DUGI RAT

Država u kojoj djeca plaču ne zaslužuje se državom zvati. Jednako kao što se državom ne zaslužuje zvati ni država kojoj sva djeca nisu ista. Pa jednima daje sve, a drugima oduzima i ono malo što su imali. I tjera ih u plač. Poput maloga Mariana, koji je, evo, baš danas, s užasom na licu i kaosom u svojoj nevinoj glavi, krenuo u peti razred osnovne škole. Marian dijete je s dijagnosticiranim poremećajem u ponašanju. Prošle je godine dobio asistenta u nastavi, a rezultati su bili tako dobri da je Marian, inače iznimno živ i neuračunljiv muškić, koji je, treba biti iskren, zbog svoga ponašanja nerijetko izazivao strah kod ostalih učenika, već do polugodišta bio u stanju sam pratiti nastavu, dok ga je asistent pratio iz posljednje klupe. Marianov san, i san njegovih roditelja, o jednakosti s ostalim učenicima ove je školske godine prekinut ...

IMAJU PRAVO NA NORMALNO DJETINJSTVO

Ministre, nemojte 300 djece izbaciti iz društva

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

- Teško je podnio novost. Neprestano plače i viče da više neće ići u školu - govori Katerina Moralić, a suze joj teku niz lice.

Njezin Marian dijete je s dijagnosticiranim poremećajem u ponašanju. Prošle je godine dobio asistenta u nastavi, a rezultati su bili tako dobri da je Marian, inače iznimno živ i neuračunljiv muškić, koji je, treba biti iskren, zbog svoga ponašanja nerijetko izazivao strah kod ostalih učenika, već do polugodišta bio u stanju sam pratiti nastavu, dok ga je asistent pratio iz posljednje klupe.

Marianov san, i san njegovih roditelja, o jednakosti s ostalim učenicima ove je školske godine prekinut. Prekinulo ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koje je samo četiri dana prije početka nastave donijelo odluku o dodjeli bespovratnih sredstava udrugama koje pružaju usluge pomoći pri uključivanju učenika s teškoćama u odgojni-obrazovni proces. A za Marianovu udrugu na tom popisu nije bilo mjesta. Njegov asistent Petar Raljević ostao je bez posla. Baš kao i još tristo asistenata diljem Hrvatske.

- Otkako je čuo da je ostao bez Petrove pomoći, Marian se ne zaustavlja, plače i stalno kuka “kako ću ja sad bez njega” - briše oči Katerina, a Bruno, suprug i Marianov otac, lomi prste i grize donju usnu. Nemoćan je.

- Marian se zbližio s Petrom do te mjere da su postali skoro pa najbolji prijatelji. Nedavno je Petar s njime i na ekskurziji bio, a učiteljica nam je po povratku rekla da je Marijan bio među pristojnijim učenicima tijekom cijeloga putovanja. Bez Petra ekskurzija za Marijana ne bi dolazila u obzir - objašnjava Bruno Moralić.


Sumnje oko natječaja

A u prostoriji - muk. Ljiljana Tafra, predsjednica Udruge “Prijatelj”, Natali Stanić i Danijela Karoglan, predsjednica i tajnica Udruge AGAPE, Carmen Beović, učiteljica razredne nastave, Mirela Miličević i Mirko Čapeta, asistenti u nastavi, te Veselka Lozančić, majka djevojčice s teškoćama u razvoju, svi redom zašutjeli s istom mukom u mislima.

Kako pomoći djeci? Kako osigurati da se jedan izvrstan projekt nastavi? Kako spriječiti diskriminaciju koju je, “dirigiranim ždrijebom”, potaknulo Ministarstvo dopustivši da 150 djece i dalje ima asistenta u nastavi, dok je za njih 300, bez objašnjenja, zavrnulo špinu.

- Političarima su to samo brojke, a nama su to naša djeca - ogorčena je Veselka Lozančić.

A država, već smo rekli, koja ne brine o vlastitoj djeci, ne zaslužuje zvati se državom. Uzalud joj i grb i zastava.

- A zamislite tek ovoga licemjerstva: ministar Željko Jovanović u utorak je u Zagreb, na prigodno fotografiranje, pozvao predstavnike udruga koje su prošle na natječaju - zgražaju se predsjednice omiških udruga, dodajući kako nemaju ništa protiv svojih usrećenih kolega, dapače, njima čestitaju, ali imaju protiv skandalozne diskriminacijske politike aktualne vlasti.

Nekoć se pitanje asistenata u nastavi rješavalo u Ministarstvu socijalne politike i mladih, da bi ove godine prešlo u resor Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Natječaj su Jovanovićevi ljudi otvorili 2. kolovoza, da bi ga zatvorili 21 dan kasnije. Dan zatvaranja, nije nevažno, bio je petak. A dan objavljivanja odluke sljedeći četvrtak. Samo četiri dana prije početka nove školske godine.

