Dalmatincima je nedokučiva ta ljubav fureštih prema luftićima, ta fascinacija vodenim "štramcima" i plažnim madracima, a upravo je zadivljujuća upornost čitavih obitelji u prenošenju tih istih zrakom ispunjenih šarenih ležaljki i plivaljki na relaciji more - apartman, apartman - more... Nije to malo putešestvije za učinit sa rukama punim pribora za plažu, voćem, perajama, žutim maskama za ronjenje po plićaku, maloljetnom djecom, boršom spize na leđima. Nije Dugi Rat Duće, triba to i nosit! Priko ceste, pa po mistu, pokraj Bilićevog marketa, pa supermarketa, pa uz brig ili škaline, sve do apartmana... Čovik se umori i pišući o tome, puf, pant, a ovoj dvojici iz nastavka teksta to svakodnevno nije nimalo teško činit.. I za zvizdana možete ih vidit na i oko dugoratske plaže s luftićima. Jer triba uvik bit spreman. (P)ostavit mamac. Sićaju se još oni da zanosne sirene s padina Visokih Tatri izlazeći iz mora nisu navikle leć na ovaj naš grubi šljunak, ili na pijesak koji se uvlači, a di vražićci mali nego, u ređipete i gaćice. One bi radije guzu spustile na sigurno i meko, na luftić, madrac... No eto, umjesto sirena, danas su "luftiće" zaposjela dica... Tako to valjda ide u životu ...

Piše: Mladen Banović