DUGI RAT

Kad nakon napornog i stresnog radnog tjedna svane ovakva subota, a ti ujutro ne moraš nigdje ić, nemaš nikakav važan dogovor koji se ne može otkazati, niko te ne gnjavi jer si namjerno doma zaboravio mobitel (i tablet), a faturete će ionako morati još malo pričekati do popodne - sve što ti preostaje jest uživati u ovom lijepom i sve rjeđem trenutku spokoja i odmora! Prolazi polako i druga polovica studenog a mi još na plaži bez jaketa, guštamo na suncu ka gušterice na lipoj ariji i ljetnom vremenu. Je nam loše? Da sam hrabriji, skočio bi među ove jedrilice i otplivao do Orija i nazad. A tko zna, prebacim li se s limunade na orahovac i votku možda to i učinim.. popodne. No sada guštam. Bezbrižno. A i poslije ću... jer, tko ovo može... platit? Dobro, možda Hanžeković, ali to je neka druga, zagrebačko-hrvatska priča...

NEKA PATI KOME SMETA...