubrajamo Nizozemce i Belgijce, kojima je skoro u svakoj prilici sve dobro i prihvatljivo, uključujući i cijene.

Danci kao narod vole masnu i kaloričnu hranu, pa ne čudi što ih oduševljava naš gastronomski specijalitet - odojak na ražnju. Rezanje pečenog odojka sjekirom za njih je prava egzotika, nešto kao viteška večera na kojoj se jede prstima.

I dok se većina inozemnih turista divi jadranskom plavetnilu, Finci se dive intenzivno zelenoj boji naše trave, jer, kako kažu, takva trava ne raste u njihovoj zemlji.

Zapadni i istočni Nijemci još uvijek se razlikuju i kao turisti, jer prvi su opušteni, samouvjereni i bučni, a drugi uglavnom suzdržani i sumnjičavi. Kad se, na primjer, ide na izlet brodom, istočnjaci se silno boje da će brod potonuti.

gošća

Najkorektniji gosti su Japanci, koji točno znaju što im pripada za njihov novac i od toga ne odustaju. U izvanpansionskoj potrošnji ti dalekoistočni gosti umjereni su do te mjere da njih desetak uđe u dućan i svatko kupi po jednu pralinu.

S druge strane, pedantni Nijemci primjećuju da konobari u našim kafićima ne znaju obrisati stol, jer to čine samo mokrim spužvicama, ali potom ne i suhom krpom.

Povezani članci

Who's Online

We have 208 guests and no members online