- Ako ste prijavu poslali u petak, to znači da ona na odredištu nije mogla biti prije utorka. I sad mi vi recite koji su to stručnjaci koji u dva dana mogu provjeriti sve prijave, ocijeniti ih, te donijeti odluku. I ima li mjesta sumnji da se unaprijed znalo koje će udruge proći na natječaju - jadaju se Natali Stanić i Ljiljana Tafra, dodajući kako ni teoretske šanse nije bilo da se sve stavke iz natječaja u zadanome roku ispoštuju.

Novca, tvrde naše sugovornice, ima. Opravdanje da ga nema i da zbog toga svi potrebni učenici nisu mogli dobiti asistenta, šuplje je poput karnevalske tikve.

- Ministarstvo je za ovu potrebu odobrilo samo dva milijuna kuna. Istovremeno, novac se daje za neke izvanškolske aktivnosti djece s posebnim potrebama, koje su vrijedne, ali su ipak izvanškolske, dok su u tri ministarstva upravo u tijeku tri različita natječaja za suzbijanje ovisnosti.

Novca, dakle, ima, ali se on raspoređuje po čudnim kriterijima - zbore omiške humanitarke.

Koristi nemaju, njihove udruge djeluju na čistome entuzijazmu. Traže potrebite i pružaju im nadu. Sve dok im je političari ne oduzmu.

- Bili smo na mukama s našim Marianom. A onda se pojavila udruga koja nam je ponudila rješenje, a sad opet imamo ništa. Stvarno nema gore kletve od one židovske ‘dabogda imao pa nemao’ - groze se bliske budućnosti supružnici Moralić.

Učiteljica Carmen najbolje zna što joj je pomoć asistentice značila. Malo je reći da je ‘učiteljicu’ Mirelu i ona zavoljela.

- Mirela me je doslovno spasila. Ne samo da je pomagala maloj Mariji, nego je u učionici doslovno bila moja produžena ruka - kaže Carmen Beović.

Došla je, ističe, dati podršku divnim ljudima. Kojima država - opet mi o državi koja se državom, tako nam uplakane djece, ne bi smjela zvati - uskraćuje temeljno ljudsko pravo. Ponaša se kao da je poremećaj u ponašanju sezonska gripa: danas ga imaš, sutra nemaš.

- Moramo podići glas. Djeca nam zbog jedne sulude političke odluke proživljavaju nezamisliv stres. Moja je Marija svoju asistenticu Mirelu i na prvu pričest zvala, a sada joj netko oduzima ono što joj je bilo najdraže. Ona će to shvatiti kao kaznu, a kako, recite vi meni, djetetu objasniti da odrasli imaju neka svoja pravila i da ona jadna ništa nije skrivila - zaključuje Veselka Lozančić.

Ti odrasli, a sada je to zaključak sviju s našeg ‘okruglog stola’, mogli su barem pustiti da sadašnji asistenti završe započeti posao, a ne djecu tjerati u plač.


Raljević: Marian je ‘grabio’ velikim koracima naprijed...

Petar Raljević, asistent koji je prošlu školsku godinu u stopu pratio Marijanovo ponašanje i učenje, još ne može vjerovati u odluku Ministarstva obrazovanja.

- Nije meni što sam izgubio posao, snaći ću se, ali ne želim prihvatiti da živimo u društvu tako bešćutnome da djeci, koja su po svemu jednaka ostaloj djeci, uskraćuje mogućnost normalnoga školovanja. Marian je grabio prema naprijed velikim koracima, a ova odluka, kao da netko ne želi da se integrira u društvo, vraća ga još većim koracima natrag - veli Petar Raljević.

Na Zavod po nove asistente

Za učenike koji su ostali bez asistenta još ima nade. Ravnatelji škola koje pohađaju trebali bi, naime, za svako pojedino dijete pripremiti dokumentaciju, poslati u Zagreb prijavu, te od Zavoda za zapošljavanje zatražiti da im pošalje nekoga tko zadovoljava uvjete za asistenta u nastavi.

A to, vjerovali ili ne, može biti svatko. Traži se, naime, tek srednja stručna sprema, dob manja od 29 godina i minimalno 90 dana provedenih na Zavodu. Pedagoško obrazovanje, hvala na pitanju, nije potrebno.

- To znači da svi mi koji smo do sada radili preko udruga AGAPE i ‘Prijatelj’ otpadamo. Em smo prekvalificirani, em nismo bili na Zavodu jer smo naivno mislili da ćemo opet raditi, em su neki stariji od 29 godina - kažu dojučerašnji asistenti Mirela Miličević i Mirko Čapeta. Oboje, naravno, s visokom školom i položenim pedagoškim predmetima.

U njihovu edukaciju omiške udruge uložile su 15.000 kuna, no sada to sve mogu baciti u koš. Sedmero korisnika njihovih usluga, sedmero djece od Podstrane preko Dugoga Rata do Šestanovca, koja su se doslovno preporodila uz kvalificirane asistente, dopast će u ruke, ako se uopće i to dogodi, teškim početnicima i potpuno neobrazovanim srednjoškolcima.