DUGI RAT

Unatoč velikom broju nezaposlenih, poslodavcima u Hrvatskoj danas nije lako pronaći odgovarajuće zaposlenike. Iako na prvi pogled nelogična, ta činjenica svjedoči o neusklađenosti ponude i potražnje na hrvatskom tržištu rada. Najilustrativniji i najaktualniji primjeri dolaze iz turističke branše koja i ove sezone na pojedinim područjima teško pronalazi odgovarajuće kadrove. Poslodavci u turizmu često se žale da mladi radnici koji im dolaze direktno iz škole, bez prethodnog radnog iskustva, uopće ne mogu samostalno raditi. Usprkos tome, a situacija nije bitno drukčija ni u drugim strukama, poslodavac će cijeniti motiviranost, proaktivnost, samoinicijativnost i radnu etiku kao osobine svog potencijalnog novog radnika, a tak nakon toga gleda se znanje i diploma. Osobe izraženih interpersonalnih vještina kao što su komunikativnost, tolerancija i timski rad, također će biti prepoznate i poslodavcima poželjne ...

Gleda se motiviranost za posao, a tek onda diploma

Velike tvrtke žale se da radnicima nedostaje samoinicijative.
Neprofesionalizam i zabušavanje pogađaju male i srednje tvrtke

Piše: Ivana Knežević / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Unatoč velikom broju nezaposlenih, poslodavcima u Hrvatskoj danas nije lako pronaći odgovarajuće zaposlenike. Iako na prvi pogled nelogična, ta činjenica svjedoči o neusklađenosti ponude i potražnje na hrvatskom tržištu rada. Radnici često misle da su poslodavci (pre)zahtjevni, no poslodavci, ali i stručnjaci upozoravaju na nešto posve drugo.

Riječ je, kako je to već više puta naglasila i ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ankica Paun Jarallah, o strukturnoj neprilagođenosti domaćeg tržišta rada.

Početak svega je obrazovni sustav koji se (pre)sporo mijenja i ne drži korak sa zahtjevima tržišta jer na njega ne šalje kadrove koji mogu zadovoljiti potrebe modernih poslodavaca.

Najilustrativniji i najaktualniji primjeri dolaze iz turističke branše koja i ove sezone na pojedinim područjima teško pronalazi odgovarajuće kadrove. Poslodavci u turizmu često se žale da mladi radnici koji im dolaze direktno iz škole, bez prethodnog radnog iskustva, uopće ne mogu samostalno raditi.

No, nezaposlene, ali i radnike u Hrvatskoj muči jedan drugi problem. Riječ je o cjeloživotnom učenju, konceptu koji je već prihvatilo zapadno tržište rada, a u nas tek treba zaživjeti.

Treba stvoriti atmosferu i naviku da učenje ne prestaje završetkom formalnog obrazovanja, nego da se nova znanja i vještine usvajaju cijeli život.

Iako su nezaposleni u teškom položaju, brojni podaci navode da ni poslodavcima nije lako.

Antonija Tolić s portala MojPosao ističe kako istraživanje koje su svojedobno proveli, pokazuje da čak 62 posto poslodavaca, unatoč velikom broju nezaposlenih, teško pronalazi zaposlenike kakvi su im potrebni i kakve traže.

Dio poslodavaca smatra da im velik broj nezaposlenih donekle olakšava potragu za novim zaposlenicima, ali svi se slažu da je omjer ponude i potražnje na tržištu rada u Hrvatskoj nezadovoljavajući.

Ujedno, prema tom istraživanju, poslodavci smatraju da struktura i kvaliteta radne snage u Hrvatskoj ne odgovaraju današnjim potrebama tržišta te da je to, među ostalim, jedan od ograničavajućih faktora naše konkurentnosti u EU. Potvrdilo se da taj problem posebno osjećaju mali i srednji poslodavci kojima su ljudi ključni faktor uspjeha.

Što to, prema mišljenju poslodavaca, nedostaje današnjim zaposlenicima?

Odgovor, začuđujuće, ne leži u nekim visokosofisticiranim vještinama, nego u vrlo banalnim stvarima. Pokazalo se da su poslodavci spremni bez puno razmišljanja posao ponuditi osobi s odgovarajućim stavom.

Drugim riječima, motiviranost, proaktivnost, samoinicijativnost i radna etika osobine su koje poslodavci prepoznaju, cijene i nagrađuju. Tak nakon toga gleda se znanje i diploma. Osobe izraženih interpersonalnih vještina kao što su komunikativnost, tolerancija i timski rad, također će biti prepoznate i poslodavcima poželjne.

Hrvatskim radnicima, dakle, prema mišljenju poslodavaca, nedostaju prvenstveno proaktivnost i samoinicijativnost. Na to se posebno žale velike tvrtke u kojima su, čini se, zaposlenici skloni ponašati se po unaprijed zadanim pravilima igre ne pokazujući inicijativu za napretkom.

Vrlo je bitna i radna etika, a problem neprofesionalizma i zabušavanja posebno pogađa male i srednje tvrtke u kojima ponašanje pojedinaca izravno utječe na poslovanje cijele tvrtke.

Velike tvrtke pak više pogađa nefleksibilnost zaposlenika koja u kombinaciji s nedostatkom proaktivnosti, kažu stručnjaci, jamči stagnaciju i nekonkurentnost.