DUGI RAT

Evo već dva tjedna, još od one bure početkom rujna, gledam ova dva razbijena suncobrana kako se bezbrižno "sunčaju" na dugoratskoj plaži "ispred Kaplara" zauzimajući barenko nekoliko kvadratnih metara dugoratske plaže našim (i gostujućim) smišnicama. I sve se mislim, ma sad će to barista Ivan pokupiti, sad će to naši komunalci rješiti, sutra će to Čara, Jure i ekipa ukloniti, ma barem skloniti s plaže, ili pak privremeno odložiti preko rive dok napokon ne dođe kamiončić koji će ih otpremiti u vječna lovišta sekundarnih sirovina.. I evo već dva tjedna prolazim ovuda skoro svakodnevno poslije posla, i sve se nadam. sutra će to ekipa rješiti, danas nisu stigli jer još je takoreći sezona i ne stigne se od posla.. I tako dan za danom, sve je manje smišnica na plaži, samo dva suncobrana na umoru i dalje bezbrižno kao abdicirani kraljevi plaže guštaju u babljem ljetu. Lipo im je, razumijem ih, i ja bi tako da mogu, po cijeli dan i noć izležavati se na plaži toliko da mi i Čiko na godišnjem zavidi, a kamoli ne neki šetač lake šetnje smješnog koraka.. Klimnemo si jedni drugima, "ajme je vam lipo", kažem im u prolazu prema svom kamenu za sunčanje, a oni mi kulturno odvrate, "a evo ide samo tako, more je još toplo, a na plaži nam je super, prvi red do mora, ne može bolje, guštamo...". Guštamo tako i glupiramo se ja i dva moja friška prijatelja, dva zaboravljena suncobrana, već tjednima u djevojačkom ljetu na dugoratskoj plaži..

NADOPUNA: Oštećeni suncobrani su sklonjeni na rub plaže, čeka se još na dolazak i "uviđaj" djelatnika tvrtke proizvođača istog..

Tekst i slika: Mladen Banović