DUGI RAT

Članovi Matice umirovljenika iz Podstrane su za vrijeme trodnavnog izleta u Banovinu posjetili Sisak, Petrinju, Brezovicu, etno selo Čigoč i Krašić te Gospić. Udobnim autobusom autocestom iz Dalmacije su se zaputili na Banovinu, u lijepu našu Posavinu i Pokuplje. Po dolasku su se smjestili u hotelu Panonija i već u 16 sati otpočeli s razgledavanjem grada Siska. Osim obilaska kula staroga Siska, umirovljenici nisu propustili posjetiti kuću Velimira Krekera, velikog ljubitelja audio tehnike. Sutradan su razgledali Lonjsko polje, selo Mužilovčica i Čigoč, družili se s rendžerom Davorom Anzilom koji ih je proveo kroz bogatu prirodnu i kulturnu baštine močvarnoga područja Donje Posavine koju su imali priliku osobno doživjeti. Potom su u Brezovici posjetili spomenik palim u NOB-u, a poslije i Petrinju i njene Povijesno-turističke znamenitosti. U nedjelju su posjetili rodnu kuću nadbiskupa Alojzija Stepinca i crkvu u kojoj je službovao te u Krašiću, u crkvici Sv. Ivana Krstitelja, nazočili svetoj misi. Potom su produžili do Gospića, gdje su objedovali, malo se odmorili i u popodnevnim satim uputili prema Dalmaciji gdje su u predvečernjim satima sretno stigli.

PODSTRANA

Piše: Davor Grgat

Potrebno je napomenuti kako je Sisak kroz razdoblja od osnutka do danas mijenjao naziv. Tako je poznato da je Sisak od ilirsko-keltske Segestice pa preko rimske Siscije imao i kajkavsku inačicu, Sisek, a da se tek u novije doba preimenovao u Sisak. Zaštitnik grada je sveti Kvirin. Povijesno važan detalj Siscia je krajem trećega stoljeća bila sjedište biskupije. Prvi nama poznati biskup je bio upravo Kvirin (od 284.do 303. godine). U kalendaru možemo pronaći spomendan svecu Kvirinu Sisačkom na četvrti dan mjeseca lipnja. Siščani tada i obilježavaju Dan Grada.

Na obilazak kula staroga grada Siska povela nas je ljubazna gospođa Nataša Dorosulić, inače predsjednica Esperantskog društva u Sisku. Ona nam je predstavila dežurnu kustosicu  Staroga grada, gospođu Katarinu Mrgić, etnologinju koja nas je upoznala s bogatom poviješću Siska. Za vrijeme razgledavanja spomenika nulte kategorije napravili smo i nekoliko lijepih fotografija za sjećanje.

Prilikom razgledavanja ovog spomenika nulte kategorije budi se pozornost svih posjetitelja, jer, kako je rekla gospođa Mrgić, komentari se uglavnom odnose na pozitivan stav mještana u borbi s Turcima i kako slavne 1593. godine, tako i za vrijeme ll. svjetskog rata i Domovinskome ratu. Građena je u rimskoj cigli i drvetu u šesnaestome stoljeću. U to vrijeme kula se nalazila na samom ušću rijeke Kupe u Savu, a danas je ušće udaljeno gotovo kilometar, što govori da su se tokovi ovih rijeka vremenom i izmijenile.

Već duže vrijeme, a poglavito danas, stari grad je centralno mjesto u Sisku za muzejsku djelatnost i čuvanje povijesne i kulturne građe ovoga grada, ovo mjesto idealno za sklapanje brakova. Našu grupu je posebno raspoložilo što smo susreli mladence i njihove svatove. Potom smo krenuli dalje u razgledavanje grada.

Po riječima, naše domaćice, klupske prijateljice esperantistkinje, krenuli smo u manjoj skupini u kuću slavnog Velimira Krekera, velikog ljubitelja audio uređaja s namjerom da se najavi Projekt Holandska kuća u današnjoj Rimskoj ulici. Želje su nam da prilikom sljedećega posjeta Sisku doživimo cjeloviti dojam kojega nudi bogata Veljkova fonoteka. Biti će to turistička ponuda svjetskih razmjera, a na slavu tvorca i sugrađana.

Sljedećega dana otputovali smo u Lonjsko polje, u selo Mužilovčica i Čigoč. Ljubazan domaćin, rendžer, gospodin Davor Anzil vodio nas je kroz sadržaje bogate kulturne i prirodne baštine močvarnoga područja i Donje Posavine koju smo imali priliku doživjeti.

Potom smo krenuli u Brezovicu i posjetili spomenik palim u NOB-u, a poslije ručka smo posjetili Petrinju i njene Povijesno-turističke znamenitosti.

Poslije doručka, u nedjelju smo krenuli u rodnu kuću pokojnoga nadbiskupa Alojzija Stepinca i crkvu u kojoj je službovao Stepinac i potpisali se u spomen-knjigu. Dakako, radi se o posjeti Krašiću, gdje smo u crkvici Sv. Ivana  Krstitelja, nazočili sv. Misi.

Oko 15 sati stigli smo u Gospić, gdje smo objedovali i dobro se odmorili i u predvečernjim satima sretno stigli svojim kućama.     

Po riječima i komentarima brojnih izletnika ovaj izlet je bio vrlo sadržajan, bogat i zanimljiv, a da ne govorim  kakva je tek bila atmosfera tijekom puta – uz pričanje raznovrsnih šala i viceva - vladalo je bezbrižno zadovoljstvo. A tako to i obično biva kad se naši umirovljenici zapute negdje na izlet!