Vrijeme je otrežnjenja i drugih načela rada

škverŠkverovi takvi kakvi su danas ne razlikuju se od vremena od prije dvadesetak godina i vremena uspostave samostalne Hvatske. A, vrijeme neumitno ide. I razvoj tehnologija. Svijest da će sve nebuloze i promašaje država vječno pokrivati ostala je nepromjenjena do danas. Govoriti samo o neodgovornom ponašanju radnika, rukovodstva, a ne uključiti glavnog vlasnika, državu, bilo bi pogrešno. Neracionalno, neefikasno, neprofitabilno poslovanje, nedomaćinsko ponašanje, postalo je normalno stanje u svim škverovima. Vrijeme je otrežnjenja i prihvaćanja sasvim drugih načela rada. Preživjet će samo onaj radnik, rad, usluga i proizvod koji će biti tržišno, vrijednosno verificiran. Umjesto politici i politikantstvu treba se hrabro okrenuti ekonomski opravdanoj, suvremenoj proizvodnji koja ima tržište. Sve ostalo je zavaravanje sebe i ostalih ...


RADNIČKA KLASA HRVATSKE JE SPAVALA DOK SE SVIJET MIJENJAO

Vrijeme je otrežnjenja i drugih načela rada

Piše: Malik Kulenović, dipl. ing.el.
Izvor: Slobodna Dalmacija


S osobitom sam pažnjom ovih dana u Slobodnoj Dalmaciji pročitao mišljenje uvaženog prof.dr. Ivice Veže, donedavnog člana NO Brodosplita d.d., pod naslovom: "Ne igrajte (se) sa sudbinom radnika i brodogradnjom!". Žalosno je što to po meni nedorečeno mišljenje autor naziva svojim "završnim mišljenjem". Kako kaže sam autor "kocka je napokon bačena" aktom Vlade RH o privatizaciji brodogradilišta.

škver Krivci za sadašnje stanje u brodogradnji traže se u izostanku velikih igrača iz Europe, Azije, u nepripremljenosti prvog kruga privatizacije, odbijanju modela restrukturiranja, izostajanja primjene modela javno-privatnog partnerstva uz obilnu potporu države te gomili "neodlučnih, nesposobnih, neodgovornih premijera i ministara gospodarstva".

"Ta sapunica", kako kaže prof . Veža okončana je nakon osam godina odlukom Vlade o ulasku DIV-a d.o.o. u splitski škver. Uz mnogo ograda autor proziva Vladu da "dade dite materi" i da još jednom razmisli o svojoj pogrešnoj odluci dodjeli škvera DIV-u- Uz napade na Vladu, ministre, Čačića i Linića, autor se obrušava na vlasnike DIV-a koji su jedini imali poslovne hrabrosti ući u kašetu brokava.

Ono o čemu se slažem sa profesorom, kocka je konačno bačena te je uzburkala more ispred još uvijek naših škverova. Ova država kao "otac i mater", škverova, radnika te brojne administracije, prisiljena odlukom Europe, konačno je stala na put neodgovornom ponašanju rukovodstva, sindikalista i samih radnika.

Škverovi takvi kakvi su danas ne razlikuju se od vremena od prije dvadesetak godina i vremena uspostave samostalne Hvatske. A, vrijeme neumitno ide. I razvoj tehnologija.

Radeći u škveru u vrijeme izgradnje brodova za Fince, "Amorelle" i "Izabelle", upoznao sam probleme s kojim se Uprava Brodosplita svakodnevno susretala.

radnici Izostanak radne discipline, otuđenje alata i materijala, alkoholizam, nabijanje prekovremenih sati, izvlačenje novca od pretplaćenih kooperanata, nedomaćinsko poslovanje, tehnološka zaostalost, kasnije izostanak solidarnosti s radnicima iz susjedstva (ex Jugoplastika-Diokomom), postali su zaštitni znak ove sredine.

Nakon što smo uoči rata instalirali sustav "Geofon" za zaštitu na žičanoj ogradi škvera, putevi kojim je iznošen alat te inox materijal, zarasli su u korov. Uvođenje sustava za kontrolu radnog vremena i pristupa umjesto kartela pokazao je koliko radničkoj klasi nedostaje svijesti o domaćinskom ponašanju i poslovanju.

Svijest da će sve nebuloze i promašaje država vječno pokrivati ostala je nepromjenjena do danas. Govoriti samo o neodgovornom ponašanju radnika, rukovodstva, a ne uključiti glavnog vlasnika, državu, bilo bi pogrešno.

Država je tijekom svih ovih godina pokazala nezainteresiranost za objedinjavanje nabave, prodaje, osuvremenjivanje projektnih i proizvodnih kapaciteta naših škverova. Neracionalno, neefikasno, neprofitabilno poslovanje, nedomaćinsko ponašanje, postalo je normalno stanje u svim škverovima.

Pravi vlasnik i domaćin tako se ne ponaša. Ako smo odabrali kapitalizam, takav sustav ekonomije kakav danas imamo, onda ne vidim razloga zašto bi država imala različiti pristup ex Jugoplastici, Dalmi, Koteksu, Dalmatinki, SMS-u, Dalmafrizu, Željezari, cementarama, Dalvinu, Jadrankamenu, Adriachemu ili prema škverovima.

Malo ili mnogo zaposlenih, ne smije biti glavni kriterij za pomoć posrnulim poduzećima. Ekonomska isplativost rada i proizvoda, konkurentnost, tržište, mora postati predmet interesa većinskog vlasnika, osobito ako je u toj ulozi država.

Dakle, preostaje nam samo konačno priznanje kako rad i proizvod moraju biti verificirani na tržištu bez zahvata u tuđe džepove u ovom slučaju u proračun RH.

Razmišljanje o radničkom osvajanju proizvodnih kapaciteta, nekakvom samoupravljanju začetom u glavama radnika "Jadrankamena" iz Pučišća u današnjim uvjetima tržišta i poslovanja sasvim je neprimjereno.

brod Radnička klasa Hrvatske je spavala ili tukla "lažne" prekovremene sate dok se svijet mijenjao. Vrijeme je otrežnjenja i prihvaćanja sasvim drugih načela rada.

Vrijeme nepoduzimanja radikalnih kirurških zahvata u našoj ekonomiji te zaostaloj proizvodnji je pri samom kraju. Preživjet će samo onaj radnik, rad, usluga i proizvod koji će biti tržišno, vrijednosno verificiran.

Umjesto politici i politikantstvu treba se hrabro okrenuti ekonomski opravdanoj, suvremenoj proizvodnji koja ima tržište. Sve ostalo je zavaravanje sebe i ostalih o potrebi zadržavanja nerentabilnih radnih mjesta i proizvodnje koja nikomu ne treba.

I dok ispisujem svoje "završno mišljenje" potaknut iskazom prof. Veže, gledam u čašu s ugraviranim logoom BIS-a, ispunjenu vodom do pola.

Rado bih bio na strani onih koji za čašu kažu kako da je dopola puna. Priznajem, spadam u grupu pesimista za koje je ova čaša dopola prazna. Ja tako mislim...

Povezani članci

Who's Online

We have 192 guests and no members online